Komentar
Kulturo, eve me: Obnovićemo sve, sagradićemo i više od toga
Premijer Vučević najavio je ni manje ni više „kvantni skok“ u kulturi. Šta bi to trebalo da znači i da li je Nikola Selaković solidni garant srpske kulture
U vreme fiksnih, tačnije žičnih telefona, mogli ste do svog sagovornika u bilo kom delu sveta stići krećući se uz telefonski kabl. Na izvestan način bili ste u fizičkoj vezi sa sagovornikom, dodirivali ste se mada preko kilometara žice. Bežične veze ubrzale su komunikacije, ali su nas bukvalno odsekle od sagovornika. E, sada se to menja.
Britanska kompanije CuteCircuit (www.cutecircuit.com) napravila je interaktivnu garderobu, zapravo za početak samo majicu koja se zove Hug Shirt, odnosno Majica za grljenje. Reč je o običnoj majici malo skraćenih rukava, ali obloženoj senzorima koji komuniciraju sa vašim mobilnim telefonom preko blututa.
Stvar funkcioniše na sledeći način. Vi dodirujute senzore na majici koja te vaše dodire, u smislu intenziteta i mesta koja pipate, prenosi u vaš telefon, u programčić koji ste prethodno ugradili. Vaš telefon potom to šalje na telefon osobe sa kojom bi da se grlite i koja mora imati isti softver i majicu sa senzorima. Onda ti senzori imitiraju vaše pokrete, to jest senzori ih prenose na telo osobe na drugoj strani (zamalo da kažem žice).
Dakle, zagrlite sami sebe, a neko se na drugom kraju sveta oseti zagrljenim. Proizvođači kažu da ništa ne može da zameni lični kontakt, ali da je ovo najbliže tome i da vas može učiniti manje usamljenim ako ste na putu, recimo. Senzori se skidaju, kako bi mogli da operete majicu, ukoliko ste se ozbiljno zagrejali za kupovinu. Za sada se proizvode samo majice, ali ne sumnjam da će ljudska mašta brzo kreirati i druge delove garderobe. Proizvođač ukazuje na to da se osoba koja se često grli oseća mnogo bolje, da je to u prirodi ljudskoj, i kada isprobate majicu neće vam biti jasno kako ste do sada živeli bez nje. Baš kao i u slučaju samog mobilnog telefona.
Ovakvi periferni uređaji nisu bili nepoznati i ranije, ali novost je što se sada vezuju za mobilni telefon. Ta sprava na razne načine postaje centar vašeg života, očekuje se da zameni platne kartice, naročito kod mikroplaćanja (taksi, pijaca, trafika), neki aparati mogu da emituju televizijski program (sa antene), dok je radio već standard. O mogućnostima kamere i korišćenju telefona umesto baterijske lampe više i ne govorimo. Najmanje što se od takozvanog pametnog telefona očekuje je da se pomoću njega telefonira, sve drugo je važnije.
Majica za grljenje je, usudio bih se reći, prvi kontakt u direktnijoj komunikaciji ljudi na daljinu, nije nemoguće da vam u nekoj narednoj fazi majica neće biti potrebna, već će telefon sam stvarati nekakvo polje koje će vam prenositi dodire. Ostaje neobjašnjeno šta se dešava kada pozovete pogrešan broj.
Premijer Vučević najavio je ni manje ni više „kvantni skok“ u kulturi. Šta bi to trebalo da znači i da li je Nikola Selaković solidni garant srpske kulture
Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi
Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava
Niko od novih ili starih ministara u Vladi Miloša Vučevića nema političku težinu, niti će kreirati išta važno u svom resoru. Zato valja parafrazirati Radoja Domanovića: Srbija je poznata po pametnim mladim ljudima i ministrima; prve izvozi po cijelom svijetu, a druge – nažalost – ne
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve