Od tri predsjednika Srbije nakon Petog oktobra 2000, dva su prethodno bili ministri obrane – Boris Tadić i Aleksandar Vučić. Drugim riječima, vojska je u modi bez obzira na političeu sezone. Ništa tu ne mijenja činjenica da je izgubila sve ratove devedesetih godina prošlog stoljeća. Armiji su uvijek domaće izdajice i strani moćnici „zabijali nož u leđa“, zar ne?
Da ne bude nesporazuma – od svih institucija, vojska je po političkoj zloupotrebi apsolutni rekorder u svim disciplinama. Tako je bilo za vakta Slobodana Miloševića, a i danas je slično: vlast tretira uniforme, ordenje i tenkove kao simbol patriotizma, pa nije lako naći majčinog sina koji će guknuti suprotno. Velikim dijelom odavde i potiče popularnost vojske.
Za tu praksu Vučiću ne trebaju skupi izraelski spin doktori, Beba Popović ili Aleksandar Vulin. Zna on dobro zašto je „vrhovni komandant“ i zbog čega se toliko slika sa vojskom, pardira, kisne pred Putinom da bi pokazao empatiju prema vojnicima u stroju, reklamira oružja i oruđa… Najveći je patriota među najvećim patriotama – bilo i na televiziji.
Marks je prijetio da se ono što je prvi put tragedija ponavlja kao farsa. Nakon NATO bombardovanja i Kumanovskog sporazuma, Milošević je računajući na popularnost vojske formirao jedinicu za povratak na Kosovo. Nikad nigdje nije otišla – sve je bila samo jeftina propagnada sa pleh muzikom. Nešto slično sada radi i Vučić. No, za razliku od Miloševića, on unaprijed kaže da od svega toga neće biti ništa. Čisto da narodu ne prisjedne od mogućnosti novog rata. A opet, nikad se ne zna – ej, potežu vojsku, svi pred televizore na čekanje da Vučić riješi krizu i donese „sjajne vijesti“.
Zašto predsjedniku Srbije treba ovakav rijaliti?
Eh…U rješavanju kosovskog problema, zavladala je nestašica vremena za kupovanje. Kako sporazum Beograda i Prištine više nije moguće odlagati, Vučić priprema javnost na neizbježno potpisivanje. Zato toliki vikend TV ratovi, barikade i, kao šećer na tortu, poigravanje sa vojskom.
Naime, Vučić po sopstvenom priznanju demonstrira kako sve pokušava osim rata. Zašto? Zato što bi u tom slučaju lišio narod „zlatnog doba“ koje mu je lično omogućio. Inače, Srbija je prema mjerenju Eurostata četvrta najsiromašnija zemlja u Evropi po bruto domaćem proizvodu po stanovniku i individualnoj potrošnji.
Kada se ispod svega podvuče crta, zaključak je jednostavan. Zaista traje ozbiljan politički Kosovski boj. U njegovom centru je odsudna obrana rjetinga Aleksandra Vučića.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
