Aleksandar Vučić i njegov režim nisu odgovorni za masakre u Osnovnoj školi Vladislav Ribnikar i okolini Mladenovca; takve tragedije se zbivaju i u neusporedivo uređenijim zemljama od Srbije. Međutim, vlast snosi odgovornost za afirmiranje gole sile, oružja, govora mržnje, rijaliti retorike, bahatosti, političkog voluntarizma, agresije i poslušništva.
Građani to dobro osjećaju. Znaju da je njihovoj djeci potrebnije 1200 psihologa i pedagoga, nego 1200 policajaca. Svijesni su da širenje panike, prijetnje i zazivanje smrtne kazne nisu odgovor na neizrecivu bol i traumu društva. Uviđaju kako ad hoc odluke na nervnoj bazi jednog čovjeka ne mogu zamijeniti efikasan sistem i društveni dijalog. Puca im pred očima i da su Srbiji neophodni sasvim drugi „prikazi“ od onih sa maskiranim, do zuba naoružanim specijalacima, te još mnogo toga drugog, sasvim suprotnog od onog što danima gledaju i slušaju.
A dokle sežu režimska bezosjećajnost i prezir vlastitih građana, demonstrirao je Aleksandar Šapić. Umjesto da među prvima položi vijenac i zapali svijeću ispred Ribnikara, gradonačelnik poziva građane da poštu žrtvama odaju ispod njegovog prozora u Skupštini grada. Besramniji i mučniji gest od ovog, Beograd teško da pamti.
Šapić djeluje u sklopu pokušaja kontrole štete nakon katastrofalne i duboko obespokojavajuće reakcije vlasti na tragedije u Ribnikaru i okolici Mladenovca. O čemu se tu radi, svjedoči sjednica Izvršnog odbora Srpske napredne stranke: usred nacionalne žalosti, Vučić je proglašen za najveću žrtvu u zemlji, tako da je zbog „ucjena i laži političkog ološa“ i „hijena“ spreman na vanredne parlamentarne izbore, a možda i podnese ostavku. Što li sve ovo znači? Ništa drugo osim da naprednjaci pokreću totalnu mobilizaciju članstva i pristalica kroz nove podjele, širenje straha, podizanje tenzija, mržnju, raspamećivanje naroda i slične prakse, toliko dobro poznate iz „novije istorije“. Parola je jasna – kakva crna empatija i pijetet dok Vučiću pada rejting!
Dvije posljedice navedenog savršeno su jasne. Može policija da oduzima oružje, a sudovi kažnjavaju, ali od razoružanje Srbije nema ništa. Još je pogubnija druga posljedica – društvo se iznova neće suočiti sa demonima koji su decenijama popločavali put ka tragedijama u Ribnikaru i okolini Mladenovca, tako da preostaje samo pitanje kada će oni opet otvoriti vrata boli, jada i čemera.
Laku noć Srbijo i sretno…
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
