Pre pola godine novinarka portala VOICE Ivana Gordić Perc, a odmah za njom i televizija N1, obelodanile su da više stotina Vijetnamaca angažovanih na gradilištu buduće fabrike guma Linglong u Zrenjaninu živi u neuslovnim barakama u industrijskoj zoni grada. Danas su ovi objekti napušteni. Deo vijetnamskih radnika premešten je u nešto bolji smeštaj, a deo se vratio u domovinu, pobegavši iz “radnog logora”, iz položaja u kojem su postojali svi elementi radne eksploatacije u cilju trgovine ljudima.
foto: ivan živkov…
“Bolji smeštaj” je zgrada firme Penfarm, u istoj industrijskoj zoni. Ovde se danas, prema saznanjima Ivane Gordić Perc, nalaze preostali vijetnamski građevinci, nakon privremenog boravka u selu Ečka, u jednoj kući i lokalnom hotelu. Osim što su prebačeni u malo uslovnije prebivalište, radnici nisu u boljem položaju nego na početku, navodi Hristina Piskulidis iz ASTRE. Ova organizacija je zajedno sa Inicijativom A11 u novembru sačinila potresan izveštaj o položaju vijetnamskih građevinaca. Narednih meseci ostali su s njima u kontaktu, dostavljajući im hranu i potrepštine.
“Na osnovu poseta u januaru evidentno je bilo da je radnicima i dalje nedostajalo hrane, čiste vode, zimske garderobe i prekrivki. Bili su zastrašeni, pod nadzorom i nisu smeli da samovoljno napuštaju smeštaj. Čak i ako je kapija otvorena, nisu izlazili, što nije neuobičajeno kada su u pitanju ekploatisane i ucenjene osobe. Često su davali oprečne informacije – u onlajn komunikaciji se žale, ali na licu mesta, pod prismotrom, tvrde da je sve u redu”, navodi Piskulidis.
Ona ističe da su poslednji put bili u kontaktu sa jednim od radnika sredinom februara, ali da se on u međuvremenu vratio u domovinu. Prema podacima koje su dobili od policije, to je u januaru učinilo 27 državljana Vijetnama, a prevoz im je organizovala kineska firma, izvođač radova na izgradnji Linglonga. Međutim, Piskulidis ističe i nezvanične podatke – da je od prvobitne grupe od 400-500 radnika, u Srbiji ostalo njih 200.
U barakama iz industrijske zone koje je policija naknadno ocenila opasnim za stanovanje zbog rizika od požara, danas, čini se, niko više ne živi. Pre šest meseci nije im se moglo prići od ograde i pripadnika obezbeđenja, domaćeg i kineskog. Osim što su branili da se snima lokacija, oni su umeli i da lupkaju po prstima “neposlušne” novinare, svedoči Ivana Gordić Perc.
“Fotografisali su mi lice i tablice automobila, a tražili su da slikaju i novinarsku iskaznicu. U početku su me pratile osobe koje su razumele srpski i to zatim prenosile svojim šefovima. Bila sam prilično uznemirena ovim iskustvom”, navodi novinarka VOICE-a.
Kada je sa koleginicom iz Dojče velea pratila preseljenje radnika, kinesko obezbeđenje im je blokiralo prolaz u jednoj uličici sa po dva vozila na obe strane.
“O tome smo obavestile urednike, a aktivisti koji su bili u blizini došli su i praktično nas izbavili”, seća se Ivana. Kaže i da su prethodno kineski čuvari divljačkom vožnjom pokušavali da ih spreče da izađu na glavni put.
Sve to novinarka je prijavila advokatu, kao i timu NUNS-a koji se bavi bezbednošću novinara, međutim reakcije tužilaštva nema. Neće je ni biti, smatra Gordić Perc.
“Pre par nedelja sam sa jednom novinarskom ekipom obišla lokaciju gde su sada radnici. Nakon snimanja, kineski menadžeri su počeli da izlaze iz objekta. Izašao je i čovek koji mi je jesenas branio da radim svoj posao. Ovo sam shvatila kao poruku: Mi smo i dalje ovde. Ne možete nam ništa”, konstatuje novinarka.
Incidenti nisu izuzetak već pravilo
Sprečavanje izveštavanja o radnicima angažovanim na izgradnji Linglonga nije jedini incident koji je kineska kompanija priredila. Prošlog maja obezbeđenje ovog gradilišta pokušalo je da spreči holandske novinare da snime izjavu aktiviste Građanskog preokreta stotinak metara ispred kompleksa buduće fabrike. Uskakali su između kamere, novinara i aktiviste, a u jednom trenutku su odgurnuli snimatelja i kameru. Isto se desilo i ekipi Njuz maksa par dana kasnije. Za sprečavanje učešća građana na javnim raspravama o Linglogu pobrinule su se nešto ranije lokalna vlast u Zrenjaninu i pokrajinska u Novom Sadu, uz pomoć skupštinskih obezbeđenja i policije.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Ivan Milikić, osnivač Smartsy, savetnik za digitalnu transformaciju pri Ambasadi Kazahstana u Beogradu i sekretar Udruženja za elektronske komunikacije i informaciono društvo Privredne komore Srbije
Zašto Srbiji, koja ume da napravi vrhunsku tehnologiju, i dalje teško uspeva da je proda? U autorskom tekstu za SEE UP Ivan Milikić, osnivač startapa Smartsy, piše o putu od izvoza IT usluga ka sopstvenim proizvodima i o Zapadu kao o školi standarda. Kao tržište za prvog velikog kupca predlaže Centralnu Aziju, pre svega Kazahstan i Uzbekistan. Njegova poruka je jasna: ne nedostaju nam događaji i nagrade, nedostaju nam pravi kupci
Branislav Vujović, preduzetnik i predsednik nadzornog odbora NF Innova
Branislav Vujović je osnivač jedne od najvećih IT kompanija u Srbiji sa međunarodnim poslovanjem, autor i profesor, kao i jedan od najprepoznatljivijih stručnjaka za fintech u regionu. Za SEE UP Times predstavlja četiri modela saradnje startapa i velikih kompanija u oblasti veštačke inteligencije – kao i pitanja na koja obe strane treba da odgovore pre nego što bilo šta potpišu
TBC banka već je bila najveća finansijska institucija u Gruziji kada su odlučili da počnu iznova. Eksluzivno za SEE UP, CEO Nika Kurdiani objašnjava logiku iza pokretanja nečeg novog upravo onda kada ste na vrhuncu
Teo Teoharis, izvršni predsednik i osnivač, Agoge Ventures
Zašto je održivost postala uslov za pristup kapitalu i zašto Jugoistočna Evropa mora da izgradi platforme koje njenim osnivačima, kompanijama i institucijama omogućavaju da oblikuju agendu – Biljana Braithwaite, izvršna direktorka i suosnivačica Sustineri Partners za SEE UP
Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?
Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam
Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.