U danu kada smo razgovarali sa Vladimirom Vučkovićem, objavljen je rad njegovih nekadašnjih kolega iz Fiskalnog saveta – Pavla Petrovića, Danka Brčerevića i Slobodana Minića – pod nazivom „Privredni razvoj Srbije: Između izgradnje institucija i zamke srednje razvijenosti”.
Vučković je 10 godina bio član Fiskalnog saveta, a danas je vodeći predavač ekonomije i direktor programa za razvoj karijere Mokrogorske poslovne škole.
Za novi broj „Vremena“ priča o tome zašto jedna zemlja, nakon dostignutog određenog nivoa razvoja, naprosto ne može dalje da napreduje bez „debelih” promena.
„Malo se u smislu transparentnosti i napreduje, jer sada i u fiskalnoj strategiji i u budžetu imamo bar izlistane projekte koje država hoće da radi – sad se vide različite deonice puteva i tome slično, pa možemo bar malo više nego ranije da diskutujemo o tome. Ali drugi deo – zašto se radi – i dalje ostaje upitan”, kaže Vučković u intervjuu.
Dalje objašnjava da niko ne može da bude ni dovoljno stručan, niti treba da procenjuje svaku deonicu puta, svaku kupovinu aviona, svaki državni projekat, kao što je Ekspo, kao što je nacionalni stadion.
„Država je ta koja treba da dokazuje da nam je to potrebno, bez obzira na to šta mi mislili. Ali toga nema”, naglašava Vučković.
Zaključuje da se mi „u najboljim danima i najboljim periodima ‘vrtimo’ oko stope rasta od oko četiri odsto. I u ovom ‘zlatnom potperiodu’ je to tako, a da imamo bolje institucije, koje uključuju i pitanje korupcije, vladavine prava, to bi bez problema bilo pet odsto”.
„Dakle, jedan procentni poen ili 25 odsto – toliko bi rast bio veći i toliko bi više para bi bilo u sistemu – time bi bile veće i plate – da možemo da imamo sređeniju državu”, ukazuje sagovornik „Vremena“.
Ceo intervju sa Vladimirom Vučkovićem pročitajte u novom broju „Vremena” koji je na kioscima od četvrtka 19. juna.
Ovde se možete pretplatiti na štampano i digitalno izdanje.