
Komentar
Simptomi propadanja režima
Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.
Foto: CINS
Naprednjaci i agencija za hostese negiraju da su đuture držali kol-centar koji smo svi videli. Agencija za borbu protiv korupcije se isto pravi blesava, a to se izgleda očekuje i od javnosti
Afera sa kol-centrom Srpske napredne stranke – za koji je ljude angažovala agencija za hostese, a plaćala sasvim treća organizacija – preti da se „završi“ tako što se svi prave blesavi pa to zahtevaju i od javnosti.
Naime, Agencija za borbu protiv korupcije se bacila na posao i oštro propitala i SNS i agenciju za hostese. Oni kažu – mi ništa jedni sa drugima nemamo.
Ono kada se novinarka CINS-a infiltrirala u taj centar i dokazala koja mu je delatnost i kako se ljudi plaćaju crnim parama – to nema veze. Ono kad je predsednik Vučić pričao o tom kol-centru i govorio da je to najnormalnija stvar na svetu – ni to nema veze.
Sve je plod uobrazilje
Od ljudi se traži da ne veruju svojim očima, kao kad Petao Sofronije u crtaću pokušava da podeli crva na dva dela, a ovaj uzmiče čas levo, čas desno. „Ništa i ništa je ništa, matematika je jasna, crv nije ni postojao“, kaže Sofronije.
Isto tako, ako Naprednjaci negiraju da imaju veze sa hostesama, a ove negiraju da imaju veze sa Naprednjacima, a i jedni i drugi negiraju da imaju veze sa crnim fondom kojim su se plaćali uposleni u kol-centru, onda je jedino logično objašnjenje da kol-centar nije ni postojao.
Sve je plod uobrazilje, bez obzira što je snimljeno. Danas se ni kamerama ne može verovati, a posebno ne tamo nekim novinarima koji njuškaju.
Ko kontroliše kontrolore?
Agencija za borbu protiv korupcije je potpuno zadovoljna rezultatima svoje istrage i kaže da nema osnova za postupak. Što nas vodi pitanju ko proverava da li je Agencija za borbu protiv korupcije korumpirana.
Isto kao što REM ne kontroliše televizije, policija ne hapsi kriminalce, tužilaštvo ne pokreće postupke, a Ustavni sud se pravi mrtav.
Svi oni zajedno traže da cenjena javnost bude nešto između veverice i francuske sobarice. Vučić je dirigent tog spektakla, u kojem se od publike zahteva da zažmuri i sluša šta joj se poručuje sa razglasa.
Ko bi ipak da veruje svojim očima, njemu trebaju deblji živci i jači želudac. Nije lako kad te crvi prave ludim.

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno

Poraz ćaci-tužioca Nenada Stefanovića na izborima za članove Visokog saveta tužilaštva ima i veliko simbolično značenje: jedna institucija se odbranila i pokazala da je moć vučićevska tanja nego što se mislilo, da je njena najveća snaga – kao što to biva i sa tajnim službama – u fami o velikoj snazi

Lako je zamisliti kako vilom Bokeljkom u gluvo doba noći odjekuje Vučićev glas: „O Trampe, zašto me ne podnosiš?“ Odgovor na Truth Social najverojatnije bi glasio – „Zato što si šibicar“
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve