Dok predsednica Skupštine Ana Brnabić preti studentima da će zbog blokada izgubiti mesto na budžetu, bivši studenti govore za „Vreme“ šta su izgubili, a šta dobili te zime 1996-97, kada su preskočili jedan ispitni rok
Sa posla portira te zime 1996. je Đorđe Despić trčao na fakultet.
Imao je već 25 godina, stalni posao i indeks Filozofskog fakulteta u Novom Sadu u džepu, pa je, seća se, na studentske proteste protiv režima Slobodana Miloševića morao često da ide „u slobodno vreme“.
Zbog blokada fakulteta koje su trajale cela tri meseca, Despić je propustio januarski ispitni rok. Isto će se, po svemu sudeći, dogoditi i gotovo tri decenije kasnije ove 2025. sa studentima u Srbiji, koji verovatno ovog januara i februara neće polagati ispite.
„Moja situacija je bila dodatno specifična, ja sam izgubio i sedam godina, jer sam kasno počeo da studiram“, kaže Despić za „Vreme“.
Političari iz srpske vlasti brinu se da će studenti zbog propuštenog roka ostati bez budućnosti.
„Ko će studentima plaćati školarine ako zbog blokada izgube status budžetskog finansiranja“, upitala je na televiziji Hepi Ana Brnabić.
Đorđe Despić nije samo završio fakultet bez problema. On je danas profesor književnosti u istoj ustanovi.
„Ispostavilo se da nisam izgubio ništa, ja sam se zapravo pronašao“, dodaje Despić. „Mi tada, a studenti sada, smo se borili za nešto što ima egzistencijalnu vrednost.“
Protesti 1996.Đorđe Despić (prvi s desna, sa pištaljkom) te zime 1996/97; Foto: Privatna arhiva
Studenti koji danas treba da propuste rok su „deca koja su malu maturu polagala prve godine korone, a posle su nastavu u srednjim školama imala kombinovano“, kaže za „Vreme“ Nevena Varnica, još jedna profesorka Filozofskog fakuteta, koja je studentske dane svojevremeno provela u blokadama.
„Čak i da je vlast zabrinuta, ona treba da zna da su se ovi studenti jednostavno navikli na neuobičajeno školovanje“, dodaje ona.
Ko organizuje rok, a ko ne
Na brojnim fakultetima, poput Pravnog, Elektrotehničkog i Fakulteta političkin nauka u Beogradu, kao i Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, ispitni rok je otkazan.
Ipak, uprava Pravnog fakulteta u Novom Sadu je zakazala ispitni rok za sredu (15. januar). Dan ranije (14. januar) su ipak, izdali saopštenje da će prvi dan biti pomeren „zbog vanrednih okolnosti“. Za ispite se, dodali su, prijavilo više od polovine od ukupnog broja studenata.
I na Medicinskom fakultetu u Nišu su objavili ranije da će ispitnog roka biti.
Nekad i sad: Da li je bilo brige
Režim Slobodana Miloševića je 1996. falsifikovao zapisnike sa lokalnih izbora i pokušao da ospori pobedu opozicione koalicije „Zajedno“, pa su se studenti pridružili protestima koji su trajali tri meseca.
Tako je kraj 1996. i početak 1997. na fakultetima u Srbiji izgledao slično kao i danas. Većina fakulteta nije radila.
„Razlika je bila u tome što smo mi svakodnevno bili na ulicama“, seća se Despić. „I brzo smo shvatili da neće biti ispita, ali to nas nije brinulo, kao što ne vidim ni zabrinutost danas među svojim studentima.“
I Dejan Rogić je tada bio u blokadama, a kaže da o kaznama profesora ili vlasti niko nije razmišljao.
„Mi smo tada propustili januar, ali smo sve nadoknadili, završili fakultete, ništa nismo izgubili“, dodaje. „Puno smo, s druge strane, naučili o organizovanju, o ljudima, upoznali smo druge slične sebi, to je velika stvar za budućnost.“
Ferari zastava na protestima 1996-97.Drasko Gagovic/Vreme;Ferari zastava na protestima 1996-97; Foto: Drasko Gagovic/Vreme
Šta je sa decenijama ispaštanja
Nevena Varnica godine sopstvenog studiranja često pamti po kolapsima u zemlji.
Tako je 1993. godine, kada je upisala fakultet, zemlja bila usred inflacije, pa su autobusi vozili isključivo u špicu.
„Celu tu godinu išli smo peške na faks, na fakultetu nije bilo grejanja, pisali smo sa rukavicama na rukama, a profesorima je od zime pucao glas“, seća se Varnica.
Postdiplomske je upisala godinu dana pre bombardovanja, a uoči doktorskih studija je došao i 5. oktobar 2000. godine.
„Insistira se na tome da će ova deca izgubiti toliko zbog jednog roka“, kaže ona. „Mi smo kolektivno izgubili čitava školovanja zbog situacija u zemlji.“
Studentski protesti 1996Nevena Varnica kao studentkinja na protestima 1996/97; Foto: Privatna arhiva
Biti ili ne biti: Ima li stvarnog rizika
Kada su se blokade završile, seća se Rogić, oko ispitnog roka – nikakvih problema nije bilo.
„Mi smo bukvalno na kraju blokada došli i napisali na papiru fakultetima – hoćemo rok tad i tad, i oni su to prihvatili normalno“, dodaje.
Varnica je, kaže, svesna, i kao profesorka i kao majka, da većina studenata nije iz grada u kojem studira, pa se njima plaćaju stanovi i troškovi života. I sama školuje dete u Beogradu, a iz Novog Sada je.
Ipak, nakon tadašnjih protesta, 1997. je Milošević prvi put priznao poraz i na vlast na lokalu je došla dotadašnja opozicija, a Zoran Đinđić došao je na mesto gradonačenika Beograda.
„I ova deca danas imaju viši cilj“, kaže ona.
Đorđe Despić dodaje da je „fabričko pumpanje nekog straha – namerno zastrašivanje“.
„Kao i ja tada, i oni se danas pronalaze. Zahvaljujući njihovom buntu, i mi se vraćamo sebi“, zaključuje Despić.
Studenti_1996_02Policija je svakodnevno bila na ulici tokom protesta za smenu Miloševića; Foto: Drasko Gagovic/Vreme
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Sto dana od tragedije u Novom Sadu, studenti širom Srbije organizovali su masovne proteste u znak solidarnosti s novosadskim žrtvama. Masovnost ove pobune i pokretanje protesta u gotovo svim opštinama u Srbiji pokazuje da ovaj talas prevazilazi granice – ne samo političke, već i geografske
Dok u Srbiji traju protesti zbog tragedije na Železničkoj stanici u Novom Sadu, studenti u Sarajevu izlaze na ulice kako bi se borili za pravdu za žrtve prošlogodišnjih poplava u Bosni i Hercegovini. Za katastrofu u kojoj je stradalo 27 ljudi niko nije odgovarao
Za razliku od protesta održavanih prethodnih godina i decenija, gde se policija „neprijateljski” odnosila prema učesnicima i odbijala svaku komunikaciju, ovo sada je potpuno drugačije, kao „rodbinski”.
Na Novom Beogradu je u subotu (8. februara) održan skup podrške prosvetnim radnicima i studentima, kada su bili blokirani mnogi delovi ove opštine. Dok su blokovi, ali i Zemunci i studenti iz centra šetali u Beogradu, Nišlije su išle u protestni marš do Merošine. Protestovalo se i u Novom Sadu, pa čak i u Ljubljani i Luksemburgu
Posle 14 godina, zatvara se pogon Benetona u Nišu, a radnici su saznali da će bez posla ostati narednih meseci i da će proizvodnja trajati do aprila. O isplati otpremnine nemaju nikakvu garanciju, osim obećanja rukovodstva
Komandant „Kobri“ pukovnik Darko Đošić bi zbog gume Vučićevog službenog automobila kao moralni čin trebalo da podnese ostavku ili da se ubije. Naravno, ako je istina sve što je Informer objavio
Aleksandar Vučić se požalio da „zbog svega što mu rade“, teško pate njegovi roditelji. Majke i očevi kćeri koje su gažene ili im je bejzbol palicom polomljena vilica – ne pate. Na ovoj osnovi je šef države ponudio dijalog
Što duže traje studentska i narodna buna, to se više nameće pitanje da li će zahtevi postati „političkiji“ – recimo, prelazna vlada i pošteni izbori. Ali rastu i šanse za međusobice i zađevice, koje su siguran recept za kraj protesta
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!