Verdis je jedna od tri „države“ na Dunavu, između Srbije i Hrvatske. Njen predsednik Danijel Džekson živi u „egzilu“ u Novom Sadu i za „Vreme“ kaže da mu je jedini posao da bude – predsednik
Kada je autor ovih redova u nekom tekstu pomenuo Gaplu, samoproglašenu državicu na hrvatskoj obali Dunava, na Tviteru ga je zatekla poruka sa zvaničnog naloga države Verdis. „Zaboravio si na nas“, pisalo je tu. A oni, Verdis, imaju čak i predstavništvo u Novom Sadu.
Tako smo stigli do intervjua sa predsednikom države. Danijel Džekson (21), rođen u Australiji, rastao u Velikoj Britaniji, nastanjen u Novom Sadu, vedar je mladić prijatnog glasa. I ne da se uhvatiti na krivoj nozi.
Prvo ga pitamo šta stvarno radi u Novom Sadu. „Radim samo kao predsednik Verdisa, to je puno radno vreme, imam platu i sve. Imam dozvolu boravka u Srbiji.“
Šta je uopšte Verdis?
Najtačnije je reći da je Verdis ideja, avantura, utopija. Ali, može da liči na piramidalnu šemu ili Jezdu i Dafinu.
Recimo, e-boravak košta 30 evra godišnje, a boravak sa perspektivom da se postane državljanin dvostruko više. Navodno se preko pet hiljada ljudi prijavilo. Štampaju pasoše i lične karte koji nisu više od suvenira.
„Jasno ljudima kažemo da Verdis tek radi na međunarodnom priznanju i da je investicija rizična, a pasoš trenutno ne vredi mnogo“, priča predsednik Džekson. „Možda ljudi vide da će pasoš biti vredan, drugi žele da počnu život ispočetka ili budu deo istorije.“
Nije lako postati državljanin, tvrdi Džekson. Kaže, njihova zemlja je malena poput Vatikana pa treba pažljivo birati ko će tamo živeti jednog dana.
Foto: Privatna ArhivaDanijel Džekson (levo) i njegov ministar unutrašnjih poslova Domagoj Budetić
Kako su nastale tri države na Dunavu
Nova zemlja, baš kao još dve, Liberland i Gapla, počiva na sporu Hrvatske i Srbije. Dunav je meandrirao u srpsku korist, te Srbija vidi sredinu reke kao granicu. Hrvatska se poziva na katastarske opštine iz vremena pre Jugoslavije.
Dok Hrvatska traži komade Vojvodine, postoji nekoliko džepova sa hrvatske strane – uglavnom šikara – koje bi ustupila Srbiji. Njih su za svoju teritoriju proglasili avanturisti jer, zbilja, zvanično te komade zemlje neće ni Zagreb ni Beograd.
Da bi neka tvorevina bila država, ona ne mora biti međunarodno priznata. Ali, mora da ima stanovništvo, teritoriju i monopol sile na toj teritoriji. Pomenute mikro-države u teoriji imaju „stanovništvo“ u rasejanju, ali drugo nemaju.
Izgubljeni „rat“
U oktobru 2023. je Džekson sa saborcima pokušao da nastani zemlju. Hrvatska policija ih je pohapsila i deportovala. Nekoliko njih ima trajnu zabranu ulaska. Kad ih vidi na Dunavu, rečna policija ih potera.
Dakle, prvi rat Verdis je izgubio bez ispaljenog metka. „Naselje koje smo počeli da gradimo platili smo sopstvenim sredstvima. Uništenje me je oteralo u dugove pa sam radio svakodnevni posao za kompaniju za osiguranja kao i na razvoju video-igara u Velikoj Britaniji“, kaže Džekson.
To je bila nesreća, ali u njoj ima i sreće: „Tek kada su nam uništili nasilje, dobili smo medijsku pažnju i tako smo stali na svoje noge. Radimo dalje, samo iz egzila.“
Veruje da će jednog dana nastaniti šipražje na Dunavu. Za razliku od Liberlanda, neće da prave poreski raj niti kripto-državu, nego klasičnu, solidarnu, u miru sa susedima.
Foto: VremeMapa Verdisa
Ne priznaju nezavisnost Kosova
Sada se bave humanitarnim radom. Nosili su civilnu pomoć u Ukrajinu i neke afričke zemlje. Išli do Ujedinjenih nacija. Rade na „međunarodnom priznanju“.
U veliku politiku se ne petljaju. Provokatorski pitam da li priznaju nezavisnost Kosova. „Nemamo poziciju o tome i nećemo je imati dok se Beograd i Priština ne dogovore. Nisu to naša posla“, kaže Džekson, koji se sa idejom Verdisa zarazio još kao 15-godišnjak.
U Novom Sadu mu je lepo. Poneko ga na ulici prepozna sa društvenih mreža i oslovi sa „gospodine predsedniče“. Zna da je to šala, dobronamerna.
Isto ga je jednom nazvao policajac na pasoškoj kontroli u Surčinu. Da li je probao da mu pokaže pasoš Verdisa? „Nema poente dok nas Srbija ne prizna“, kaže Džekson. I šala ima granice.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Uhapšeni direktor filijale PIO fonda u Bačkoj Palanci i funkcioner Opštinske uprave Bač zbog sumnje da su omogućili osobi da prima platu iz javnih sredstava, iako je umesto na radnom mestu bila angažovana u prostorijama SNS-a
General Miroslav Talijan preuzeo je funkciju potpredsednika sektora bezbednosti Pink Media Group. Željko Mitrović najavio je i osnivanje Akademije za bezbednost
Beogradski polumaraton menja režim saobraćaja na Novom Beogradu. Ulice na trasi trke biće zatvorene od 7.30 do 14 časova, a pojedine linije gradskog prevoza neće saobraćati
Kristian Josip Periš (32) preminuo je pre mesec dana u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan. Porodica zahteva izmene propisa o fizičkom sputavanju pacijenata i utvrđivanje odgovornosti zaposlenih
Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?
Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam
Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.