Kako N1 saznaje, iz policijske stanice u Doljevcu nestalo je petsto komada oružja. Niko u MUP-u ni da bekne. Ministar Dačić i direktor Vasiljević imaju druge prioritete. Recimo – usaglašavanje u decimalu broja učesnika naprednjačkih okupljanja sa cifrom koju im traži Vučić. Tu je i tetošenje policijskih i batinaša opće režimske prakse. Ukratko, rade sve osim onog što im je posao.
Nestalo oružje je upravo ono koje su građani predali MUP-u nakon tragedija u Ribnikaru, Duboni i Malom Orašju. Sličan slučaj se desio i 2023. kada je iz policijske stanice niškom naselju Pantelaj policajac drpio i sa saučesnicima pustio na crno tržište 67 pištolja. Iznimka je postalo pravilo.
Rovovski ratovi policijskih frakcija
Nema mjesta čuđnju zbog raspada MUP-a. Mučionica u garaži Vlade gdje je glavnu rolu odigrao komandant JZO-a Marko Kričak za Dačića i Vasiljevića ne postoji. Također, Služba unutrašnje kontrole ne da snimke torture studenata iz tog prostoru nadležnom tužilaštvu.
Policija ne može biti drugačija od režima kojem služi. To će reći da je ogrezla u kršenju zakona, laganju, brutalnom nasilju… Zauzvrat, vrhove MUP-a tresu rovovski ratovi frakcija – svaka ekipa potkopava onu drugu kako bi se domogla njenih poslova i privilegija. Stručni naziv je kurta-murtizam.
U tom kontekstu, poučan je primjer inspektora Slobodana Milenkovića i Dušana Mitića, te komandanta SAJ Spasoja Vulovića. Prva dvojica su skrajnuti, a treći smijenjen – svi uz punu porciju demonizacije i ostalog tabloidnog blaćenja. Za zlo im je uzeto čuvanje zakona i ličnog integriteta.
To je ujedno i nauk za ostale policajce da se traže kadrovi poput Krička. I kako onda da dva puta iz policijskih stanica ne nestane oružje koje su građani predali MUP-u, duboko potrešeni i zgroženi tragedijama iz maja 2023?
Bezuslovni govor mržnje
Ovdje se stiglo i do govora predsjednika Srbije i cijelog Ćacilenda u Ujedinjenim nacijama. Vučić je tamo „svim zaraćenim stranama“ ponudio Beograd kao mjesto za dijalog. Istu ponudu plus „bezuslovni razgovor“ dobila je i Srbija.
Kako li Vučić vidi dijalog? Možda tako što iz niskih dnevnopolitičkih pobuda stalno diže tenzije u odnosima sa većinom država u bivšoj Jugoslaviji? Ili naziva neistomišljenike ustašama, izdajnicima i mrziteljima vlastite države? Moguće je i da mu je „bezuslovni razgovor izdiranje na voditelje režimskih televizija kada smognu snage da neko blagougodno pitanje ubace u njegov monolog? Da li je za Vučića dijalog i kada javno ponižava Đura Macuta, svog ličnog premijera?
Stan’ der komentatoru… Kakve veze ovo ima sa policijom i rutinskim nestancima oružja iz njenih skladišta?
Ima i te kako. Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policije od koje „ni jedne nema bolje“. Riječ je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom.