Do sada je Srbija bila zemlja koja zarađuje od prerade nafte i prodaje goriva. Sa gašenjem pančevačke rafinerije situacija se drastično promenila – sada će i država i privatnici morati da uvoze gotove naftne derivate po znatno većim cenama, što za privredu, što za benzinske pumpe.
„Do sada smo mi dobijali od Rusa sirovu naftu, a imali smo i nešto malo svoje, nju smo prerađivali u rafineriji i prodavali“, objašnjava za „Vreme“ situaciju na tržištu naftnih derivata Nebojša Atanacković, nekadašnji većinski vlasnik preduzeća za preradu i promet nafte „AD Nafta“ iz Srbije. „Mi to baravno možemo, jer i brojne druge zemlje Evrope kupuju gotovo gorivo. Samo je pitanje koliko će to da košta i koliko nam treba vremena da se organizujemo – da kupimo cisterne, barže da dovoženje goriva, da ugovorimo povoljne aranžmane na veliko, jer su razlike u cenama ogromne.“
Hoće li država i dalje kontrolisati cene na pumpama
Dok se uveliko govori i o bitnim poskupljenjima cena goriva na pumpama, koje će se odmah preliti i na cene svih roba i usluga u Srbiji, Atanacković kaže da još nije razjašnjeno da li će se i dalje petkom objavljivati cene goriva, koje država drži za uzde, odnosno kontroliše.
„Bilo bi logično da država pusti ovo tržište i omogući da cena bude slobodno formirana. Isto tako bi bilo očekivano da smanji svoj udeo u ceni goriva, kako bi cene na pumpama, i sa povećanim troškovima uvoza goriva i njegovog transporta, ostale iste“, smatra Atanacković. „Ako na to pristanu, onda ne očekujem veće potrese na tržištu, ali ako ne budu smanjili akcize, poskupljenja će sigurno biti.“
Ne treba očekivati scenarije o kojima se govorilo, da gorivo poskupi za 40 ili 50 odsto, ali će potresa svakako biti. Veoma je važno da se dogovori što jeftiniji transport derivata. Jedna od mogućnosti, o kojoj je „Vreme“ prvo pisalo, jeste dostavljanje sirove nafte u rafineriju Pančevo iz Mađarske, sada je, barem zvanično, nemoguća, ako pogon zaista i prestane potpuno da radi.
Ipak, baržama iz Mađarske mogle bi da stignu veće količine gotovog proizvoda, jer se njima miže dopremiti između hiljadu i tri hiljade tona goriva, u zavisnosti od veličine i vodostaja. Drastično manje količine je moguće dovući u zemlju cisternama. Količine su veoma važne za ovu računicu, jer kupci iz Srbije mogu da dogovore značajno nižu cenu – ako pazare na veliko.
„Trenutno je cena sirove nafte, od koje naravno puno zavisi i cena krajnjeg proizvoda, prilično niska, što bi moglo da umanji neko drastično poskupljenje na pumpama“, kaže bivši direktor „AD Nafta“.
Čim gorivo poskupi, to će se odmah preneti i na troškove poljoprivrednika, a zatim i na cene hrane i svih usluga transporta. Poslednjih godina se pokazalo da je svako poskupljenje goriva sa sobom nosilo drastično veće cene na rafovima, jer su trgovci u nekim slučajevima to koristili kao izgovor da osetno podignu cenu sopstvenih proizvoda.
Kolike su akcize
I bez problema koji tek nadolazi, u Srbiji je gorivo već među najskupljim u regionu. Država i dalje reguliše cenu, a akciza je jedan od ključnih faktora u njenom formiranju. Trenutno iznosi 70,11 din/l za bezolovni benzin i 72,09 din/l za dizel. Na to treba dodati i PDV od 20 odsto, kao i druge obaveze, poput naknade za obavezne rezerve i takse za unapređenje energetske efikasnosti.
Prema podacima Udruženja naftnih kompanija Srbije (UNKS), ukupni državni nameti (akcize + PDV) čine više od polovine maloprodajne cene goriva. To znači da država ima značajan prostor da utiče na cenu, ukoliko odluči da menja visinu akciza.