Može li slučaj Dragana Markovića Palme postati slučaj Socijalističke partije Srbije i Ivice Dačića, a onda i šire? Jer koliko god da predstavnici vladajuće političke kaste glume neupućenost i neutralnost, dvije stvari su jasne.
Prva je uzajamna uvezanost u svemu onome što se zbiva na političkoj sceni i to već godinama; iza njih je mnogo zajedničkih kampanja, poslova, proslava, žurki i pogodbi svake vrste da bi sada bilo tko mogao tvrditi da je neobaviješten, pogotovo nakon iskaza Sande Rašković Ivić u „Utisku nedelje“ (vidi tekst na strani 12). Ovo posebno vrijedi za Dačića. On je – a to je ovo drugo – zapao u situaciju da se ne smije javno distancirati od Palme, ali ni solidarizirati s njim. Obrni, okreni, jagodinski „domaćin“ lakše od bilo koga drugog može politički diskreditirati socijalistu za sva vremena i svaku vlast. A ako Palma zaista postane problem Dačiću, onda će to isto on postati za Aleksandra Vučića.
Naime, predsjednik SPS-a i Narodne skupštine treba da operativno provede dijalog opozicije i vlasti o predstojećim izborima. Tko može garantirati da neće biti novih saznanja o bunga-bunga žurkama i njihovim učesnicima u Jagodini? I kako spriječiti opoziciju da ne poentira na toj vrsti Dačićeve rovitosti? Ako se još uzme u obzir njegov minuli rad u smislu afera „Koferče“ i „Banana“, eto velikog političkog belaja. Osim toga, pitanje je tko će iz vrha SPS-a ostati uz aktualnog predsjednika stranke ako mu dogori do nokata pa postane persona non grata u Predsjedništvu Srbije. Trenutno, vodeća ekipa socijalista djeluje poput grupe koja dijeli tajnu, zna nešto o čemu drugi pojma nemaju, ali o svemu ne bi da govori ni za živu glavu. Bar dok ne mora.
Mada najavljeni dijalog o izborima jedva zanima javnost, sasvim je moguće da bi se tu moglo ponešto i promijeniti zbog slučaja Palme i njegove Jagodine, toliko nalik na Srbiju u malom. Poput tamošnjeg općinskog parlamenta, ni u Narodnoj skupštini nema opozicije; kao što tamo jedan čovjek odlučuje o svemu na lokalu, drugi isto to radi na nivou čitave države; u oba slučaja mediji su čvrsto zauzdani i pretvoreni u propagandne servise, a izbori svedeni na puko registriranje glasova ucijenjenih, potkupljenih i zaplašenih birača. I da ne nabrajamo dalje – ako nekome još nije jasno na što su svedena demokracija i parlamentarizam u Srbiji, eno mu Jagodine i Palme pa neka gleda. Jer neće biti da jedne vrijednosti i jedan model ponašanja važe tamo, a nešto sasvim drugo u ostatku Srbije.
Vučić ne bi bio to što jeste da navedenog nije svjestan. Iako afera ovog puta ne dolazi iz Srpske napredne stranke kao toliko drugih, ipak mu je poprilično neugodna. U svojoj skupštinskoj većini predsjednik Srbije ima Vuka Draškovića i Aleksandra Vulina, Rasima Ljajića i Bogoljuba Karića, brojne druge političko-interesne grupe, ali ključno mjesto zauzima Dačić sa Palmom. Ukoliko ni zbog čega drugog, ono zbog činjenice da bi SPS jedini iz ovog društva mogao sam opstati na političkoj sceni i, vrlo vjerojatno, zaći u dio biračkog tijela naprednjaka.
Hoće se reći sljedeće: ako su socijalisti žrtvovali politički integritet i prepoznatljivost zbog opstanka na vlasti i tako postali dio Vučićevog integriranog sistema upravljanja Srbijom, sada nije lako oprati ruke od njih i njihovog partnera iz Jagodine. Između ostalog i uslijed činjenice da su na Palminim okupljanjima, uz ostale, sigurno prisustvovali i više ili manje pozicionirani članovi SNS-a. A da ono što se tamo zbivalo predstavlja javnu tajnu, indirektno je potvrdio i sam Vučić rekavši da je u Jagodinu išao poslom i čim bi ga završio, bez zadržavanja, kretao put Beograda.
Slučaj Palma „eksplodirao“ je u političko i društveno anesteziranoj zemlji. Uprkos kontroli gotovo čitavog medijskog prostora, režim ga još uvijek nije uspio zajaziti. Zato se – vježbe radi i čisto hipotetički – valja zapitati kako bi sve izgledalo u nekoj uređenoj državi i usporediti. Na primjer, reakcije poslanika i predstavnika pravosuđa, izvještavanje tabloida i ozbiljnih medija, istupanje prozvanih i njihovog okruženja… Kako li bi iz te vizure djelovao Palmin dugi marš od televizije do televizije, podnošenje krivične prijave gotovo 400 žena iz javnog sektora u Jagodini protiv Marinike Tepić, mrtva tišina iz Ženske parlamentarne mreže i slično, u istom pravcu?
Ma koliko režim nastojao potopiti čitav slučaj proglašavajući ga za jeftino politikanstvo, on je stekao svoj nezavisni život. Naprosto, mučan dojam koji ostavlja raširio se u ogromnom dijelu javnosti i tu za sada spinovanja i demonizacije ne pomažu.
Vučiću ovo nitko ne treba objašnjavati. Naprotiv, insistirajući da Palma ima pravo na obranu i pitajući tko će mu „vratiti život“ ako su optužbe neosnovane, on maksimalno nastoji da napravi distancu od gospodara Jagodine i jataka. Eto, ponosan je na to što se ne miješa u ovaj slučaj kao što nije ni onda kada je bila riječ o Milutinu Jeličiću Jutki, seksualnom predatoru iz Brusa. Ispada da on ne zna ništa i ne vjeruje nikome dok čuvene „institucije sistema“ ne kažu svoju riječ.
Hmm… Ovo govori čovjek koji „zna“ da je Dragan Đilas ukrao 619 miliona evra, tko stoji iza konkretnih mafijaških likvidacija i da li su nezavisni i profesionalni mediji Šolakovi, tajkunski ili američki – i da ne širimo dalje, dobro je poznat spektar javnih saznanja predsjednika Srbije.
Uslijed toga, neizbježno je pitanje – a što zaista Vučić zna o Palmi? Da li je stvarno moguće da do njega nije stigla javna tajna vezana za Jagodinu iako već godinama cirkulira u političkoj čaršiji? Ili je sve bilo pohranjeno na neko sigurno i tamno mjesto kao još jedan od mehanizama za držanje u šaci Ivice Dačića, a sada se neočekivano i nekontrolirano pojavilo u javnosti. Uglavnom, pokušaj kontrole štete ovaj put teško da može izgledati poput onih u aferama koje sam režim kreira. Kako će ona teći, brzo će se utvrditi po statusu Dačića, Palminog koalicionog partnera, ortaka i posjetitelja jagodinskog Muzeja voštanih figura.
Zato da ponovimo i naglasimo: svako onaj tko političkim manevrima, pritiscima i zakulisnim radnjama onemogući poštenu i nezavisnu istragu u slučaju Dragana Markovića Palme, biće saučesnik u svemu onome za što ga je Marinika Tepić javno optužila.
