Knjige
Šok za obrazovni sistem
Dejan Ilić: Fantastična škola.
Novi prilozi za drugačiji kurikulum: sf, horor, fantastika
Fabrika knjiga/Peščanik, Beograd 2020.
Dejan Ilić: Fantastična škola.
Novi prilozi za drugačiji kurikulum: sf, horor, fantastika
Fabrika knjiga/Peščanik, Beograd 2020.
Ova serija kreće od jednostavne postavke – američki tinejdžer u pratnji roditelja (dve mame) stiže u novi dom – u američku vojnu bazu u Italiji gde će spoznati granice novostečenih sloboda i izazova hedonizma kao jasnog kontrapunkta egzistenciji pod stegama vojne rigidnosti
Filip Grujić: Pred svitanje; režija Anđelka Nikolić; Atelje 212, Sterijino pozorje, Srpsko narodno pozorište
Ceo svet je kartonsko naselje, svi smo ljuta sirotinja, svi smo ružni i prljavi, a otac porodice je zao i obećava nam i mnogo gore dane
Za razliku od mnogobrojnih umetnika svoje generacije, koji su tokom svog rada doživljavali uspone i padove i čije su karijere oscilirale, Radomir Damnjanović je uspeo da ostane dosledan, a opet svež, inovativan i interesantan kako starijoj, tako i mlađoj publici koja je uz njega sazrevala
Oba ova filma o otporu i pružanju otpora društvenim uslovljavanjima i stegama govore sa onoliko domišljatosti i hrabrosti koliko uopšte može biti dato filmovima koji moraju pred što brojniju publiku
Enes Halilović, Bangladeš, Sent, Novi Pazar 2019;
Ljudi bez grobova, Laguna, Beograd 2020.
"Umri, dušo, i ja ću umreti" – sada mi još strašnije zvuče ovi stihovi. Zaista se nešto desi s muzikom kada je stvaralac ostavi za sobom. Dobije nežni oreol, ali i neku dubinu, senku, novu frekvenciju
"Nije moguće čekati da kriza prođe, jer nas kapitalizam direktno i indirektno tera na rad, naš život izjednačava sa radom. I onda otpočinje borba za preživljavanje određenih profesija. Pozorište u tom smislu ne sme sebe proglasiti nebitnim, ali zaista je neodgovorno ako se pravimo da se ništa nije desilo. Desilo se i dešava se"
Sve ono što je zamišljeno još pre nego što se svet histerično samozaključao u špajzeve u suicidalnom strahu od jednog hajvančića, sve ono što je selektor Svetislav Jovanov još s buđenjem proleća izabrao – došlo je, izvedeno je, viđeno je
Voleo je svoje filmske likove, naglašavao njihove ljudske dimenzije, sa svim manama i vrlinama, izbegavao stereotipe i klišee, nije moralisao niti je manipulisao svojom publikom. Situacije kroz koje njegovi likovi prolaze su uglavnom van njihove kontrole, tako da se njihova borba na kraju uglavnom pokazuje kao uzaludna, ali oni ne gube veru i nadu nego ih ulažu u svoje snove i vizije
Insistirajući na fokusu na živopisnim i malo je reći jedinstvenim pojavama, ovi filmovi jasno ukazuju da se ne odnosi baš na svakog opora rečenica iz jednog od recentnijih Netfliksovih filmova ("Neki su ljudi naprosto rođeni samo da budu sahranjeni")
Atelje 212 je na svom repertoaru dobio još dve predstave koje će publika bez naročitih zahteva i posebnog poznavanja savemenog pozorišta rado gledati, ali verovatno i brzo zaboraviti. Međutim, da li je to ono što treba da očekujemo od pozorišta u ovom kriznom trenutku?
Rediteljka Kinga Mezei govori o specifičnoj poziciji vojvođanskih Mađara koji ne pripadaju ni "tamo" u Mađarskoj, ni "ovde" u Srbiji. "Ovde" su "domaći" stranci, a stranci su i u pradomovini Mađarskoj jer "dolaze" iz jedne balkanske zemlje koja je, relativno donedavno, imala more i čiji su džez sastavi plovili po telu Jadrana kao svom
Jedna sobna lampa, jeftina i besmislena, bila je poklon Ratka Mladića Karemansu. Ona tokom velikog dela opere stoji na sceni u kariranoj kineskoj torbi koja je i sama simbol mešetarenja, trange-frangeraja i ostalih mutnih radnji. Ta lampa isijava mrak, nasilje, besmisao i rat
"Nekada su pisce slali na putovanja po drugim zemljama, ja ni do Kaća nisam ni na čiji račun stigla. Ne znam ni šta se u tim društvima radi, uvek ista lica, doživotni predsednici, pa se onda podele, osnivaju se druga"
Uz knjigu Kilometar od 800 metara Dragana Todorovića (Vreme, 2020)
Nema tog pojma koji se danas ne može razlistati i isfragmentirati, te onda ne čudi što ni evidentan i sveprisutan upliv američkog nezavisnog filma u tamošnji i belosvetski mejnstrim nije kadar da to učini saobrazno, u samo jednoj koloni, već biva ovako – primamljivo eklektično
Svibenova Železnova je uspela da se uzdigne do hladnokrvne gazdarice koja je svog muža otrovala kada je ugrozio ugled i opstanak firme. Reditelj je dodao još jedan nivo, a to su sudbina Maksima Gorkog nakon što se vratio u SSSR i njegova nerazjašnjena smrt (pretpostavlja se da je otrovan po naređenju Staljina)
Verner Švab: Predsednice; režija Jana Maričić; Narodno pozorište Sombor
"Skrivene, podrazumevajuće patologije su moja interesovanja pošto polazim od toga da intimni ili naizgled svakodnevni obrasci u odnosima ostavljaju ogromne posledice, čine svet ovakvim kakav jeste. Režija pronalazi vezu između tih krajnosti"
"Matoš je svojedobno na Beograd fantazirao s klupe odakle se prostire pogled na unikatnost toga grada, bijelu ljepotu iz narodne predaje, koja se čuvala i u hrvatskim ‘razgovorima ugodnim’ i kada ih nije stigao zapisati fra Andrija Kačić Miošić. Ne bih s Matošem ni u paralelu a kamoli istu rečenicu, tek ponekad na Beograd gledam s vidikovca s kojega su ustrijeljeni Stjepan Radić i Zoran Đinđić"
Bill Callahan spada u najbolje čuvane tajne svetske muzičke scene – reč je o kantautoru čija jedinstvena, svedena umetnost doseže nivo najvećih istorijskih imena, oduševljavajući posvećenu publiku već četvrt veka
Predrag Mitrović, Pun pansion. Bilo jednom u Urgentnom centru, Laguna, Beograd 2020.
Harvudovi junaci su čvrsto vezani za svoje privatne svetove, strasti i namere, profesije i fascinacije, oni vole i pate, uzdižu se i stradaju, ali se njihovi životi, uključujući privatnu dimenziju tih života, ne mogu razumeti izvan dramatičnih istorijskih, političkih i društvenih događaja i tokova minulog veka
Ove godine smo zbog veoma specifične situacije imali specifičan Bitef to jest Bitef-Prolog koji se odvijao u Bitef teatru i na Skveru Mire Trailović od 12. do 14. septembra
Da li je zaista bio potreban ovoliki stepen pripovedno-dramuturške akrobatike, odnosno, da li je ova, u svojoj biti ipak evidentno rudimentarno postavljena priča zaista zahtevala toliko vratolomije
Dozvolili smo sebi dva diktatora za 30 godina. To je srž našeg problema. Ne postoji brzo rešenje za to. I zato 15. mart nije mogao da bude Peti oktobar. Jer Peti oktobar sad nije dovoljan. Mora sporije, mora pametnije. Mora temeljnije. Juče se nije desio kraj, jer je ovo tek početak
Obraćanje šefa države Aleksandra Vučića najkraće opisuje reč – indisponiranost. Protest od 15. marta je njegov težak politički poraz. Sada su svi videli da više nema mogućnosti da predupredi događaje, a kamoli da ih kreira
Svi oni koji su celog dana lagali na režimskim televizijama da je „obojena revolucija propala“ veoma dobro znaju šta se dogodilo u subotu, 15. marta, u Beogradu: izrečeno im je upozorenje pred isključenje
Videli su Beograd u subotu policajci, videli su ga vojnici. Videli su Beograd članovi Srpske napredne stranke. Video ga je i Ivica Dačić. I više ništa nije isto
Prisluškivana diskusija novosadskog odbora PSG-a na nivou je lupetanja u kafanskim razgovorima kakvi se vode širom Srbije. Njegovo objavljivanje pokazuje svu bedu teško uzdrmane vlasti, ali i lutanja delova opozicionih partija
Iako Vučić tvrdi da se ne boji demonstranata, Pionirski park je uoči 15. marta pretvoren u tvrđavu, ograde se ojačavaju žicom, vozovi su obustavljeni, a režimski mediji preplavljeni pričama o nasilju. Kako režim sprema teren za veliki protest u subotu i koliko su daleko spremni da idu u očajničkim pokušajima da se nezadovoljstvo naroda zaustavi
Danas je u Beogradu održan verovatno najveći protest u istoriji Srbije. Sva dešavanja ste mogli da pratite na portalu „Vremena“. Dok je protest prebačen na Slaviju, neredi su izbili ispred Skupštine
Dok narod pumpa, režimski mediji lažu i to sve u blogovima uživo. Iste „teme“, iste slike, ista glupa propaganda
U blizini Trga Nikole Pašića večeras je pretučen mladić, koji je u teškom stanju prevezen u Urgentni centar
Obraćanje šefa države Aleksandra Vučića najkraće opisuje reč – indisponiranost. Protest od 15. marta je njegov težak politički poraz. Sada su svi videli da više nema mogućnosti da predupredi događaje, a kamoli da ih kreira