U Sesalačkoj pećini kod Sokobanje naučnici beogradskog Biološkog fakulteta otkrili su novu vrstu mikrogljive. Dobila je ime po Betmenu - Gamsia batmanii
Otvoreno more nema pravnu zaštitu. Barem je nije imalo do sada. Sporazum o biodiverzitetu van nacionalne jurisdikcije je zato istorisjki iskorak. Među 145 zemalja potpisnica je i Srbija. Šta to znači?
Na Zanzibaru, gde skoro polovina domaćinstava nema pristup struji, noći su obeležene dimom petrolejskih lampi. Program „Solarne mame” pokazuje da rešenje ne mora doći iz velikih sistema – već iz ruku lokalnih žena koje, uz znanje i solarnu energiju, menjaju svakodnevni život svojih zajednica
U svom dvanaestom izveštaju iz senke, pod simboličnim nazivom „Sistemska greška“, Koalicija 27 upozorava da Srbija već godinama stoji u mestu kada je reč o zaštiti životne sredine. Uprkos donetim propisima, ključne reforme kasne, a institucije ne uspevaju da obezbede ni osnovne standarde zdravog okruženja
Sve veći broj životinja širom sveta oboleva od istih hroničnih bolesti kao i ljudi. Nova analiza Poljoprivrednog univerziteta u Atini pokazuje da su ključni okidači identični – genetika, zagađenje, loša ishrana, stres i klimatske promene.
Ovaj materijal zapravo nije nov izum. Ono što jeste novina je da se danas u njega može „upakovati” deset puta više energije. To ga dovodi korak bliže primeni u stvarnom svetu i masovnoj proizvodnji
Novo istraživanje evropskih naučnika pokazuje da su klimatske promene odgovorne za čak dve trećine smrtnih slučajeva tokom ovogodišnjih toplotnih talasa. Najteže pogođene zemlje bile su Italija, Španija i Grčka, dok Balkan ostaje van zvaničnih analiza iako su temperature i ovde probijale rekorde
Balkan i istočni Mediteran suočavaju se sa četvrtim toplotnim talasom ovog leta, dok temperature u Grčkoj, Turskoj i južnoj Srbiji prelaze 42 stepeni Celzijusa. U Srbiji je od početka godine zabeleženo čak osam toplotnih talasa, što je višestruko više od proseka iz druge polovine 20. veka
Novi uređaj veličine prozora uz pomoć hidrogela obezbeđuje proizvodnju vode iz vazduha čak i u uslovima suve pustinjske klime, čime može da se reši problem nedostatka pijaće vode s kojim se suočava četvrtina svetske populacije
Antarktik, nekada carstvo leda i snega, suočava se sa novim fenomenom – brzim širenjem vegetacije usled klimatskih promena. Naučnici predviđaju da bi ozelenjavanje moglo izazvati dodatne ekološke probleme
U narednim mesecima pored emodžija cvekle, ašova i drugih stiže i emodži drveta bez znakova života kao simbol ozbiljnosti klimatskih promena, a posebno jednog njihovog pojavnog oblika – suše
Kineski naučnici izumeli su novi način pravljenja plastičnih flaša koje se razgrađuju za samo mesec dana. Ključ ubrzanog raspadanja leži u tome što flaša zapravo sadrži „seme sopstvenog uništenja” – sporu bakterije koja se hrani plastičnim otpadom
Coldplay je na ovogodišnjoj svetskoj turneji smanjio direktnu emisija ugljen-dioksida za čak 59 odsto. Tome doprinose i fanovi koji koji sami proizvode električnu energiju potrebnu za koncerte
U 2023. godini su obnovljivi izbori energije u svetu prvi put proizveli preko 30 odsto struje, a karbonski intenzitet proizvodnje struje spao je na novi minimum. Stručnjaci smatraju da je moguće da smo prošle godine dostigli vrhunac emisija gasova koji zagrevaju planetu
Istovremeno, pobuna kao da se stišala, a međusobice kritičara vlasti pojačale. Gde je pobuna, između optimizma i defetizma? To je naslovna tema novog „Vremena“ koje je na kioscima od ovog četvrtka (26. mart).
Zoran Pavlović, profesor psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, kaže da vlast svoje protivnike crta kao „talibane“ koje je legitimno tući i hapsiti. A u isto vreme te „talibane“ huška jedne na druge.
„Stalno ponavljanje poruke da su ‘protesti propali’ (iz režimskih ustiju), tj. da ‘nema nade’ (iz antirežimskih) proizvodi nešto što liči na naučenu bespomoćnost: ljudi počinju da veruju da njihov angažman (više) nema efekta, pa se povlače i time zapravo potvrđuju upravo ono u šta su počeli da sumnjaju: odustaju jer misle da su u man jini, te tako na kraju i postanu manjina“, kaže Pavlović.
„Ovo je posebno važno jer su protesti u Srbiji već prošli fazu masovne mobilizacije. U takvim situacijama, režimi često prelaze sa otvorene represije na neku vrstu psihološke demobilizacije“, dodaje on za „Vreme“.
Očekivane razlike
Dragan Popadić, profesor socijalne psihologije na istom fakultetu, kaže da odsustvo nade i energije verovatno postoji kod preteranih optimista koji su verovali da će erupcija nezadovoljstva i protesta sama po sebi dovesti do smene vlasti.
„Dok je raniji zahtev ujedinjavao građane, pa su sve druge razlike među njima bledele kao nebitne, zahtev za izborima i priprema za njih su logikom stvari kad-tad morali dovesti do toga da izađu na videlo znatne razlike u političkim stavovima, pa i u interesima različitih grupa među građanima, studentima i strankama“, kaže Popadić.
„Okretanje ka izborima kao cilju dalo je i priliku vlastima da aktivira sav svoj uvežbani repertoar stvaranja sukoba i zamućivanja vode. Ukratko, situacija jeste zamršena, ali je daleko od defetizma“, dodaje.
Bunt se uvek obnavlja
Kulturološkinja Aleksandra Đurić Bosnić podseća da je proizvođenjem beskrajnog niza sukoba unutar opozicionog polja i širenjem defetizma režim i tokom prethodnih 14 godina uspevao da uguši proteste, doduše – samo privremeno.
„I ovde je reč o već viđenoj tehnici dezorijentacije, obeshrabrivanja i sluđivanja građana, do te mere da im primisao o odustajanju od borbe za slobodnu državu, ukoliko je nemoguće da se vladajuća hidra promeni, deluje kao racionalan izbor. Za režim, to jeste poželjna i projektovana reakcija“, kaže ona.
Zato, kaže, krajnje je vreme da se svi koji su protiv vlasti dogovore o međusobnom nenapadanju, a da se onda „neutrališu defetističke pasaže“ u režiji vlasti. „Oni koji to ne učine biće suočeni sa reakcijom javnosti, u vidu osude zbog nedostatka odgovornosti, upravo prema javnom interesu“, dodaje ona.
',
title: 'Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?',
pubdate: '2026-03-26 06:49:36',
authors: authors,
sections: "Vreme",
tags: "Lokalni izbori,Nedeljnik Vreme,Novi broj",
access_level: access_level,
article_type: "news",
reader_type: reader_type
};
(function (d, s) {
var sf = d.createElement(s);
sf.type = 'text/javascript';
sf.async = true;
sf.src = (('https:' == d.location.protocol)
? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com'
: 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js';
var t = d.getElementsByTagName(s)[0];
t.parentNode.insertBefore(sf, t);
})(document, 'script');
dataLayer.push({
'event': 'Pageview',
'pagePath': url,
'pageTitle': 'Pobuna i defetizam: Ko bi to da digne ruke?',
'pageContent': '
Srbiju čekaju valjda najskuplji lokalni izbori u istoriji izbora. Vlast je pokrenula baš sve što može – radi glasanja u Sevojnu, Kuli, Boru i još sedam relativno malih mesta.
Istovremeno, pobuna kao da se stišala, a međusobice kritičara vlasti pojačale. Gde je pobuna, između optimizma i defetizma? To je naslovna tema novog „Vremena“ koje je na kioscima od ovog četvrtka (26. mart).
Zoran Pavlović, profesor psihologije na Filozofskom fakultetu u Beogradu, kaže da vlast svoje protivnike crta kao „talibane“ koje je legitimno tući i hapsiti. A u isto vreme te „talibane“ huška jedne na druge.
„Stalno ponavljanje poruke da su ‘protesti propali’ (iz režimskih ustiju), tj. da ‘nema nade’ (iz antirežimskih) proizvodi nešto što liči na naučenu bespomoćnost: ljudi počinju da veruju da njihov angažman (više) nema efekta, pa se povlače i time zapravo potvrđuju upravo ono u šta su počeli da sumnjaju: odustaju jer misle da su u man jini, te tako na kraju i postanu manjina“, kaže Pavlović.
„Ovo je posebno važno jer su protesti u Srbiji već prošli fazu masovne mobilizacije. U takvim situacijama, režimi često prelaze sa otvorene represije na neku vrstu psihološke demobilizacije“, dodaje on za „Vreme“.
Očekivane razlike
Dragan Popadić, profesor socijalne psihologije na istom fakultetu, kaže da odsustvo nade i energije verovatno postoji kod preteranih optimista koji su verovali da će erupcija nezadovoljstva i protesta sama po sebi dovesti do smene vlasti.
„Dok je raniji zahtev ujedinjavao građane, pa su sve druge razlike među njima bledele kao nebitne, zahtev za izborima i priprema za njih su logikom stvari kad-tad morali dovesti do toga da izađu na videlo znatne razlike u političkim stavovima, pa i u interesima različitih grupa među građanima, studentima i strankama“, kaže Popadić.
„Okretanje ka izborima kao cilju dalo je i priliku vlastima da aktivira sav svoj uvežbani repertoar stvaranja sukoba i zamućivanja vode. Ukratko, situacija jeste zamršena, ali je daleko od defetizma“, dodaje.
Bunt se uvek obnavlja
Kulturološkinja Aleksandra Đurić Bosnić podseća da je proizvođenjem beskrajnog niza sukoba unutar opozicionog polja i širenjem defetizma režim i tokom prethodnih 14 godina uspevao da uguši proteste, doduše – samo privremeno.
„I ovde je reč o već viđenoj tehnici dezorijentacije, obeshrabrivanja i sluđivanja građana, do te mere da im primisao o odustajanju od borbe za slobodnu državu, ukoliko je nemoguće da se vladajuća hidra promeni, deluje kao racionalan izbor. Za režim, to jeste poželjna i projektovana reakcija“, kaže ona.
Zato, kaže, krajnje je vreme da se svi koji su protiv vlasti dogovore o međusobnom nenapadanju, a da se onda „neutrališu defetističke pasaže“ u režiji vlasti. „Oni koji to ne učine biće suočeni sa reakcijom javnosti, u vidu osude zbog nedostatka odgovornosti, upravo prema javnom interesu“, dodaje ona.