
Studentski protesti
Studenti poručili da neće ćutati na nasilje
„Umesto da u skladu sa Ustavom bude simbol jedinstva naroda, predsednik države targetira akademsku zajednicu", rečeno je na protestu ispred Pravnog fakulteta
Hrvatski mediji barataju brojem od oko 7000 građanki i građana Srbije koji u ovom trenutku rade u hrvatskom ugostiteljstvu i hotelijerstvu. Ako ste se skorije osolili na Jadranu, naročito severnom, teško da ste mogli da ne primetite taj fenomen: prestali smo da se iznenađujemo ako svog omiljenog konobara iz beogradskog ili novosadskog kafića zateknemo na istom – samo bolje plaćenom – poslu u Lošinju ili Poreču
Neretko se čini da Aleksandar Vučić bira najbliže i najpoverljivije saradnike po jednom osnovnom kriterijumu: da se ničega ne stide, i da su u svakom trenutku spremni da to i dokažu. Nije to ništa iznenađujuće, jer ni sam se Vučić ne stidi ničega – štaviše, mnogo se puta javno ponosio onim čega bi se pristojan čovek postideo – tako da se intonacija osornog besramlja koju je tokom deset godina vladavine uspostavio kao osnovni ton javnog govora u Srbiji prirodno i lako raširila s vrha nadole.
Jasno je sve to odavno, ali je malo kada toliko brutalno iskazano kao u ovogodišnjem šovinističkom divljanju i iživljavanju kako nad susednom zemljom i nad njenim stanovnicima, tako i nad vlastitim sunarodnicima koji su se, o užasa i izdaje i užasne izdaje, usudili da u tu susednu zemlju Hrvatsku idu na letovanje. Za svoje pare i za svoj ćeif, što ne bi trebalo nikoga da se tiče, a ponajmanje profesionalnih parazita i štetočina koji od njihovih, tj. naših para žive, i to mnogo bolje od nas koji im ih stvaramo.
Za Vučićevim mučnim eskapadama, u kojim mu nije bilo mrsko i zazorno da zloupotrebi čak ni Jasenovac, usledila su slična mudrovanja raznih Vučevića i Đukanovića, a čak je i Ana Brnabić, poreklom sa Krka, našla za shodno da se pravda kako ne odlazi tamo otkad je postala ministarka – baš kao da je ministrovanje u srpskoj vladi i letovanje u Hrvatskoj nešto kontraindikovano. A zapravo i jeste, kad malo bolje razmislite, ako je ta vlada radikalska. A Srbija od 2012. ima samo radikalske vlade, jedino što se tako ne zovu.
Istovremeno, međutim, statistika kazuje da nikada nakon raspada Jugoslavije nije bilo toliko srpskih turista u Hrvatskoj kao ovog leta. Već je ovaj podatak zapravo razgaljujuća pobeda stvarnog života nad – pardon my French – šovinističkim proseravanjem, ali u njegovoj senci ostaje nešto drugo o čemu se mnogo manje govori i mnogo manje zna, a nije ništa manje važno.
Hrvatski mediji barataju brojem od oko sedam hiljada (7000) građanki i građana Srbije koji u ovom trenutku rade u hrvatskom ugostiteljstvu i hotelijerstvu, i taj broj raste iz dana u dan. Deo njih ostaje tamo i posle završetka sezone. A rade sve poslove, od recepcionera i sobarica pa do glavnih kuvara u najboljim restoranima.
Ako ste se skorije osolili na Jadranu, naročito severnom, teško da ste mogli da ne primetite taj fenomen: prestali smo da se iznenađujemo ako svog omiljenog konobara iz beogradskog ili novosadskog kafića zateknemo na istom – samo bolje plaćenom – poslu u Lošinju ili Poreču. Gde će nam napraviti istu kafu kao i kod kuće, samo će nam je bolje naplatiti…
Zašto ovdašnjim šovinističkim demagozima i proserantima maca pojede jezik kada treba reći nešto o onim vlasnicima pasoša Srbije koji na hrvatski Jadran odlaze ne da bi trošili pare, nego da bi ih zaradili? Možda zato što su oni pokazatelj stvarnih odnosa i realnog stanja stvari „na terenu“, a sve kontra šupljim legendama o „zlatnom dobu“?
Srbija pod novoradikalskom vladavinom kao zapanjujuće harmoničnim spojem epske nekompetencije i besramne korumpiranosti zemlja je siromaštva, iseljavanja, prekarijata i beznađa. Od toga se spas traži i pronalazi čak i kod suseda čiji građani takođe masovno odlaze iz svoje zemlje negde gde će im biti bolje. Na njihova mesta dolazimo „mi“, bežeći odavde u njihovo gore koje je naše bolje.
Ti ljudi i njihove životne priče su istina o ovoj upuštenoj, zapuštenoj i ojađenoj zemlji. Sve drugo su besramne radikalske koještarije.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
„Umesto da u skladu sa Ustavom bude simbol jedinstva naroda, predsednik države targetira akademsku zajednicu", rečeno je na protestu ispred Pravnog fakulteta
„Jel sad shvatate da nećemo odustati?“, napisali su na svom zvaničnom nalogu studenti Elektrotehničkog fakulteta
Nina Kovačević je prošle godine u stanju veoma teške alkoholisanosti automobilom udarila devojčicu
„Pokazalo se da nisu tačne tvrdnje pojedinih medija i stranaka da će Srbija biti evropska kolonija za rudarenje“, smatra predsednica Skupštine Srbije Ana Brnabić
Uoči lokalnih izbora u Kosjeriću i Zaječaru koji će se održati u nedelju (8. jun), izvode se brojni radovi na seoskim i lokalnim putevima ovih opština. Većina radova obavlja se upravo u ove dve opštine, iako u Srbiji ima čak 145 lokalnih samouprava. Da li je to slučajnost ili pak zloupotreba resursa države i lokalnih samouprava zarad promocije izbornih lista
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve