Od toliko željenog povratka Trampa na vlast, Vučić nije dobio baš ništa. Kosovo za Vašington više nije tema. Isto vrijedi za američke carine Srbiji, inače najveće na Balkanu. A tu su i sankcije NIS-u. Kako će se to odraziti na Vučićev položaj, Trampa ne zanima.
Ni Putina, hvala na pitanju. Ugovor o isporuci plina Srbiji vrijedi do Nove godine, koliko će trajati i zalihe goriva. Nema jasnijeg ruskog stava o rješavanju problema NIS-a uslijed američkih sankcija. Svaka ekonomska šteta koju pretrpe Srbija i sama Rusija, za Kremlj je neusporedivo manja od političke ukoliko se pokaže da je nemoćan čak i u Srbiji.
Pod ovim bremenom predsjednik Srbije je dočekao Ursulu fon der Lajen. Za razliku od ranijeg mlaćenja prazne slame ovog puta je stavljen pred izborom – ili prihvaćanje evropskih zahtjeva ili daljnja marginalizacija zemlje sa svim što uz to ide.
Faktor nemira i nestabilnosti
Kako li je do ovog došlo?
Na istup fon der Lajen sasvim sigurno je uticala Vučićeva politika „svesvrstanosti“. Naime, dugo je izigravao diplomatskog mahera koji iz sukobljenih svjetskih interesa izvlači maksimalnu korist. Sada se vidi da je sve što je Srbija time dobila bilo njeno pretvaranje u tampon zonu između velikih igrača i to ne posebno važnu.
Hvalisanja za domaću javnost moćnom braćom na sve četiri strane svijeta je jedno, a strateški ciljevi velikih država nešto sasvim drugo. Ovo je Vučiću upravo demonstrirao „brat“ Erdogan isporukom Kosovu hiljadu dronova, a da se ne govori o burazima iz Bijele kuće i Kremlja.
Međutim, izgleda da je na Evropsku uniju više uticala duboka kriza u Srbiji od sloma Vučić politike „svesvrstanosti“. Naprosto, on je od pouzdanog stabilokrate postao najveća pretnja stabilnosti u vlastitoj zemlji i time, čitavog regiona. Zato na dolazak fon der Lajen treba gledati kao ponudu Vučiću da unutrašnju krizu riješi što bezbolnije. A to je povratak na evropski put izlaskom u susret zahtjevima građana Srbije.
Najupečatljiviji rezultat
Bez da je trepnuo, šef države i cijelog Ćacilenda je zbog fon der Lajen prihvatio ono što je toliko dugo odbijao – uređenje biračkih spiskova po prijedlogu CRTE i izbor koliko-toliko funkcionalnog REM-a.
Hoće li i ovo ostati prazne riječi? Što će biti sa primjenom tih rješenja? I kakva je sudbina drugih zahtjeva iz Brisela?
Izvjesno je samo jedno – Vučić ne bi bio ono što jeste, a da ne pokuša šibicariti i to onoliko. Ali, manevarski prostor u kome se kreće, sve je manji – kako u svijetu, tako još i više u zemlji.
Poslije svih njegovih pobjeda „obojene revolucije“, konsolidacija i sličnih trica i kučina, najnovije istraživanje CRTE pokazuje da 43 posto građana toliko želi da ode sa vlasti da ih ne zanima tko će poslije doći.
To je ujedno i njegov najupečatljiviji rezultat politike mrcvarenja i destabiliziranja Srbije odbijanjem da raspiše vanredne parlamentarne izbore. Sada mu je i Ursula to rekla.
Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!