"Daj nam kobre da se igramo“ i ostale ubojite, precizne, ironične i prkosne poruke sa studentskih protesta pokazuju da se u Srbiji nešto već promenilo
„Budućnost počinje sada“, pisalo je na jednom transparentu koji se mogao videti u petak tokom generalnog štrajka, kad je prvi put veliki deo Srbije i zaista stao. Ove reči, koliko god bile opšte, dobro opisuju trenutak u kome su studenti i učenici pokrenuli promene i što je najvažnije, svojom mudrošću, hrabrošću i istrajnošću, vratili ono što smo mislili da je nepovratno izgubljeno – nadu.
Vratili su studenti i kreativnost i duh u javni prostor, pa su ulice, kao nekada, postale mesto odakle se šalju ozbiljne, precizne, ironične i duhovite poruke. Neke podsećaju na aforizme i satiru, druge su šaljive, treće u nekoliko reči sažimaju ozbiljne društvene probleme. Efektno i ubojito, kao na transparentu „Na koji broj se šalju poruke za lečenje države?“
Studenti reaguju u trenutku na izjave vlasti i aktuelne događaje i s lakoćom prelaze preko pretnji („daj nam kobre da se igramo“) a umesto govora mržnje kao načina komunikacije vlasti tokom proteklih dvanaest godina, poručuju da „dizajniraju novo društvo“ i „vreme je za NOVO vreme“.
Mladima je sve jasno i zato kažu: „Za našu decu, ali sad ozbiljno“. Tu je i retoričko pitanje koje uokviruje građansku neposlušnost: „Kakvo je vreme danas? Krajnje“. Ne padaju na jeftine trikove i nepristojne ponude vlasti i kažu „neću zimsku bajku, več srećnu majku“. Stanje u državi opisuju na svoj način: „Ništa ovde nije top, Vučiću stop“ i „Kvarno ko šupalj zub“. I pozivaju na odgovornost, jer „Nisam Dostojevski, ali gde je zločin, tu je i kazna“. Umesto indoktrinacije režimskih medija, poručuju „razmišljaj svojom glavom, dok nešto ne padne na nju“, „fakultet misli kritički“ i „mislim, dakle, protestvujem“.
Protest ispred javnog servisa posebno je inspirativan, pa su se i tokom generalnog štrajka na lokaciji Takovska 10 mogli videti transparenti sa kojih se poručuje čuveno „Ne lažite mi babu“, kao i „RTS proizvodi bes“ i „Kako se akcentuje blokada?“. Dok pišemo ove redove, studenti ispred RTS-a skandiraju „Pustite nas uživo!“.
Energija se od studenata i srednjoškolaca prelila i na druge društvene grupe. Svako reaguje u skladu sa svojom profesijom. „Nije umetnički ćutati“ – a upravo su brojni umetnici u prvim redovima protesta. Svi kolektivno poručuju „Odsvirali ste svoje“, dok filmski autori, distributeri i prikazivači u generalnom štrajku kratko i jasno kažu „Pukao nam je film!“. Advokati su posebno glasni. Na epitete kojima ih časti vrh vlasti, uzvraćaju: „Mi nismo rulja, ali ti jesi hulja“ i otkrivaju „Hulja je Oskar“. Ustala je i IT zajednica, koja zahteva „vreme je da uklonimo bag“.
Institucije i ustanove kulture su stale uz studente, bar na jedan dan. Tako je na zgradi Zavoda za zaštitu spomenika kulture osvanulo „Zavod je uz studente“. Narodna biblioteka je bila još direktnija u kritici stanja u kulturi, s natpisima „kultura je na ivici“ i „nedostižan 1%“ (budžet za kulturu).
Šta će biti dalje? Videćemo da li „bez revolucije, nema evolucije“, ali i „pamtićemo i ko je ćutao“. Mnogo toga se u ovom trenutku ne može predvideti, ali jedno je izvesno: sudeći samo po porukama sa protesta, nešto se već promenilo.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Sto dana od tragedije u Novom Sadu, studenti širom Srbije organizovali su masovne proteste u znak solidarnosti s novosadskim žrtvama. Masovnost ove pobune i pokretanje protesta u gotovo svim opštinama u Srbiji pokazuje da ovaj talas prevazilazi granice – ne samo političke, već i geografske
Dok u Srbiji traju protesti zbog tragedije na Železničkoj stanici u Novom Sadu, studenti u Sarajevu izlaze na ulice kako bi se borili za pravdu za žrtve prošlogodišnjih poplava u Bosni i Hercegovini. Za katastrofu u kojoj je stradalo 27 ljudi niko nije odgovarao
Za razliku od protesta održavanih prethodnih godina i decenija, gde se policija „neprijateljski” odnosila prema učesnicima i odbijala svaku komunikaciju, ovo sada je potpuno drugačije, kao „rodbinski”.
Na Novom Beogradu je u subotu (8. februara) održan skup podrške prosvetnim radnicima i studentima, kada su bili blokirani mnogi delovi ove opštine. Dok su blokovi, ali i Zemunci i studenti iz centra šetali u Beogradu, Nišlije su išle u protestni marš do Merošine. Protestovalo se i u Novom Sadu, pa čak i u Ljubljani i Luksemburgu
Posle 14 godina, zatvara se pogon Benetona u Nišu, a radnici su saznali da će bez posla ostati narednih meseci i da će proizvodnja trajati do aprila. O isplati otpremnine nemaju nikakvu garanciju, osim obećanja rukovodstva
U staromodnom secesionističkom iskustvu obično žitelji određene teritorije pokreću proces otcepljenja od drugog dela teritorije na kojoj žive neki drugi ljudi. Nije, naime, zabeležno (do sada) da teritorija hoće da se otcepi mimo volje sopstvenih žitelja
Komandant „Kobri“ pukovnik Darko Đošić bi zbog gume Vučićevog službenog automobila kao moralni čin trebalo da podnese ostavku ili da se ubije. Naravno, ako je istina sve što je Informer objavio
Aleksandar Vučić se požalio da „zbog svega što mu rade“, teško pate njegovi roditelji. Majke i očevi kćeri koje su gažene ili im je bejzbol palicom polomljena vilica – ne pate. Na ovoj osnovi je šef države ponudio dijalog
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!