

Komentar
Porodica iz autobusa
Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni




Pre nekoliko godina, nastojeći da objasne kakve su mogućnosti interneta, eksperti su voleli da kažu kako „internet može da koristi i pas, a da to niko ne ukapira“. Možda i ima pasa koji ‘surfuju’ mrežom, ali su i oni kao i drugi korisnici (ljudskog lika) morali da nauče da rade na kompjuteru, makar ono najosnovnije. To je bio donji prag za prijem u ovo ne baš ekskluzivno društvo. Odnedavno se postavlja pitanje nije li taj prag bio previsok, to jest da li bi perspektive interneta bile bolje iskorišćene (čitajte, da li bi se pare brže vrtele) da je pristupanje manje komplikovano, naročito za stariju populaciju koja nije željna ovladavanja naprednim tehnologijama.
Takođe, kompjuter je za većinu ljudi koji koriste internet preambiciozna naprava, otprilike kao kad bi svaki automobil imao obavezno prikačenu kamp prikolicu. Nabavka kompjutera, čija je cena retko ispod šeststo-sedamsto maraka, a obično je između hiljadu i hiljadu i po, komplikovana je i za firme i za pojedince. Cena je tu tek jedan faktor, onaj koji se obično lako reši (ili imate, ili nemate para). Ali, kako se izboriti sa svim onim megahercima, gigabajtima, mikrosekundama, obrtajima, inčima i drugim merama koje opisuju kompjutere, kako da znate da ste kupili pravu stvar koja će vam valjati nekoliko godina?
Proučavajući ponašanje korisnika interneta, kao i onih koji bi mogli da budu korisnici ali ih kompjuter kao sprava plaši i odbija, ljudi iz firme Cidco (www.cidco.com) došli su na ideju da naprave uređaj koji bi služio tek za razmenu elektronske pošte, inače ključnog internet servisa. Samo u SAD postoji više od 300 miliona imejl adresa (više nego što ima stanovnika), a u celom svetu ih ima gotovo milijardu (jedan korisnik ima u proseku tri adrese). Tako je nastao uređaj pod imenom mejlstejšn (MailStation), koji se sastoji od tastature, procesora, modema, male memorije i ugrađenog crno-belog ekrana (sve u jednoj kutiji), i koji može da razmenjuje elektronsku poštu. Košta cent manje od sto dolara (oko 220 maraka), a mesečna pretplata za korišćenje servisa je oko dvadeset maraka (doduše, servis postoji samo u Americi). Priključuje se na telefonsku liniju, a poštu razmenjuje automatski, što znači da nema nikakvih komandi koje treba naučiti. Sva korisnička mudrost sastoji se iz upisivanja adrese i pisanja poruke, a ko voli može da koristi i adresar, kalkulator, kalendar i rečnik. Radi i na baterije i može se priključiti na štampač.
Za one koji bi ipak malo više, pre par nedelja na tržištu se pojavio majvo 200 (Mivo 200), koji može da pristupa i drugim sadržajima na internetu, a košta tek nešto više (129 dolara, odnosno oko 300 maraka), a uskoro se očekuje i majvo 300, koji će moći da koristi i komplikovanije internet servise (cena 179 dolara ili 400 maraka).
Teško je predvideti hoće li se budućnost interneta bazirati na ovakvim uređajima, ali će oni nesumnjivo biti veoma interesantni ljudima koji kompjuter pretežno koriste kao pisaću mašinu sa koje šalju poruke.


Ljudi iz autobusa plaše se svega, a naročito da ne razljute glavu porodice. On im onoliko ponavlja da jedino zahvaljujući njemu imaju posao, zarade i penzije. Njihovo je samo da stoje, aplaudiraju i ostanu poslušni


Zašto je Aleksandra Radića, najistaknutijeg vojno-političkog komentatora u Srbiji, režim pretvorio u pokretnu metu


Manje je važno šta će pisati u službenim beleškama sa saslušanja Aleksandra Radića. Mnogo je važnije šta će večeras prolaziti kroz glave hiljada ljudi koji su o „zvučnom topu" govorili, pisali, svedočili ili tražili pomoć. Ako je odgovor: „Bože, samo da ne dođu i po mene", onda je cilj postignut


Kako je priznavši ubistvo Aleksandra Nešovića, Saša Vuković Boske vratio pažnju javnosti na Veselina Milića? Šta još upada u oči u njegovom iskazu


Ubistvo Aleksandra Nešovića u restoranu „27“ pretvara se kriminalističku misteriju koju bi mogao da reši samo Herkul Poaro
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve