

Komentar
Petnaesti mart: Gde su svi oni ljudi?
Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra




Srbi se zapošljavaju u policijskim snagama Kosova, sudovima i drugim državnim institucijama jer život ide dalje, pa što bi vojska bila izuzetak osim ako ne mislimo da su prepreke tome naduvani mitovi o nekoj posebnoj vrsti vojničke časti, poštenja i rodoljublja, na čemu se i dalje radi, mada sve manje uspešno
Apel stanovništvu: Ne idite u Haradinajevu vojsku
Ima ona praktična dosetka o snalaženju u prostoru koja podučava ljude kako da se ne izgube i koja glasi: „Kartu čitaj, a seljaka pitaj.“
Bez velikog natezanja to se može primeniti i na snalaženje u vremenu, pa i u političkim okolnostima, a na to me je podsetila izjava predsednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je u utorak pozvao kosovske Srbe da ne stupaju u takozvanu vojsku Kosova, čije se formiranje najavljuje do kraja godine.
On je rekao da postoji jedno srpsko selo u novobrdskoj opštini (tridesetak kilometara istočno od Prištine) iz kojeg se veliki broj ljudi prijavio u vojsku Kosova, ali da on apeluje (bez obzira na novac koji im se nudi) da to ne čine jer Kosovo nema pravo na formiranje vojske.
Vučić je novinarima u Novoj Pazovi, prilikom otvaranja logističkog centra nemačkog „Lidla“, rekao i da Srbi imaju samo jednu vojsku i da je to Vojska Srbije.
Ovo je bila reakcija na izjavu premijera prištinske vlade Ramuša Haradinaja, koji je rekao da će kosovska vojska biti formirana do kraja ove godine i da je ta formacija dobila poverenje i Srba sa Kosova, odnosno da ima i „omladine sa severa“ koja se prijavljuje za služenje u toj formaciji.
Pitanje je, dakle, ko bolje zna kako stvari stoje: seljani iz novobrdske opštine ili političari iz Beograda koji bulje u štapske karte odbrane Kosova a da im nije baš jasno šta se na terenu događa, u kom to pravcu ide i kako će se završiti. Vrlo je verovatno da ljudi na terenu bolje poznaju situaciju i da joj se prilagođavaju. Beograd je daleko, sve dalje i dalje, a utisak je da ni glavnokomandujući ne ume da pročita karte ili da barem neće da nam saopšti šta u njima piše.
Srbi se uostalom zapošljavaju u policijskim snagama Kosova, sudovima i drugim državnim institucijama jer život ide dalje, pa što bi vojska bila izuzetak osim ako ne mislimo da su prepreke tome naduvani mitovi o nekoj posebnoj vrsti vojničke časti, poštenja i rodoljublja, na čemu se i dalje radi, mada sve manje uspešno.
Ispovest generala: Kako smo pobedili NATO
Tako je pre neki dan penzionisani general Vladimir Lazarević, koji je u vreme bombardovanja 1999. godine bio na čelu Prištinskog korpusa Vojske SR Jugoslavije, izjavio za jedan beogradski tabloid da je malo poznato da su pripadnici snaga NATO-a, osim svakodnevnih vazdušnih napada i bombardovanja teritorije Kosova i Metohije, 9. aprila 1999. godine pokušali i kopnenu invaziju.
Maltene dvadeset godina posle, i posle izdržane kazne po presudi Haškog tribunala, general se dosetio da malo rebrendira vojsku koju je služio, mada nisam siguran da tabloid nije sve izmislio a general nije hteo ništa da demantuje, jer mu se dopalo ili je poverovao da ponovo služi narodu, ovaj put u maskirnoj uniformi tabloida koji je već nabavio više raketnih sistema nego što imamo raketa za protivgradnu odbranu.
Vaskrsli junak je izjavio: „Odbranili smo se i zaustavili napade nakon višečasovne borbe. Hrabro i viteški suprotstavili smo se brojčano jačem neprijatelju na pojasu od petnaestak kilometara duž srpsko-albanske granice. Odbili smo sve njihove napade i nasrtaje“, kazao je Lazarević i dodao da je „u borbi prsa u prsa poginulo oko 100 naših vojnika, ali je granica odbranjena“. On je tada istakao da nikada posle toga pripadnici NATO snaga nisu pokušali da ponovo krenu kopnenim putem na njih i dodao da je alijansa imala više gubitaka od Vojske Jugoslavije.
Ne pitaj mene: Sve zarad stabilnosti i jedinstva
U međuvremenu je delegacija Srpske liste (SL), koja je omogućila formiranje Haradinajeve vlade, otišla u Vašington, verovatno da pogleda tamošnje karte, da vidi šta u njima piše…
U delegaciji su predsednik SL i gradonačelnik Severne Mitrovice Goran Rakić, potpredsednik SL i potpredsednik Vlade Kosova i ministar za zajednice i povratak u ostavci Dalibor Jevtić i gradonačelnik Štrpca Bratislav Nikolić, navela je SL u saopštenju.
Kako je najavljeno, oni će razgovarati sa zamenikom pomoćnika državnog sekretara Metjuom Palmerom, predstavnicima Kongresa, Pentagona i Vladinih agencija o položaju Srba na Kosovu, aktuelnim problemima i njihovom rešavanju.
Delegacija SL će od američkih zvaničnika tražiti veće zalaganje u poboljšanju bezbednosne situacije na Kosovu, s obzirom da je u protekla dva meseca zabeležen veliki broj incidenata u povratničkim sredinama i sredinama gde su Srbi manjina.
Takođe, istaći će značaj Zajednice srpskih opština i potrebu da se poboljša ekonomska situacije u srpskim sredinama.
Funkcioner Srpske napredne stranke i direktor vladine Kancelarije za Kosovo i Metohiju Marko Đurić izjavio je da ima puno poverenje u Srpsku listu i sve njene funkcionere. Upitan kako komentariše izbor Milana Radoičića za potpredsednika Srpske liste (o njegovom liku i delu čitajte u ovom broju „Vremena“ na stranicama koje slede), Đurić je rekao da podržava sve one koje podržavaju Srbi sa Kosova.
„Srpska lista je osvojila više od 90 odsto glasova Srba sa Kosova i Metohije, oni imaju moju podršku i kao građanina i kao direktora Kancelarije zato što nam je potrebna sabornost i jedinstvo“, rekao je Đurić na konferenciji za novinare u sedištu SNS-a.
Upitan u čije ime je Radoičić pregovarao sa predsednikom Vlade Kosova Ramušom Haradinajem dok nije bio potpredsednik Srpske liste, Đurić je rekao da je to pitanje za Srpsku listu.
„Pitajte one iz Srpske liste koji su vodili te pregovore“, kazao je direktor Kancelarije za Kosovo i Metohiju.
Radoičić je, dakle, napredovao, ali zanimljivo je da što je on napredniji sve manje ljudi je spremno da govori o njemu, a ima i onih koji tvrde da ga ne poznaju (Milovan Drecun na TV N1). Ja bih rekao da je ovaj ušao u strukture zato što se rasplet bliži i kao neformalni gospodar sudbina na severu Kosova treba da obezbedi da se gorka pilula proguta bez gunđanja.


Istorijski skup od Petnaestog marta nije bio „propuštena prilika“ nego važna stanica u borbi protiv režima. Narod je tada video koga je više, ali sada se vodi drugačija igra


Zbog čega Darko Glišić vreba starije osobe? Kako režim po ko zna koji put hoće da ih prevesla? Šta im Aleksandar Vučić daje desnom, a uzima levom rukom? I šta nam govori dramatično poskupljenje domova za stare


Pored sitnih kriminalaca i vucibatina za jednokratnu upotrebu postoji jedna kasta koja je na samom dnu naprednjačkog lanca ishrane. Nazovimo ih jadnici, mada njihov opis više odgovara stenicama


Srbija je i meta-stabilna i hiper-ugrožena, i ekonomski tigar i tek što nije načisto propala, njenog predsednika i svi u svetu uvažavaju i obožavaju i hoće da ga svrgnu sa vlasti. Govor protivurečnosti imao je svoju svrhu, ali se u međuvremenu izlizao


Zašto su studentu Vukašinu Đinoviću i njegovoj majci „kobre“ oduzele karte na ulazu u pozorište? Zbog čega je smenjena Jelena Mirković, direktorka srednje škole u Loznici? Šta govori naprednjačko vređanja zaposlenih iz britanske ambasade u Aranđelovcu? I da li ste i vi postali građanin drugog reda
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve