img
Loader
Beograd, 6°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Misterija Vučićevog tugomera

18. mart 2015, 17:08 Teofil Pančić
Copied

Ova stalna kvaziemocionalizacija javnih i političkih stvari morala je dovesti do otvorenog "merenja tuge" političkih oponenata

Pretpostavljam da mnogi prethodnih nedelja nisu razumeli zašto se toliko žestim oko načina na koji se ovde upražnjava institucija Dana žalosti, sa svime što uz to ide. Nije da i drugi to nisu primetili, ali eto, smatraju nekako da neka doza mešanog kiča (naime, i malograđanskog i socrealističkog), i raznih formi strinastog „preglumljivanja“ tu naprosto ne može da se izbegne, ali da sve to zajedno nije ni važno, sve javne i kolektivne žalosti uvek su bazično ceremonijalna stvar.

Međutim, stvar nije u tome: uopšte nije u tome i nikada nije u tome. Normalna, prirodna ljudska žalost zbog tragedije i nedužnih žrtava je jedno, a način na koji vlast nastoji da kidnapuje i kontroliše sve što je u vezi s njom nešto je sasvim drugo. Stvar je, elem, par excellence političke naravi. Radi se o samoj prirodi poretka u kojem živimo, a koji je „setovan“ tako da nas kinji, maltretira i ucenjuje na bezbroj načina; jedan od njih, nikako najmanje važan, jeste i svojevrsno pasivno–agresivno emocionalno ucenjivanje.

Aleksandar Vučić dozvolio je sebi ovih dana, besramno i cinično koristeći jednu tragediju za isterivanje svojih politikantskih kaprica i narcisističkih tripova, da neke ljude koji su nastojali da javno analitički procenjuju postupke državnih organa oko helikopterske nesreće koja je odnela sedam života, a da to možda (kažem možda jer nisam stručan da to procenjujem, ali to ne znači da su za to stručni samo oni koji će uvek reći ono što se Vučiću dopada!) i nije moralo tako da bude, izvređa na razne načine, od kojih je najmizerniji bio momenat u kojem je taj besramni, samoreklamerski folirant mrtav-hladan rekao kako oni, naime „analitičari“, eto, „nisu ni tugovali zbog smrti“, kao što se, uostalom, „ni ne raduju životu“.

Do ovoga je, da se razumemo, moralo da dođe. Ta naporno samozaljubljena punjena ptica koja je samom sobom i svojom dubokom unutrašnjom beznačajnošću prvo raščistila čitav javni prostor, a onda ga ispunila samim sobom (ili, ako hoćete, ispraznila samim sobom) usudila se da javno meri stepen tugovanja ili radovanja drugih ljudi nad činjenicama ljudskog rađanja i umiranja. Bezobrazniji od ovoga teško da se uopšte može biti; ili možda i može, sačekajmo Vučićev sledeći javni nastup.

Ako ste ovime zatečeni, zatečen sam vašom zatečenošću. Jer je sve vodilo baš ka tome, i daj bože da to bude najgore što ćemo čuti iz tih usta. Jer baš odatle, iz tog pravca, sve vreme dolazi to šmirantsko histerisanje, ta kvaziemocionalizacija javnih i političkih stvari. Ljudi koji su, činjenicom da su na vlasti i da upravljaju ključnim mehanizmima države, ljudi dakle odgovorni za živote i imovinu građana Srbije, a koji svakodnevno dokazuju koliko su malo kompetentni u tome, pokušavaju da uvuku javnost i društvo u celini u bolesnu igru paraemocionalnog nadgornjavanja: ko je više tužan i ko više žali zbog ove ili one tragedije, poplave, smetova, pada helikoptera – pri čemu je jedino što je nesumnjivo fakat da su oni ti koji svojim činjenjem ili nečinjenjem mogu da ugroze ili da izbave ljudske živote. A na javnosti je da njihov učinak procenjuje – e sad, naravno, kao i uvek i kao i svugde, neko će to činiti dobronamerno, neko maliciozno, neko kompetentno a neko odoktivno… U svakom slučaju, niko ne zaslužuje da od bilo koga, kamoli od najisturenijeg državnog službenika, čuje bolesnu pridiku u kojoj će se ovako meriti stepen njegovog tugovanja. Da li je, zaista, normalno socijalizovanoj, ergo nesociopatskoj osobi uopšte potrebno da objašnjavam zašto se to ne može i ne sme činiti, zašto je to daleko sa onu stranu javno izgovorivog? Ako jeste, okej, smatrajte da ništa nisam ni rekao.

Ali, to je ono što Oni rade otkako su se, na nesreću, pojavili na javnoj sceni zemlje čijem su razvaljivanju tako mnogo doprineli. Dok su se zvali radikalima sve što su – umesto znanja, rada, pameti, dobrote – imali da ponude bila je njihova navodno bezgranična, šampionska i nenadjebiva ljubav za Srbiju i „vaskoliko srpstvo“. Svako ko nije duvao s njima u istu trulu tikvu bio je, dakako, onaj ko ne voli Srbiju i Srbe, tačnije: onaj ko ih mrzi. Sve se tu baziralo na toj prostoj emocionalnoj klackalici, tačnije, na posramljujuće bednoj manipulaciji diskursa „ljubavi“ i „mržnje“, proširenih do apstraktnog nivoa cele jedne države i celog naroda. I nikada baš ništa, ti veliki ljubitelji roda svog, ovoj zemlji nisu dali, osim te navodno preogromne ljubavi koja se, gle, u banalnoj stvarnosti ovoga sveta manifestovala kao neprekidno siktanje mržnje i agresije prema svemu što nisu oni i što Srbiju vidi drugačije od njih.

Šta se onda u međuvremenu promenilo? Nešto malo formice, a baš ništa suštine. I dalje su Oni, s Njim na čelu, jedini koji umeju da vole sve nas – čak i one koji to uopšte ne zaslužuju – i jedino su oni odgovarajuće tužni kad treba biti tužan i srećni kad treba biti srećan… Svi mi drugi koji nismo s njima, ili smo nedajbože protiv njih, sigurno smo emocionalni invalidi, štaviše, verovatno smo se silno obradovali kad smo čuli da je sedmoro ljudi izginulo jer ćemo sad, ura, moći i za to (dakako, iz čiste ljudske zlobe i jeda) da okrivimo Vučića, što je – naime, klevetanje Vučića – jedina svrha i smisao naših mizernih života…

Karikiram? Zapravo ne, jer – šta je drugo Vučić rekao nego baš to? I zato, nemojte da se lažemo: ko ćutke pristaje da mu taj besramnik tako kaplariše, pristaće i na sve drugo.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

13.april 2026. Andrej Ivanji

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure