Obljuba bez pristanka bi mogla da se uvede kao silovanje u Krivični zakonik u Srbiji. Ipak, nadležno Ministarstvo pravde predložilo je da se podvede kao blaže krivično delo silovanja, za koje je nameračilo kaznu zatvora od tri do 12 godina.
Javna rasprava o izmenama i dopunama Krivičnog zakonika, među kojima je i ova odluka, traje do 1. oktobra, a borci za prava žena smatraju da je ovakvo pravno rešenje nedopustivo.
„Obljuba bez pristanka je silovanje, a ne blaže krivično delo“, kaže Bobana Macanović iz Autonomnog ženskog centra. „Ovo nije način da se definicija silovanja uskladi sa Istanbulskom konvencijom. Ovo je način da se privileguju silovatelji.“
U dopisu koji su potpisali i iz Autonomnog ženskog centra, navodi se da je Ministarstvo pravde ponovo predložilo isto zakonsko rešenje kao i 2016. godine.
To znači da će po ovom krivičnom delu postupati Osnovna javna tužilaštva, a ne Viša, da se neće određivati pritvor po osnovu visine zaprećene kazne, kao i da će tužioci, u većini slučajeva silovanja, goniti za ovo blaže delo jer će im tako biti lakše, misle iz udruženja.
„Žene u Srbiji ne pristaju na ovakvo obesmišljavanje odredbi Istanbulske konvencije koja jasno zahteva da nepostojanje pristanka bude sadržano u osnovnoj definiciji krivičnog dela silovanja“, kažu iz Autonomnog ženskog centra.
Dve godine zatvora za grupno silovanje
Umesto da „pristanak” uđe u osnovnu definiciju dela, seksualni odnos bez pristanka su stavili kao poseban član sa znatno manjom kaznom koja omogućava uslovnu osudu, dodaju.
„Uvođenje novog člana ‘Obljuba bez pristanka’ sa manjim kaznama, bi u realnosti moglo da rezultira da se silovateljima ne odredi pritvor čak i kod grupnog silovanja, ako žrtva nije pružala otpor (na primer ako je bila pod dejstvom droge za silovanje). A kazna je tri godine. Za maksimalno dve ide kući“, objašnjava Macanović.
U našem zakonu nema reči „pristanak“
U postojećem Krivičnom zakoniku Srbije ne postoji reč „pristanak“ kada se govori o silovanju. Iako istraživanja pokazuju da se do 70 odsto žrtava silovanja zamrznu tako da ne mogu ni da se pomere, a kamoli fiziči odupru nasilniku, u srpskom zakonu je silovanje samo delo izvršeno uz upotrebu sile ili pretnje.
Srbija je 2013. godine ratifikovala pravno obavezujuću Konvenciju Saveta Evrope o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama (Istanbulska konvencija). Jedna od obaveza je i izmena zakonske definicije silovanja kao svakog seksualnog akta bez pristanka. Ovom izmenom Srbija ponavlja model Hrvatske koja je, umesto redefinicije, smislila “lakše” krivično delo, koje ne uključuje primenu fizičke sile.