

Komentar
Sada je zvanično: Izbori su neregularni
Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni


Ova novinarka, do guše zaronjena u proučavanje seksualnog nasilja, unapred vam se izvinjava, ali: ono je svuda oko nas, oko vas, oko mene. I u slamovima i kartonskim naseljima i na jahtama i besnim vilama. To rade i ružni i lepi, i bogati i siromašni, i moćni i “miševi”. To rade i levičari i desničari, liberali, libertarijanci, konzervativci, popovi, ateisti…
Priča je stara koliko i ljudski rod: odrasli muškarci seksualno zlostavljaju i eksploatišu devojčice i mlade žene. Samo nije uvek bilo kažnjivo činiti tako nešto. Džefri Epstin, multimilioner, investitor i seksualni predator, prošao je nekažnjeno. Konačno je uhapšen 2019. i protiv njega je podignuta optužnica za desetine krivičnih dela koja uključuju podvođenje, silovanje i druge oblike seksualnog nasilja prema devojčicama, od kojih su neke imale samo 10 godina kad ih je uvukao u svoj lanac trgovine ljudima. Ali, kao i svaka kukavica koja se dokopala moći, pa pomislila da je iznad ljudi i ljudskosti, Epstin se iste te 2019. obesio u zatvoru i tako izbegao odgovornost.
Od početka ove godine spisi sa suđenja njegovoj najbližoj saradnici Gilejn Maksvel, koja je 2021. osuđena na 20 godina zatvora, otpečaćeni su i sada javnost dobija gotovo svakodnevno na hiljade stranica zapisnika sa suđenja. U tim se zapisnicima pominju mnogi moćni, bogati i slavni. Važno je reći da ovde nije reč o spisku Epstinovih klijenata, iako se pominju i oni, već o raznim ljudima koji su posećivali njegovo imanje na Devičanskim ostrvima. Devojčice, ponavljamo, neke od njih uzrasta od 10 do 13 godina, podvođene su i silovane na mestu koje je Epstin odabrao, a odabrao ga je baš na Devičanskim ostrvima. Neko će reći: pa dobro, preselio je tamo sve svoje firme, jer je to ujedno i “poreski raj”, ali, manite nas, teško je poverovati da je ironija slučajna.
Reakcije u Srbiji
Pošto je najava objavljivanja sudskih spisa izazvala ogromno iščekivanje tokom čitavog decembra, posledično, njihovo konačno pojavljivanje 1. januara izazvalo je veliku buru u celom svetu, pa i u Srbiji. Kakve su reakcije u Nemačkoj, Sloveniji, Andori ili Južnoafričkoj republici, nemamo uvid, bar ne tako detaljan kao ovde, na domaćem terenu. A ovde su te reakcije mahom prisutne na Tviteru.
Osim razumnih reakcija prisebnih ljudi koji shvataju razmere strahota seksualnog nasilja i trgovine ljudima, imamo još nekoliko glasnih grupa.
Prva je ona koja je oduševljena činjenicom da se u spisima pojavljuje ime bivšeg američkog predsednika Bila Klintona. Ovde molimo publiku “Vremena” da ne računa na zdrav razum: nije ova grupa srećna što je konačno dolijao čovek koji je pre 28 godina zloupotrebio sopstvenu moć i, nakon veze sa više decenija mlađom Monikom Luinski, pokrenuo političko-medijsku mašineriju koja je nju potpuno pregazila, a on iz svega izašao neoštećen. Ne, ne, u očima ove grupe Luinski je i dalje “kurvica”, a ne prva žrtva kulture poništavanja u istoriji čovečanstva. Oni se raduju jer nas je “KlinKton” bombardovao. To je fokus, a ne činjenica da su na tom jezivom imanju, koje, ako pitate autorku ovog teksta, treba spaliti i zasoliti, decenijama silovana deca.
Druga grupa, takođe na Tviteru, jesu prozapadno orijentisani čudaci, koji nekako drže do zapadnih vrednosti, ali kad je nasilje prema ženama u pitanju, prave se da ne postoji ili im je to povod za idiotske pošalice. Njihova je teza otprilike: “Srbi šokirani što bogati matorci jebu klinke” (ovako zaista glasi jedan tvit). Ovim čudnim osobama, od kojih se dobar deo okupio oko izborne liste “Srbija na Zapadu” neko pod hitno mora da objasni da nije reč o “jebanju klinki” nego o silovanju dece. I da sa ovakvim stavovima ne promovišu nikakve zapadne vrednosti (šta god to bilo), nego bestijalnost najgore vrste, koja ne zna ni za naciju ni za veru, a bogami, ni za materijalni status i političko opredeljenje.
Veliko poricanje
Ovi oblici života preklapaju se sa trećom grupom, koja nije zlonamerna, ali pati od neznanja ili živi u poricanju. Ta treća grupa Epstinova zlodela, kao i umešanost bogatih i moćnih, tumači isključivo kroz moć i status: obesni poludeli bogataši koji ne znaju šta će sa sobom iživljavaju se na deci jer im se može, zato što misle da su iznad ostalih. Ne možemo da tvrdimo da na Epstinovom imanju nije bilo i toga. Ali, pedofilija i seksualno zlostavljanje dece, mladih i žena nisu rezervisani samo za bogate i moćne.
Ova novinarka, do guše zaronjena u proučavanje seksualnog nasilja, unapred vam se izvinjava, ali: to je svuda oko nas, oko vas, oko mene. Svuda. I u slamovima i kartonskim naseljima i na jahtama i besnim vilama. To rade i ružni i lepi, i bogati i siromašni, i moćni i “miševi”. To rade i levičari i desničari, liberali, libertarijanci, konzervativci, popovi, ateisti…
Zlostavljač je zlostavljač i pedofil je pedofil. Uzrok njegovog ponašanja uvek je isključivo njegova odluka da zlostavlja. Dakle, zlostavljač može biti samo onaj ko donese odluku da zlostavlja. I da, pedofilija jeste poremećaj, ali danas više nije retkost da ljudi sami potraže stručnu pomoć dok još nisu naudili nekom detetu. Dakle, izbor uvek postoji.
A žrtva, e pa žrtva može biti svako, upravo zato što je prvi korak zlostavljača da joj oduzme pravo na izbor.


Režim neće da otvori biračka mesta u inostranstvu i tera ljude da glasaju – noću! Odsecanjem velikog broja birača, izbori su već sada i zvanično neregularni


Predstavnici bivšeg predsednika Srbije u dosadašnje dve TV debate na N1 su se dokazivali u tome ko će biti dostojan proslavljenog naprednjačkog bukača Vladimira Orlića. Nisu došli da razgovaraju, nego na verbalnu šutku


U predizbornoj kampanji Šapić je fizički napao Tatjanu Mićić, aktivisti SNS-a su prebili vladinog službenika na radnom zadatku, a Vučić nikako da obelodani koga je sve pomilovao iz vlastitih redova. Šta im je?


Aleksandar Vučić je ostavku podneo iz marketinških razloga i skidanja formalne odgovornosti sa sebe za sve ono nemilo što bi moglo da se dogodi do 25. oktobra. Sada može da pohrli u kampanju sa etiketom da je „običan čovek“


Kada je Evropa videla da je listi od 250 poslaničkih kandidata predvođenim profesionalnim političkim huliganima suprotstavljena lista od 250 političkih amatera i časnih ljudi? Zvuči kao bajka. Hoće li i ishod biti kao u bajci: pobeda dobra nad zlom?
Predizborna kampanja i političko nasilje
Stvarne žrtve i Vučićevo glumatanje Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve