

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija




Zahtev studenata je opet bio jednostavan i najnormalniji: aman ljudi, urednici, novinari, radite svoj posao profesionalno, ne zamajavajte više narod
Koliko god da vlast lagala, manipulisala, pujdala, pretila, potkupljivala, koliko god se mediji koje kontroliše Vučićev režim iz petnih žila upinjali da zakucaju u glave ljudi sopstvenu uvrnutu stvarnost, pobuna u Srbiji protiv nenormalnog stanja u državi, koju nose studenti, ne jenjava. Naprotiv, širi se.
To se videlo i u petak uveče na protestu ispred RTS-a, jednom od najvećih ikada. Nije to, zapravo, bio skup ispred Javnog servisa, jer se do njega od silne mase ljudi nije moglo doći – prostirao se od raskrsnice Bulevara k. Aleksandra i Takovske pa sve negde nadole ka Dorćolu.
A zahtev studenata? Opet jednostavan i najnormalniji: aman ljudi, urednici, novinari, radite svoj posao profesionalno, ne zaluđujte narod. Zakonom definasana uloga RTS-a nije da promoviše i brani vlast, bilo koju, niti da proganja one koji je kritikuju, već da radi u interesu javnosti, građana koji moraju da plaćaju pretplatu za Javni servis.
To vrdanje, kalkulisanje, nezameranje, stavljanje izveštaja o studentskim protestima, ako ih uopšte pominju, pri kraju informativnih programa, na jedvite jade, pod plaštom nekakve objektivnosti, je iritantno. I prozirno.
Isto važi za sve teme od javnog značaja koje su imalo neprijatne za duboku korumpiranu vlast Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije.
Najkasnije nakon što su blokirani svi Univerziteti u Srbiji, ili kada se skupilo 100.000 ljudi na Slaviji, najosnovnija profesionalna etika nalagala bi da se predstavnici studenata pozovu u informativni program na radio-televiziji koju finansiraju građani Srbije.
Da Javni servis izvesti građane šta se dešava u zemlji, a ne da to čine isključivo kroz interpretacije predstavnika vlasti.
Ne mogu tri udarne vesti i po 20 minuta svakog dnevnika da budu samohvalospevi Vučevića, Brnabić ili Vučića, dok god su blokirani fakulteti u svim univerzitetskim centrima Srbije. Obaška sve neistine i verbalni progoni.
Ne može udarna vest da bude kako Vučić otvara neki novi kilometar auto-puta, dok god se predstave u pozorištima širom Srbije završavaju porukom: krvave su vam ruke.
Ne vredi dalje gubiti reči o uređivačkoj politici RTS-a.
Samo jedno pitanje: jel nekome i dalje nešto nije jasno nakon ovog protesta?


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve