Hapšenje „terorista“
Advokat: Hapšenje aktivista PSG-a i Stava – najobičnija propagandna ujdurmaAdvokatima Pokreta slobodnih građana i organizacije Stav nije predočen nijedan dokaz protiv njihovih branjenika koji su u petak (14. mart) privedeni

Nedim Sejdinović je novinar nedeljnika "Vreme" od 2018. godine, književnik i esejista. Autor je dve prozne, jedne poetske i jedne knjige političkih eseja. Novinarstvom se bavi od 1992. godine. Saradnik je brojnih medija u Srbiji i regionu, kao i osnivač i urednik izdavačkog preduzeća "Cenzura". Član je Nadzornog odbora Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS). Od 2004. do 2012. godine je generalni sekretar Nezavisnog društva novinara Vojvodine (NDNV), a od 2012. godine do aprila 2016. nalazio se na mestu predsednika Izvršnog odbora ovog udruženja. Predsednik NDNV-a bio je 2016. do 2019. godine. Dobitnik je OEBS-ove nagrade za ličnost 2018. godine za lični doprinos borbi za medijske slobode u Srbiji.
Advokatima Pokreta slobodnih građana i organizacije Stav nije predočen nijedan dokaz protiv njihovih branjenika koji su u petak (14. mart) privedeni

Nema nikakve sumnje da će skup biti izuzetno veliki, govori se o stotinama hiljada ljudi. Nije to nerealna prognoza, bez obzira na kampanju zastrašivanja koju režim vodi poslednjih dana i bez obzira na eventualnu blokadu puteva ka Beogradu koju, kako se tvrdi u delu javnosti, režim planira za subotu. Crta je saopštila da je tokom protekle nedelje u Srbiji održano najmanje 410 mitinga. Skoro da nema mesta, pa čak ni sela u kojem građani javno ne pokazuju, bar na neki način, snažan revolt. Ogromna energija će se sliti u glavni grad na protest koji je unapred proglašen za ključni event, posle kojeg ništa više neće biti isto. Sa ovim da posle 15. marta neće biti isto začudo se slažu i demonstranti-građani i Vučić

Pre dolaska SNS-a na vlast 2012. godine, “Vodovod” je u proseku proizvodio oko 1400 litara vode u sekundi. Danas – a u međuvremenu je Novi Sad dobio minimum 100.000 novih žitelja – izbaci oko 400 litara manje. Povod za restrikcije jeste trenutno nizak nivo podzemnih voda, ali suštinski uzrok je nebriga. Odnosno, sistem je zapušten, ulaganja su bila daleko od potrebnih

Radimo i na boljoj komunikaciji sa studentskim i omladinskim pokretom. Sasvim mi je razumljivo i to što su se ogradili od incidenta ispred Skupštine Kraljeva. Prirodi njihove borbe ne odgovara priroda ovog incidenta. Stoga odgovornost za njega u u potpunosti preuzimamo moji saborci i ja. Ne želimo da deci, čiji su protesti bili i ostali mirni, bez ikakvih jaja i bez agresivnog suprotstavljanja vlasti, prebacujemo odgovornost

Vlast je tvrdila da su opozicioni odbornici pozvani da prisustvuju sednici gradske skupštine, ali brojni snimci pokazuju upravo suprotno. Ne samo da su sprečeni da uđu u “svoju kuću”, nego su trpeli i nasilje od pripadnika policije i žandamerije. Možda je to model koji naprednjaci smišljaju i za druge lokalne, ali i za pokrajinski i republički parlament. Spreče opoziciju da prisustvuje sednicama, i onda – nema opozicije, nema problema

Niko kome lopatom nije odstranjen deo mozga ne veruje da su studenti obezbedili najveću stranu investiciju ikada, odnosno da su dobili tri milijarde evra da sruše vlast i otcepe Vojvodinu

Paralelno sa celodnevnim masovnim skupom u Kragujevcu, iza čije organizacije stoje studenti i aktivisti a koji je bio erupcija dobre energije, kreativnosti, mladosti i nade – u starorimskoj Sremskoj Mitrovici na Sretenje se zbio naprednjačko-dodikovski skup koji je, najblaže rečeno, bio promenada tuge, mržnje i tektonskih laži. Hiroviti šef države, zvani “predmetna institucija”, održao je uobičajeni govor, sličan prethodnim hiljadama javnih nastupa. Dodao mu je novi “kvalitet”: ništa osim neistina, potpuno iščašenih iz realnosti, nije izrekao. I pretnji, neprikrivenih, te uvreda upućenih građanima koji već tri i po meseca protestuju širom Srbije, tražeći nazad otetu državu

Prostor bivše Jugoslavije još uvek diše zajedno. Još uvek postoji nekakav zajednički politički, društveni i kulturni prostor. Pre svega, očituje se to kroz podršku koju studenti dobijaju iz svih jugoslovenskih država, ali i po tome što su postali inspiracija za slične, doduše ne tako brojne i velike proteste u okruženju, pre svega u BiH i Crnoj Gori

“Nikola Vasiljević, dojučerašnji regionalni načelnik BIA, a sadašnji Vučevićev savetnik za bezbednost drugovao je, a i dalje druguje sa Zvonkom Veselinovićem i Goranom Kovačevićem Gorancem. Ta praksa ostala je i posle Vasiljevića, samo je sada prisnija i čvršća. Naime, sadašnji načelnik BIA za Novi Sad Bečić, njegov zamenik Simo Aleksić i Goranac se poznaju još iz Vrbasa i ‘sada je samo nebo granica’! Ta bestijalnost Nikole Vasiljevića je otišla toliko daleko da on i ne skriva svoju koruptivnu ušteđevinu. Na svoju suprugu registrovao je elitnu vinoteku ‘Dekanter’ u ekskluzivnom delu Beograda na vodi. Procenjena vrednost vinoteke je oko 2.000.000 evra”

U nedelju i ponedeljak, 26. i 27. januara, održan je još jedan spektakularan protest (na slici) u organizaciji studenata – dvadesetčetvoročasovna blokada Autokomande, ključne beogradske saobraćajne petlje. Sve je delovalo kao da se sanja. Besprekorna organizacija, poruke na transparentima koje ćemo dugo pamtiti. Ovi protesti su drugačiji od svih ranijih antirežimskih i zbog beskrajne kreativnosti, duhovitosti, razgranate kulture bunta, koja svedoči o njegovoj velikoj životnoj snazi i mogućnosti da se pojačava. Pa dalje – građani su spremali studentima hranu, atmosfera je bila jako dobra, studenti su igrali basket, tenis, pridužili su se protestu i poljoprivrednici, bajkeri, taksisti

Batinanje studenata u Novom Sadu može da iznenadi samo nekoga ko ništa o naprednjačkom Novom Sadu ne zna. Decenijska negativna selekcija se onde završila tako što su u tzv. strukturama vlasti ostali samo kriminalci i bitange

Pobuna mladih ljudi, studenata, ali i srednjoškolaca, unela je čitav niz novih elemenata u društveni i politički život. Na prvom mestu, pobuna studenata obnovila je nadu u Srbiji. Studenti su upalili svetlo i to se svetlo više ne može ugasiti. Ta vedrina, ta živost, taj trijumf života i novih ideja, ta oslobođenost od starih formi, starog i prevaziđenog mišljenja, starih strahova i maligne propagande – to je dah slobode koji je zemlja dugo priželjkivala, ali nije imala ni sreće ni snage da ga se domogne

U kojoj meri je u Srbiji moguća relevantna desnija politička opcija od naprednjačke, odnosno da li je moguće Aleksandra Vučića prestići zdesna? Odgovor je, po svemu sudeći, negativan. Dobar deo Vučićeve stranke deli stavove Bihalija i ekipe. Oni čak deluju umerenije od, recimo, Vladimira Đukanovića

Ovi praznični dani su drugačiji – ne smiruju se ni studenti, ne smiruju se ni građani. Grad u kojem se 1. novembra desila strašna tragedija još uvek je prepun adrenalina, i gneva, i nade. Kao da su praznici u drugom planu, a otpor je vidljiv na svakom koraku

Poruke sa protestnog skupa pokazuju da među građanima više nema nedoumica i konfuzije, prepoznali su odakle se i kako generišu problemi u društvu i državi i postali otporni na jeftine finte. Jasno je svima, ne samo u načelu nego i u pojedinostima, da se iza velikih režimskih reči i čitave mehanizacije raspamećivanja i nasilja, iza ubijanja institucionalnog i ustavnog poretka, krije jedino i samo krađa istorijskih razmera. I jasno je da je takva država opasna po život

Učimo studente da je teži put – put znanja i poštenja – jedini ispravan. A onda oni vide bezbrojne afere u visokom školstvu i kako se lako prečicom dolazi do diploma i posla. Jasno im je šta se dešava i to je jedan deo ovog fenomena, gde nam poručuju da više ne žele da uče

Dirljivo izgledaju natpisi koje stariji građani nose na nekim antirežimskim akcijama, a na kojima se na različite načine ispisuje ista poruka: “Studenti, molimo vas, spasite nam državu!” Trenutno je blokirano tridesetak fakulteta, sa tendencijom da se ovaj broj značajno uveća, a masovnost demonstranata poraste, čemu uveliko doprinosi osionost Vučićeve vlasti. Snaga studentskog bunta iskazuje se kroz rađanje kompleksne i inovativne kulture otpora koja je do sada toliko nedostajala, kao i kroz međusobnu solidarnost

Ima li politike u Srbiji? Ko je i kako građanima ogadio politiku i političke stranke? Ko se i zašto boji politike? Da li je Vučićev režim u najozbiljnijoj krizi do danas? Da li se gnev građana može umiriti dezinformacijama, medijskim spinovanjima i nasiljem

Moramo da se borimo da finansijsko-koruptivna dimenzija bude procesuirana. Moramo da saznamo gde je nestalo 24 miliona evra, zato što je ova evidentna krađa direktan uzrok smrti 15 ljudi. Naravno, tragedija pokreće i priču o bezbrojnim tajnim ugovorima koji prate velike javne i infrasturkturne projekte, a koji su leglo enormne korupcije. Firme koje su radile rekonstrukciju stanice u Novom Sadu manje-više su iste one koje grade, recimo, Beograd na vodi ili rade na EXPO projektima

Posle izlaska iz pritvora, Goran Ješić za „Vreme“ kaže da se aktivno vraća u politiku, ali da vidi potrebu za novom organizacijom koja bi bila ideološki profilisana i jasno proevropska

Opozicionari su policajce pozivali da skinu šlemove i odlože “antiterorisitičku” aparaturu, ili da se bar vrate u zgradu, iznutra je zaštite i da ne prave bespotrebni cirkus i metež. Na trenutke je situacija bila na ivici ozbiljnijeg incidenta. Jedna fotografija je izazvala veliku pažnju javnosti: bakica iz lokalnog pokreta “Bravo” čuvala je pendrek i balistički štit jednog policajca koji je otišao do toaleta. Još jedan kuriozitet: neki advokati koji su krenuli u sud na ročišta zadržali su se ispred suda, u znak podrške poslanicima – donosili su im vodu iz obližnje trafike. I nama je prekardašilo, reći će jedan. Kako bilo, blokada je bila uspešna

Šta se sve zameralo opoziciji? Jedni su tvrdili da pokušava da ubije gnev građana jer njeni delovi rade za Vučića. To je poznata teorija zavere, koja nekada zaista počiva, bar prividno, na dobrim argumentima. Ona je, međutim, možda ipak optimistična verzija naše političke scene. Pesimističnija je ona da je opozicija po difoltu nesposobna i budalasta, i da je predvode politički diletanti, što su tvrdili drugi kritičari. Čuli smo takođe da su odnosi među opozicionim čimbenicima tako dinamični, takoreći preokupirajući u borbi za lične pozicije, da stvarnost oko njih za njih postaje prilično nebitna

Svako popuštanje u Srpskoj naprednoj stranci prouzrokuje osećaj poniženja, urušava samo-sliku posebnosti i jedinstvenosti. Svaki poraz smatraju ponižavajućim jer imaju potrebu za potpunom kontrolom i svemoći i jer im on ugrožava osećaj dominacije. Stoga na poraze reaguju ljutnjom i besom, svakako prebacuju odgovornost na druge. Imaju konstantnu potrebu za priznanjem i divljenjem, a bilo kakvo povlačenje, čak i simboličko, stavlja ih u polje nesigurnosti, koje nikako ne podnose. Spremni su da pobede ostvaruju apsolutno svim sredstvima: laganjem, manipulacijama, kršenjem zakona i svih moralnih normi

Da je neka građevinska inspekcija radila svoj posao, da se pridržavalo zakona i pravila profesije, sigurno je da se tragedija na železničkoj stanici u Novom Sadu ne bi desila

Pokrajina je prestala da postoji kao politički entitet, u to nema nikakve sumnje. Njene institucije rade samo onoliko koliko služe za finansiranje SNS-ovskih potreba, a gradovi su pretvoreni u beživotne kasabe. Novi Sad je nabubreo, ali ne od aktivizma, kulture i života nego od prostakluka, pohlepe, divlje gradnje i urbanističkog kriminala. Autonomaške političke stranke ne postoje, mrtve su i nevladine organizacije

Skupštinska rasprava poslužila je vlasti da pokaže da iza protivljenja projektu “Jadar” stoji “zla opozicija”. Time dobija veliku prednost, tako misli, a nažalost je po svemu sudeći i u pravu. Zašto? Vučićev režim je poznat po svojim uspesima na polju sveopšte destrukcije, a najveći domet je dosegao u uništavanju politike kao takve i razaranju samog pojma opozicionog političkog delovanja

Državne institucije trebalo bi da bude servis građana, a ne uterivačka služba garniture na vlasti. Odnos naprednjačke države prema nama osetićete na svojoj koži najkasnije kada vam na red dođe vađenje ili produženje ličnih dokumenata