
Protesti i u manjim mestima
Sremski Karlovci, Kostolac, Bor…
Na ulice se u petak, 22. avgusta, uveče izašlo u Beogradu, Nišu i Kragujevcu u mirne proteste, ali i u manjim mestima
Niko od naprednjačkih glavešina nije se javno osvrnuo na potresnu smrt Momčila Vučkovića. Valjda su svu empatiju potrošili srepeći za bezbednost prve porodice Srbije
Koliko u ovim riječima ima mudrosti svjedoči tekst koleginice Jelene Zorić o potresnoj sudbini Momčila Vučkovića iz sela Donja Budriga na Kosovu. On je trebao biti jedan od učesnika kontramitinga, ali nikad nije stigao u Beograd. Njegova smrt na putu postala je javna državna tajna.
Prethodno, na „majci svih mitinga“, Aleksandar Vučić je poručio učesnicima da ih beskrajno voli. Međutim, Momčila Vučkovića nije ni spomenuo narednih dana. Dobro, možda mu nisu rekli i tako to. Ali nemoguće je da o ovoj smrti pojma nemaju pusti naprednjački povjerenici, koordinatori, poslanici i ostali koji se pitaju. Naime, niko od njih nije javno izrazio saučešće porodici, zahtijevao istragu, utvrđivanje odgovornosti…
A i zašto bi? Za sve te članove Glavnog odbora i Predsjedništva, Momčilo Vučković je bio beznačajni statista čija je jedina svrha bila da aplaudira i zauzme dio svog kvadratnog metra ispred bine. To je sve. Činjenica da je ovaj čovjek stradao želeći da pruži podršku Vučiću, naprednjačke glavešine ne dotiče. Zauzeti su kačenjem meta na lađa Nikoli Koji, Draganu Bjelogrliću, Sergeju i Banetu Trifunoviću, Svetlani Bojković, Gordanu Kičiću i drugim glumcima koji podržavaju proteste protiv nasilja. Valjda im tako i poslije svega izgleda „pristojna, normalna i dostojanstvena Srbija“.
Ovdje upada u oči i para uši koliko isti ti funkcionari – veliki i mali – strepe, trepere i na svaki mogući način izražavaju neizrecivu brigu za bezbjednost šefa države i njegove porodice. Ništa im tu ne pada teško, čak ni da postave bilbord sa željom za brzo ozdravljenje predsjednikovog brata od korone.
Biće da su naprednjačke velmože svu saosjećajnost potrošili na prvu porodicu Srbije. Zato je nemaju za Momčila Vučkovića, Staniku Gligorijević (stradala u saobraćajnoj nesreći koju je izavao vozač Zorana Babića), Slobodana Tansakovića (noćni čuvar umro poslije brutalnog rušenja u Savamaloj), majora Omera Mehića i sedam osoba (poginulih u udesu Helikoptera na Surčinu), te toliko drugih „običnih ljudi“, žrtava jednog bahatog režima koji suštinski prezire vlastiti narod. Tragedije u „Ribnikaru“ i okolini Mladenovca samo su do kosti ogolile svu bezosjećajnost, cinizam i samodovoljnost kaste na vlasti. Moć i nedodirljivost im je sve, ljudski život ništa.
Zato postoji samo jedno pitanje. Dokle još građani Srbije mogu izdržati?
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
Na ulice se u petak, 22. avgusta, uveče izašlo u Beogradu, Nišu i Kragujevcu u mirne proteste, ali i u manjim mestima
Jedini dijalog koji Vučić posle svega zaslužuje jeste onaj koji se vodi na biračkim mestima. I jedino na čemu treba da bude zahvalan jeste što građani to traže. Samo to. Dužan im je mnogo više
Zbor Starog grada objavio je poziv građanima da izađu večeras (petak, 22. avgust) na ulice
Vanredni parlamentarni, a vrlo moguće i predsednički, izbori mogli bi biti održani krajem decembra ove godine, pišu mediji. Njih bi, prema zakonu, morao da raspiše najkasnije 13. novembra
Na upit Dojče vele oglasila se konačno Evropska komisija o masovnim protestima, provali nasilja i policijskoj brutalnosti u Srbiji
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve