img
Loader
Beograd, 21°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

SPC

Srpske đakonise: Kako se SPC odnosi prema ženama

25. februar 2026, 13:55 Bojan Bednar
Žene u crkvi Foto: Tanjug/Miloš Milivojević
Žene u crkvi
Copied

Pravoslavne crkve su očigledno nerezistentne na političke uticaje društva i država u kojima postoje. One su često samo neka vrsta mističnog izvora nacionalizma. Uloga žena u SPC zato nije određena progresivnim vrednostima, kaže za „Vreme“ teolog Vukašin Milićević

Uloga žene u javnom životu Srpske pravoslavne crkve (SPC) nije određena progresivnim vrednostima, već prilično konzervativnim pristupom. Nepobitno je utvrđeno da su u istoriji istočne Crkve žene služile u đakonskom činu, odnosno da je bilo đakonisa, ali iako je bilo glasova da bi to trebalo obnoviti, u tom pravcu nije ništa konkretno učinjeno. Nema nijednog teološkog razloga, osim argumenta tradicije, zašto se žene ne bi mogle rukopoložiti i u ostala dva čina sveštenstva, prezvitere i episkope, kaže za „Vreme“ teolog Vukašin Milićević.

Đakon je je najniži stepen sveštenstva u hrišćanstvu, pomoćnik sveštenicima i episkopima, zadužen za administrativne, dobrotvorne i pomoćne liturgijske poslove. Đakonise su žene đakoni. Prezviter je sveštenik, odnosno svešteno lice koji obavlja crkvene službe, uključujući i svete tajne, osim samog svete tajne rukopoloženja (postavljanja). Episkop je najviši stepen sveštenstva, naslednik apostola i ima punu vlast učenja, bogosluženja i upravljanja u svojoj oblasti (eparhiji), i jedini ima pravo da rukopolaže nove sveštenike i đakone. Episkop mora da bude iz redova monaštva, dakle neženjen i mora se odlikovati visokim moralnim i teološkim obrazovanjem.

Milićević ukazuje da zbližavanje sa Ruskom pravoslavnom crkvom proteklih desetak godina ide naruku najkonzervativnijim stavovima i u pogledu stavova u vezi sa đakonisama.

„Ruska pravoslavna crkva, kao i ruska država, pokušava da se predstavi kao zaštitnica takozvanih tradicionalnih vrednosti. Zbog toga svako pomeranje u pravcu aktivnijeg uključivanja žena u javni život Crkve je suprotstavljeno takvim principima“, kaže Milićević.

Opasnost po „tradicionalne vrednosti“

Ukazuje da žena nema upravnim strukturama SPC, čak ni tamo gde je predviđeno da učestvuju laici, kao što su eparhijski upravni odbori i parohijski saveti. Koliko je njemu poznato nijedna žena nije članica nekog takvog tela.

Na pitanje kako to žene predstavljaju opasnost po „tradicionalne vrednosti“, Milićević kaže da je „pogrešno tražiti logiku tamo gde je nema“.

„Čitava priča o tradicionalnim vrednostima u idejnom smislu nije nikakva konsekventna, razvijena stvar, već manipulacija emocijama, kao što su sve slične, identitarne stvari često manipulacija emocijama. Šta logičko gledano znači kada neko kaže da ugrožen nacionalni identitet? Naravno da ne znači ništa“, kaže Milićević.

Ističe da je poenta da postoji jaka parola pogodna za manipulaciju ljudima i podseća da je se ljudima najlakše manipuliše strahom.

„Zato je potrebno stvoriti atmosferu da su naša bezbednost i sigurnost ugrožene, i da neko hoće da nam otme ko zna šta sve ne. Naravno da tu nema nikave logike. Pokazalo se da je mnogo bolje tamo gde je bilo drugačijih tendencija i gde se postupalo u skladu sa njima. Uključivanje i participacija žena u različite vidove javnog života ne samo da ne ugrožava nikoga, već genaralno doprinosi da situacija bude bolja“, kaže Milićević.

Žene u crkvi
Foto: Tanjug/Vladimir Šporčić
Žene u crkvi
Potčinjen položaj veroučitelja

Kada je pitanju služenje u Crkvi, Milićević navodi da žena sasvim sigurno najviše ima u sferi veronauke, ali naglašava da su veroučitelji stavljeni u položaj za koji je „blago rečeno reći da je potčinjen“.

„Oni rade u javnim školama, a posao im praktično zavisi od potpisa nadležnog episkopa, što je kontradiktorno i skandal je što država dopušta da tako nešto postoji u javnoj ustanovi“, kaže Milićević.

Upitan kako komentariše argumente dela sveštenstva i vernika SPC koji na pomen mogućnosti da u SPC postoje sveštenice pominju skandinavske, protestantske crkve koje imaju sveštenice, uz ocenu da su te crkve takvim pristupom ugrozile svete tajne Crkve, Milićević ironično kaže:

„Najbolje bi bilo da se vratimo u vreme kada su te skandinavske crkve spaljivale žene kao veštice i kada su 100 odsto podanika, jer to nisu bili građani, tih kraljevina bili hrišćani.“

Navodi da situacija nije takva samo samo u pravoslavnoj crkve i podseća da je za poglavara Anglikanske crkve je 2025. godine prvi put je izabrana žena, ali da u toj crkvi postoje oni koji misle da rukopoloženje žena u prezviterski i episkopski čin nije dopustivo i da konzervativnije zajednice u okviru te crkve ne prihvataju žensko sveštenstvo.

Svete tajne su krštenje, miropomazanje (koje se prima se odmah nakon krštenja; kada vernik dobija darove Svetog Duha za jačanje u duhovnom životu), pričešće, pokajanje ili ispovest, rukopoloženje (tajna kojom se izabrani uvode u čin đakona, sveštenika ili episkopa), brak i jeleosvećenje (tajna u kojoj se nad bolesnikom vrši pomazanje svetim uljem uz molitve za njegovo isceljenje i oproštaj greha).

Argument tradicije

Milićević podseća da sveštenstvo ima tri čina: đakonski, prezviterski, odnosno sveštenički i episkopski.

„Kada je u pitanju đakonski čin, nema nikakve sumnje da su baš u pravoslavnoj crkvi žene bile rukopoležene u taj čin. Kada su u pitanju druga dva čina, većina stoji na poziciji na da u istočnoj tradiciji nema nikakvih indicija da su žene ikada rukopoložene u te činove. Ima nekih zanimljivih svedočanstava koja bi mogla da budu protiv takvog stava, ali možemo da kažemo da taj stav stoji. Jedini argument koji imaju protivnici rukopoloženja žena u sveštenički i episkopski čin je tradicija, koja je po sebi ozbiljan argument, ali to je stvar za teološku raspravu“, kaže Milićević.

Međutim, ističe da se to pitanje može i drugačije da se postavi.

„Da li postoji išta u tradiciji, a naročito u onome na čemu se zasniva hrišćanska doktrina, na temelju čega bi se moglo reći da je tako nešto nemoguće i nedopustivo? Moj nedvosmisleni odgovor je da ne postoji. Nema nijednog teološkog razloga zašto se žene ne bi mogle rukopoložiti i u prezviterske i episkopske činove, osim argumenta tradicije“, kaže Milićević.

Dodaje da bi se čak moglo da postoje argumenti za rukopoloženje žena u prezviterske i episkopske činove, „ako bismo doktrinu razvijali konsekventno“.

„Na kraju krajeva, dovoljno je samo ono što kaže apostol Pavle u Poslanici Galatima, da ‘u Hristu Isusu nema ne samo Jevreja ili Grka, roba ili slobodnog, već ni muškog i ženskog’. Dakle, sve te razlike se ukidaju, i ako je izvor svih tih harizmi i službi u Crkvi Isus Hristos, u njemu onda nema muškog i ženskog. Zašto bi onda one bile nedostupne ženama“, pita Milićević.

Kao najpoznatiji primeri rukopoloženja žena u đakonise smatraju se savremeno rukopoloženje u Zimbabveu u maju 2024. i istorijsko koje se pominje u Novom zavetu. Mitropolit zimbabveanski Serafim, iz Aleksandrijske patrijaršije, rukopoložio je Angelik Molen u čin đakonise u maju 2024. i to je prvi put u modernoj istoriji da je jedna žena primila punu hirotoniju (rukopoloženje u oltaru tokom liturgije) u jednoj autokefalnoj pravoslavnoj crkvi. Dva dana nakon toga, dobila je čin arhiđakonise. U ranoj crkvi đakonise su bile uobičajene. Najpoznatiji biblijski primer je Sveta Fiva, koju apostol Pavle pominje u Poslanici Rimljanima. Uloga đakonisa tada je bila je pretežno u vezi sa krštavanjem odraslih žena, zbog tadašnjih običaja pristojnosti, poučavanjem žena i bolesnih.

Žene u crkvi
Foto: Tanjug/Jadranka Ilić
Žene u crkvi
Najveća kriza u istoriji pravoslavne crkve

Ocenjuje da je pravoslavna crkva danas „verovatno u najvećoj krizi u svojoj istoriji, odnosno od velikog raskola“.

„Pravoslavne crkve su praktično međusobno podeljene u dva ili više velikih tabora, a uzrok tih podela je potpuno politički. Pravoslavne crkve su apsolutno nerezistentne na političke uticaje društva i država u kojima postoje, pogotovo od 19. veka naovamo, kada su one vezane za nacionalne projekte na temelju koji nastaju te države. Brutalno rečeno, one su često samo neka vrsta mističnog, religijskog i metafizičkog garanta tih nacionalističkih ideja i predstava, neki mistični izvor nacionalizma – tome služe pravoslavne crkve u većini pravoslavnih zemalja“, kaže Milićević.

Kao izuzetke navodi Antiohijsku i donekle Aleksandrijska patrijaršiju, koje imaju „drugačiju, izvorniju paradigmu pripadnosti crkvenoj zajednici“.

„Zbog toga, položaj žene u pravoslavnoj crkvi će se promeniti tek kada se promeni socijalni kontekst u kome deluju pravoslavne crkve. Ne mislim da u pravoslavnim crkvama ima snage za neku sui generis obnovu ili reformu, ali verujem da postoji mnogo ljudi koji smatraju da je promena paradigme koja se sada živi neophodna. Zapravo, promene su neophodne na globalnom planu, da se izbavimo od ovog ludila koje je dobrim delom uzokovano upravo ultrakonzervativnim i neokonzervativnim tendencija, i na tom talasu bi moglo da dođe i do promena u pravoslavnim crkvama“, kaže Milićević.

Navodi da je u Aleksandrijskoj patrijaršiji je 2024. godini jedna žena rukopoložena za đakona i ističe da je to „od ogromnog značaja“.

„Govorimo o patrijaršiji koja ima veliku misionarsku delatnost u subsaharskoj Africi, gde je Crkva oslobođena od tih nacionalističkih ludila koje mi, kad je reč o pravoslavnima, živimo u Evropi. Njeno rukopoloženje je nastalo kao plod autentičnih potreba zajednice u kojoj ta žena služi. To je donelo mnogo dobra. Reč je o mladoj ženi, koja je majka i koja je praktično liderka misionarske zajednici u kojoj živi“, objašnjava Milićević.

Borba protiv rodno senzitivnog jezika

Upitan kako posmatra uticaj SPC na generalno loš položaj žena u srpskom društvu, ocenjuje da crkva „ide niz dlaku najkonzervativnijih tendencija i svetonazora koji ovo društvo razara već 40 godina“.

„U tom smislu uloga SPC je veoma negativna. Protiv članova zakona koji se tiču rodno senzitivnog jezika pokrenuta je čitava histerija. Sada kada čitate saopštenja SPC ili vesti u vezi s njom videćete ludilo u borbi protiv rodno senzitivnog jezika, pa se neki pojmovi za koje je bilo uobičajeno da se pišu u ženskom rodu kao što su profesorka, umetnica ili učiteljica često namerno stavljaju u gramatički muški rod kada se odnose na žene. Kada pogledate crkvenu štampu pre jednog veka vidite da je tada jezik u toj štampi bio bliži rodno senzitivnom jeziku nego sadašnji jezik. To je samo jedan primer kakva je uloga SPC u našem društvu danas kada je reč o položaju žena. U ovom društvu žene svakodnevno stradaju u porodičnom nasilju uzrokovanom upravo tom neverovatnom agresijom koju živimo decenijama“, zaključuje Milićević.

Nešković: Različite uloge u Crkvi

U jednom blogu, veroučitelj Vladan Nešković piše drukčije. Navodi da zabrana da žena bude sveštenica ne govori o manjoj vrednosti žene, nego o različitim ulogama pa i u liturgiji:

„Muškarac je otac, onaj koji načelstvuje, starešina, onaj koji je prvi, jer prvo Bog stvori muškarca, pa onda od muškarca stvori ženu. (…) Episkop je ikona Hristova, a Hristos je bio Prvi Sveštenik, dakle muškarac.“

 

Tagovi:

SPC Srpska pravoslavna crkva Crkva Žene
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Društvo
Fontana tokom leta u Beogradu

prognoza

11.septembar 2026. N.R.

Poslednja vrelina: Od vikenda će moći da se diše u Srbiji

Temperatura pada za više od deset stepeni u samo jednoj noći

Skup podrške Zoranu Kesiću

Mediji

10.septembar 2026. B. B.

Skup podrške Zoranu Kesiću: Steže se omča oko novinarstva koje ne ćuti

Slučaj „24 minuta“ prevazilazi pitanje jedne emisije i tiče se prostora za kritiku, slobode izražavanja i prava javnosti da vlast ne posmatra isključivo iz ugla koji joj odgovara

Protest i blokada poljoprivrednika u Takovu

Poljoprivreda

10.septembar 2026. B. B.

Poljoprivrednici: Vlast nema rešenja za naše probleme

Poljoprivrednici ističu da Vlada Srbije ne prepoznaje razmere njihovih problema, od niskih otkupnih cena poljoprivrednih proizvoda i mleka do naglog rasta troškova proizvodnje

Branislav Šovljanski

Mediji

10.septembar 2026. B. B.

Šovljanski: Ko hoće da se bavi politikom i novinarstvom – nije mu mesto na N1

„Imamo i taj problem, ako neko hoće da se bavi politikom i novinarstvom onda mu nije mesto na TV N1“, rekao je News direktor N1 Branislav Šovljanski

vestacka inteligencija

Tehnologija

10.septembar 2026. Anja Mihić

Hoće li veštačka inteligencija „ubiti sve ljude”?

Upozorenja da bi veštačka superinteligencija mogla ugroziti čovečanstvo stižu iz kompanija koje je razvijaju, a incidenti sa modelima koji su izmakli kontroli podgrevaju raspravu o granicama njihovog razvoja

Komentar
Veliki transparent Studenti pobeđuju ispred Narodne skupštine

Pregled nedelje

Padaj mržnjo i nepravdo

Zašto režimu trebaju mržnja i podele? Kako su na njih odgovorili studenti? Kome i zbog čega smeta Kesić i društvo iz emisije „24 minuta“? I kako su opozicione stranke završile u izbornoj fusnoti

Filip Švarm
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure