MUP je raspušten. Na delu je Vučićev pokušaj da se Srbijom upravlja po pravilima huligansko-kriminalnog navijačkog kopa sa tribine. Hoće li mu uspeti? Neće. Niko više nije uplašen, ali stvarno – niko
Što se dešavalo u Bačkoj Palanci i Vrbasu? Čitalac zna – režimske siledžije su izvele koordinirani napad na mirni protest građana. Zašto je ovo trebalo Vučiću? Zato da bi mogao tvrditi kako je „tihoj većini“ prekipjelo i da će od sada on morati braniti „blokadere“.
Ako su Vučićevi tetovirani i napumpani tipovi većina u Srbiji, žalosna nam majka. Prije će biti da je riječ o plaćenoj nasilničkoj ekipi skupljenoj s koca i konopca. Garantirana im je zaštita policije, a ukoliko baš pretjeraju, tu je šef države da ih pomiluje – pravno i na svaki drugi način.
Kriminalno-huliganska pravila
Ovim se režim koji toliko poistovjećuje sebe sa državom politički razgaćio. Svima koji žele vidjeti, pokazao je razbojničku i nasilničku prirodu. Kakav crni Ustav, zakoni i slični bakrači? Na djelu je pokušaj da se Srbijom upravlja po pravilima huligansko-kriminalnog navijačkog kopa sa tribine. MUP Srbije je neslužbeno raspušten jer predsjednik Srbije iživljava tinejdžerske snove.
Da li je Vučić je u noći 12. na 13. august demonstrirao snagu i moć? Neće biti. Kada mu u najdužoj političkoj krizi u istoriji Srbije više ništa ne polazi za rukom, šef države čini sve kako bi izazvao nesigurnost i nasilje na ulicama. To je posljednje i kukavičko pribježište svakog posrnulog autokrate i demagoga.
Ništa tu nije slučajno. Da je Vučić planirao izazivanje nasilja po svaku cijenu, svjedoče dolasci najamljenih siledžija u Ćacilend i njegovo dodatno utvrđivanjem betonskim preprekama. Može nominalni predsjednik ponavljati do besvijesti da najviše od svega voli Srbiju. Svako sada zna da je to laž. On isključivo voli sebe i vlast. Da bi je zadržao, spreman je da spali Srbiju.
Narod bez izbora
Građani nisu uplašeni Vučićevom političkom piromanijom. Bijesni su. Uz režimsku mobilizaciju hulja spremnih da umlate svakog na koga im se pokaže prstom, narod se spontano okuplja i pravi blokade širom zemlje.
Ima li izbora? Nema, osim čekanja da im kapuljaši i ćaciji upadu u kuće ili stanove u gluho doba noći. Već su demolirali ulaze u zgrade gdje žive članovi zborova. Spremaju li se da ih ubuduće mlate pred djecom? Svaka akciju izaziva reakciju, pogotovo kada je u pitanju gola samoobrana.
Koliko je daleko Vučić spreman ići u izazivanju nasilja? U ovom trenutku i oni koji nisu spremni izići na ulice rukom pokrivaju usta zgroženi bestijalnošću njegovog režima.
No pasaran
Da režim ima iole vrijednog političkog, patriotskog, upravljačkog i svakog drugog kapaciteta, ne bi pribjegao plaćenim siledžijama.
To će reći da bi Vučić, ukoliko se odluči na neki oblik vanrednog stanja – tobož da bi „okončao sukobe između građana“ – morao kapuljašima i ćacijima dati status službenih lica. Otprilike, nalik na one kakve su imali pripadnici smeđih košulja u Njemačkoj pred Drugi svjetski rat. Malo tko drugi mu je još preostao.
Građani Srbije su od kraja prošle godine više puta dokazali da se znaju suprotstaviti provokacijama, kršenju zakona i nasilju. Tako će biti i ovaj put. Poslije svakog režimskog napada, pobunjeni dio društva se uvećavao. Svi su to odavno shvatili izuzev Vučića. Niko više nije uplašen, ali stvarno – niko.
Veliki letnji popust na „Vreme“! Samo kliknite ovde, odaberite pretplatu i podržite redakciju u nezavisnom radu.
Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on
Jednog dana, koji nije daleko, Vučić je moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati
Vučićev predizborni plan: uterati strahu u kosti policijskim brutalnošću, rasturiti N1 i Novu S, odglumiti za strance spremnost za dijalog, demagoški stvoriti privid bogatijeg života... No, izuzev stvaranja afera, ništa mu ne ide od ruke
Festivalska godina u Srbiji protiče ili bez festivala, ili sa festivalima bez publike koje su naprednjaci napravili u inat umetnicima i narodu
Uz Aleksandra Vučića su većinski jedino penzioneri i oni koji imaju najviše osmoletku. Drugim rečima – sirotinja koju je najviše ojadio i u koju se opet uzda
Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on
Jednog dana, koji nije daleko, Vučić je moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati
Vučićev predizborni plan: uterati strahu u kosti policijskim brutalnošću, rasturiti N1 i Novu S, odglumiti za strance spremnost za dijalog, demagoški stvoriti privid bogatijeg života... No, izuzev stvaranja afera, ništa mu ne ide od ruke
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve
