Oglas za prodaju vojnih pasa u kasarni u Nišu podigao je mnogo prašine. Da li je ovakva prodaja humana, zašto se psi rashoduju i može li neko ko nije obučen za vojnog psa postati njegov novi vlasnik
Četiri od 25 pasa ostalo je u četvrtak (22. maj) ujutru u kasarni u Nišu da čeka potencijalno nove vlasnike. Takav podatak „Vreme“ je dobilo pozivom broja iz oglasa.
Mnogo buke podiglo se prethodnih dana kada se na društvenim mrežama pojavio oglas o prodaji 25 pasa u kasarni „Knjaz Mihailo“ u Nišu. Psi se prodaju po ceni od 400 do 3.000 dinara, a najviše, njih deset, novog vlasnika dobija za 500 dinara. Reč je o šarplanincima, labradorima, nemačkim i belgijskim ovčarima starim između četiri i 11 godina.
Mnogi se pitaju zašto se psi uopšte prodaju, koliko je bezbedno da obučenog vojnog psa kupi civili i zašto su psi oglašeni po tako niskoj ceni.
Rasprodaja kao na buvljaku
Julijeta Naumoski, Beograđanka koja se bavi udomljavanjem pasa, ovakav oglas i postupanje prema životinjama za „Vreme“ opisuje rečju – „strašno“.
„Ja sam užasnuta. Razumem da su nekada takve potrebe, ali da se na takav način kuce tretiraju, da se rasprodaju kao na buvljaku, kao polovna roba, to mi je užasno. Misim da će te kuce sada ko zna gde završiti, zato što se jedva čeka da se nešto kupi za takvu sumu, i onda će biti na lancu, vezani“, kaže Naumoski.
Kako dodaje, boji se da se ne proverava ko pse kupuje, te da to nikoga u Vojsci ne zanima.
„Mislim da nije ni cena u pitanju, šta će oni tu da uzmu? Hiljadu dinara od kuce, smešno. Neljudski je. Pokušavala sam da nađem bilo kakvo opravdanje, ali nemam. Razumela bih da se traže određeni uslovi, a ne samo da se navede ime, starost i cena“, govori Naumoski.
U oglasu je navedena rasa, ime psa, godina oštenuća i cena.
— Dobrica Veselinović (@dobrinacelnik) May 20, 2025
Vojska reaguje saopštenjem
„Vreme“ je Ministarstvu odbrane uputilo pitanja tražeći detaljno objašnjenje zašto se psi prodaju, postoji li evidencija ko su njihovi novi vlasnici, te da li po prodaji pasa vode računa o njima. Odgovor nije stigao do objavljivanja teksta.
Međutim, Minisarstvo se u sredu (21. maj) oglasilo saopštenjem, navodeći da je reč o periodičnoj prodaji službenih pasa kojima je rešenjima organa veterinarske službe utvrđen gubitak radne sposobnosti za službu u Vojsci Srbije, odnosno za čuvarsku, zaštitnu, tragačku službu i pronalaženje minsko-eksplozivnih sredstava i psihoaktivnih supstanci.
Kako se navodi u saopštenju, gubitak radne sposobnosti za određenog psa ne znači da on ne može da bude izuzetan kućni ljubimac ili čuvar.
„Upravo zbog želje da se psi koji više nisu sposobni za vojnu službu što pre udome kao kućni ljubimci i ostatak života provedu okruženi pažnjom i ljubavlju, njihova prodajna cena je simbolična“, navodi se u saopštenju.
Kako se dodaje, iskustvo pokazuje da je interesovanje građana za vojne pse veliko i da, uglavnom, svi oni brzo pronađu nove vlasnike, te da mnoge pse koji su izgubili radnu sposobnost udome upravo pripadnici Vojske Srbije koji su s njima radili čitavog radnog veka ili njima bliske osobe svesne kvaliteta i karaktera tih životinja.
Foto: Printskrin / Youtube / Ministarstvo odbraneCentar za obuku pasa u Nišu
Može li službenog psa da čuva civil?
Upravo je ovo pitanje o kojem se polemiše.
Branko Marić, predsednik Asocijacije nemačkih ovčara, rekao je za Insajder da je praksa prodaje službenih pasa u Centru za obuku dugogodišnja i dodao da bi podatak o broju obučenih pasa u tom centru trebalo da bude poverljiva informacija, na šta objavljivanje ovakvog oglasa baš i ne ukazuje.
„Sramno je da pse koji su bili u službi neko kupi za 500 dinara. Ti psi nisu živeli u normalnim uslovima, i da bi ih neko preuzeo – oni moraju da prođu obuku socijalizacije. Takvog psa ne možete da date za 500 dinara ‘na čuvanje’ običnom civilu”, naveo je Marić.
Kako je pojasnio, da bi neko bio vlasnik psa, mora da prođe posebnu obuku, što je obaveza po zakonu. A da bi pas živeo u urbanoj sredini, mora da ima položen ispit socijalizacije.
Kao ‘staro gvožđe’
Doktor veterinarske medicine i kapetan u rezervi Nikola Radović kazao je za Insajder da se radi o civilizovanim i socijalizovanim jedinkama, ali da im je na žalost, radni vek istekao i da, zbog zdravstvenih ili nekih drugih razloga više nisu ‘pod obukom’.
Dodao je da su takvi psi uvek bili traženi i rado preuzimani kada postanu veterani.
„Iznenađen sam time da se prodaju kao ‘staro gvožđe’. To je nehumano i neetički. Čudno je da su oglašeni, jer su u ranijim periodima bili lepo čuvani. Nekada je to išlo drugačije – znalo se kome takvi psi idu, u proverene ruke, starim kerovođama koji znaju da rukuju njima, tako da su ih oni masovno i preuzimali”, kazao je Radović.
Ističe da javnih oglasa nekada nije bilo, već da su životinje završavale uglavnom kod bivših vojnika.
Sredstva posebne namene, a ne živa bića
Vojni analitičar Miloš Jevtić, istakao je za Insajder da se službeni psi vode kao sredstva specijalne namene, a ne kao živa bića sa pravnim subjektivitetom.
Dodaje i kako se odluka o prestanku službe ne donosi proizvoljno, već kada za to nastupe objektivne okolnosti, a donose je školovani tehničari i doktori veterinarske medicine.
„Kao što profesionalni vojnik odlazi u penziju, odnosno prestaje mu profesionalna vojna služba, tako se i službeni pas rashoduje. Rashodovanje, najprostije rečeno, znači trajno udaljavanje iz upotrebe i nema nikakvu negativnu konotaciju, poput škartiranja robe s greškom, ili odbacivanje istrošenih resursa na otpad”, kazao je Jevtić.
Što se tiče cene po kojoj se psi prodaju, smatra da su kritike bez utemeljenja, te da „cilj oglasa nije da Ministarstvo odbrane i Vojska Srbije zarade novac od prodaje, nego upravo da se omogući onome kome se konkretan pas dopadne, nakon što ga uživo pogleda i nakon što se i na licu mesta obavi ‘intervju’ sa njim kao potencijalnim budućim vlasnikom, da psa preuzme uz simboličnu cenu”.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Komunikacija između Er Srbije, Centra za istraživanje nesreća u saobraćaju i javnosti skoro da ne postoji. Više od godinu dana nakon umalo kobnog incidenta na letu JU324 Er Srbije, ključni izveštaj još uvek nije objavljen
Kako „Vreme" nezvanično saznaje, u incidentu na Gazeli napadnuti su navijači Partizana koji su se vraćali iz Arene nakon utakmice sa podgoričkom Budućnosti
Oko milion dinara po putniku – toliko je Er Srbija isplatila putnicima iz aviona koji je prošlog februara doživeo ozbiljan udes po poletanju iz Beograda, saznaje „Vreme“. Ali, tajno poravnanje dobili su samo oni koji su se bunili grupno
Gospodin Mali ima veze sa Belom kućom preko Rika Grenela, konstatuje "Njujork tajms" i analizira da li je vršio pritisak na stručnjake da podrže projekat porodice Tramp
Ispada da opozicija nije pobedila ni u jednom od ova dva mesta. Ali, pre nego što upadnemo u bezdan defetizma, treba primetiti da je sve prošlo najbolje što može u ovom trenutku. I da od sad pa nadalje, može da bude samo bolje
Žitelje Kosjerića i Zaječara zapala je velika simbolička dužnost. A to je da svojim glasom odbrane čast Srbije od revizionističkog režima koji joj pljuje u oči pretvarajući žrtve u krivce i čije nasilje i laži zaista podsećaju na fašizam
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!