U nedeljniku "Vreme" je od 2008. godine, kao novinarka, a od 2023. godine kao pomoćnica glavnog urednika. Završila je osnovne studije novinarstva na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, master studije Teorije kulture na istom fakultetu, master studije Religiologije na Univerzitetu u Erfurtu (Nemačka), a sada je doktorantkinja na Univerzitetu Regensburg (takođe
Nemačka). Dobitnica je više novinarskih nagrada. Autorka je nekoliko knjiga, kao i više naučnih članaka u stranim časopisima i zbornicima. Potpredsednica je Međunarodnog udruženja novinara koji se bave religijom (IARJ).
Šta se zaista dešava u poslednjih nedelju-dve na Kosovu? Da li je zaista rešeno pitanje boravišnih dozvola i da li je uzimanje, odnosno dobijanje kosovskih dokumenata veliki ili mali korak i ka čemu? Da li je srpskoj zajednici na Kosovu išta lakše ili ne? Kako na to gleda, ako uopšte gleda, Brisel? Hoće li Srbija zatvoriti makar jedno pregovaračko poglavlje u okviru onog čuvenog i sve daljeg puta ka članstvu u EU? I kakve veze, ako ikakve, sa tim imaju predlozi Aleksandra Vučića
Zašto se u Aranđelovcu zbio napad na službenika britanske ambasade? Koliko je toga tu već mnogo puta viđeno, a šta je novo? Kako funkcioniše mehanizam zastrašivanja? Šta vlast time misli da dobija
Da li film Svadba, sa stotinama hiljada gledalaca, predstavlja samo veoma uspešnu formulu za zabavljanje širokih masa ili taj fenomen krije u sebi nešto drugo? Kako je moguće da je skoro svaki četvrti građanin Hrvatske otišao u bioskop da pogleda ostvarenje o braku Srbina i Hrvatice, a da su stotine hiljada prisustvovale Tompsonovim koncertima? Kako mladići, obučeni u crno, marširaju Splitom i zabranjuju folklorni nastup grupe iz Novog Sada, dok se istovremeno srpska folk muzika sluša na žurkama diljem Hrvatske? Da li ti ljudi žive u različitim svetovima, svojim informacionim i kulturnim mehurima ili se sve to prepliće
“Kako bismo u budućnosti pronašli održiv oblik postojanja pravoslavlja u Ukrajini, neophodno je započeti smirenu i otvorenu raspravu o ovom pitanju sa drugim pomesnim Crkvama. Što duže svi zajedno odbijamo takav razgovor, to će rešavanje ovog problema u budućnosti biti složenije”
“Dobila sam informaciju od prosvetne inspektorke koja je zbog svih pritisaka koje je trpela dala otkaz da je ministar prosvete naložio da se moj imejl odmah obriše, budući da sam prijave poslala elektronskim putem i poštom, a da se ono što je stiglo poštom, odnosno preko pisarnice, stavi u fioku i da po tome ne sme da se postupa. Tako da od septembra po pitanju mojih prijava nije ništa urađeno iako su bili zakonski obavezni. Nakon toga sam dobila upozorenje pred otkaz”
Da li bi žrtava u švajcarskom baru bilo manje da prisutni, umesto da beže, nisu snimali požar? Da li bi, u nekim drugim situacijama, posledice stradanja bile manje da očevici nisu posezali za telefonima umesto da priteknu u pomoć? Da li strah od egzistencijalne opasnosti može biti potisnut željom da budemo viđeni, a da naš sadržaj bude popularan? Kakve dugoročne posledice tehnološke promene i život na društvenim mrežama mogu imati ne samo po pojedinca već i po društvo u celini
Profesorki Jeleni Kleut uručen je otkaz. Onda je doživela najveću počast koju prosvetni radnik može da doživi – studenti su masovno ustali da je brane od svih koji nasilno ućutkavaju kritičku misao
“Bilo je mnogo rasprava u ‘Njujork tajmsu’ kada je Tramp prvi put izabran da li treba da ga nazivamo lažovom. Ja mislim – da, treba. I tu se ne radi o aktivizmu, već o činjenicama. Iskreno, u SAD mene mnogo više brine kapitulacija… Pogledajte šta radi ‘Vašington post’. Dali su novac Trampu za renoviranje balske sale, a zatim objavili uvodnik o tome kako je divno što imamo novu balsku salu ne pominjući da su je zapravo oni platili. Za mene je to pravi problem”
Šta se režim nada da će dobiti čekanjem? Jesu li te nade opravdane? Šta pobunjeno društvo – studenti, građani, opozicione partije – može da učini da natera Vučića da što pre raspiše vanredne parlamentarne izbore? Koje su lekcije iz Mionice, Negotina i Sečnja? Da li išta više znamo
“Postoji i to očekivanje – radio si najbolje što umeš, u skladu sa pravilima i dosadašnjom praksom. Veruješ da te to štiti, a zapravo te ne štiti. Znam da i danas ima kolega koji misle: ‘Sama je tražila, što je morala toliko da govori; dok god sam ja ovde, ušuškan i ne pravim veliku buku, meni tako nešto ne može da se desi.’... Cilj im je svakako osveta, za početak. Zatim hoće da pokažu da mogu. A onda i da to bude poruka za sve druge koji dižu glas na različitim stranama. Od odgovora akademske zajednice zavisiće u kojoj meri ćemo pristati na to, da li ćemo i koliko snage imati da kažemo: ‘Ovo nije slučaj samo jedne profesorke, nego se radi o principu’”
“Mi sada nemamo politički život u Srbiji i moramo da ga obnovimo, da obnovimo elementarnu demokratiju i platforme kritičkog mišljenja. Ako budemo insistirali na ideološkim ekskluzivnostima, tu promenu nećemo izvojevati, jer da smo mogli, to bi se već dogodilo. Dakle, sad imamo jednog snažnog aktera, i tog aktera treba podržati, jer u referendumskoj atmosferi na potencijalnim izborima Vučić gubi”
“Ja sam sveštenik Dragan Radovanović, sa parohije u Peći pri hramu Usekovanje glave Svetog Jovana Krstitelja. Dolazim sa severa KiM, sela Banje kod Zubinog Potoka. Ovde živim sa suprugom i sa dvoje maloletne dece”, predstavlja se otac Dragan. Danas su on i njegova porodica jedini Srbi u Peći
Što je režim više pokušavao da osujeti komemorativni skup u Novom Sadu, to je snažnije mahao rukama u sopstvenom živom blatu. Naspram toga, stajala je snaga zajedništva i dostojanstva, solidarnosti i bola
“Prvi potez posle smene vlasti mora biti da se podvuče crta, da se tačno kaže koliko se duguje, koliko je fiktivno ljudi bilo zaposleno, koliko je službenih vozila korišćeno, koliki su minusi gradski preduzeća, ko su podizvođači…”, kaže Stefan Simić navodeći da je ozbiljan problem Grada danas – netransparentnost. “Imamo projekte poput ‘Obezbeđenje Beograda’ … Od dobre ideje nastane sumnja jer je sve netransparentno – ko su ljudi koji su zaposleni, koje su njihove kvalifikacije, kako funkcioniše sistem nadzora, gde se skladište snimci, da li postoji prostor za zloupotrebu? Ništa od toga ne znamo iako svakodnevno postavljamo pitanja”
“Trenutno se rusofobija, za koju postoje dobri razlozi, koristi i kao sredstvo da se skrene pažnja s britanskih problema. Uključujući problem Palestine i Izraela, zato što je to tamo stvarni dinamit. A Balkan tu dođe poput neke razonode: ode, vrati se, kako u popularnim pričama, tako i u tim podgrevanjima ideje o ponovnom sukobu, što, racionalno gledano, zaista nije lako zamisliti”
Stefan Simić iz Pokreta slobodnih građana u intervjuu za „Vreme“ govori o korupciji u prestonici, poput „Obezbeđenja Beograda“ i „besplatnog“ javnog prevoza
“Zemlje koje vodi Evropska narodna partija često zažmure kada je reč o njihovom partijskom prijatelju Vučiću. Pored toga, Evropska unija ima ekonomske interese u Srbiji, koje mnogi evropski lideri ne žele da ugroze”, kaže Andreas Šider, dodajući da nije optimističan da će ta briselska zavesa ćutanja o autokratizaciji Srbije uskoro pasti
Vučićev režim ima dva tipa batinaša – one sa krimi-biografijama i one kojima je partija jedina biografija. Šta drugo da rade osim onog što im se kaže? Ali, to bi isto radili i za drugog gazdu, bez problema
“Onog trenutka kada je pala nadstrešnica i kada je sve počelo da se odvija, napravili smo redakcijski sastanak i dogovorili se: ovog puta moramo da izaberemo stranu. Ja sam se bavila sportskim novinarstvom, uvek sam strastveno navijala za ‘Partizan’ i nikada nisam na terenu pokazala simpatije. Međutim, ovo je situacija – najteža za mojih dvadesetak godina novinarstva – u kojoj moraš jasno da se odrediš. Ne možemo da podržimo niti da ublažimo ono što se dešava građanima ove zemlje”
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Šta studenti u plenumu misle – koji je najveći problem Srbije, šta ih najviše motiviše da istraju u protestu, koji je njihov stav prema političkim strankama, da li su za ulazak u EU ili ne, koliko je snažan njihov osećaj nacionalnog identiteta, da li su više konzervativni ili liberalni, kako se informišu, šta sve to može da nam kaže o budućnosti ovog društva i države… Ovo su samo neka od pitanja na koja odgovara najnovije istraživanje profesora Fakulteta političkih nauka Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića
Šta je sve pokazao protest u subotu 28. juna? Kakve poruke i pouke odatle može da izvuče vlast – i čini li to – a kakve studenti i građani koji demonstriraju? Da li je manifestacija nacionalizma na Vidovdan bila očekivana, potencijalno opasna ili predstavlja nešto sasvim drugo? U kakvom se položaju sada nalazi režim, a u kakvom njegovi protivnici
Generacija koja vodi ovu pobunu prihvata razlike kao deo svog horizonta normalnosti, nešto prirodno i podrazumevano. Otuda je njihov patriotizam čist, nimalo nalik toksičnom nacionalizmu iz devedesetih
Aleksandru Vučiću sada ostaju samo stari, provereni metodi klasičnih diktatura jer ove moderne metode zaluđivanja i trovanja javnosti trokiraju. I to mu se, međutim, obija o glavu
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!',
title: 'Krvavi izbori: Režimske falange i organi nereda',
pubdate: '2026-03-29 16:43:59',
authors: authors,
sections: "Komentar",
tags: "izbori u srbiji,Lokalni izbori,lokalni izbori 2026.",
access_level: access_level,
article_type: "news",
reader_type: reader_type
};
(function (d, s) {
var sf = d.createElement(s);
sf.type = 'text/javascript';
sf.async = true;
sf.src = (('https:' == d.location.protocol)
? 'https://d7d3cf2e81d293050033-3dfc0615b0fd7b49143049256703bfce.ssl.cf1.rackcdn.com'
: 'http://t.contentinsights.com') + '/stf.js';
var t = d.getElementsByTagName(s)[0];
t.parentNode.insertBefore(sf, t);
})(document, 'script');
dataLayer.push({
'event': 'Pageview',
'pagePath': url,
'pageTitle': 'Krvavi izbori: Režimske falange i organi nereda',
'pageContent': 'Krvave glave, dvadeset na jednoga, falange dovedene iz cele Srbije; besomučno zastrašivanje i napadi na studente, novinare, opozicione aktiviste i posmatrače izbora, tako izgleda rezime izbornog dana već do podneva. Zatim, tu su pokušaji krađe glasova, sumnje na paralelne liste i „bugarski vozovi“, kafane i javni objekti koji služe kao SNS centri za isplatu glasača, a koje obezbeđuje policija.
Da li smo iznenađeni? Nismo.
Jer već znamo: Srbija mahom nema državne institucije, Srbija nema pravni poredak, Srbija nema ni predsednika – ima samo onog tipa koji se ne libi ničega da bi nastavio sa svojim načinom života. On i njegovi moraju da pobede na svakom mestu, da bude 10:0, jer ih užasava i najmanja pukotina koja može da se širi i širi…
Moraju da pokažu da su se konsolidovali. Da li jesu? Pogledajte samo koliko im treba resursa: vuku batinaše iz cele zemlje, ulažu u kampanju kao da im je poslednja, kupuju svakog ko se kupiti može – i to u sredinama koje su im već sklone, sa značajnim udelom seoskog stanovništva i u uslovima medijske tame, da ne kažem pakla. A sve te opštine zajedno, plus Bor, imaju glasača manje nego na Novom Beogradu. E sad, zamislimo parlamentarne izbore i tu disperziju resursa. Ima li ih toliko? Teško bi se ovo što vidimo
moglo nazvati konsolidacijom.
Znamo i sledeće: Srbija nema organe reda – ima organe nereda. Zato ima paravojsku dužnika, ljudi iz raznih „poslova“ koje im je omogućio SNS (bez toga bi odavno bili po zatvorima), bivših robijaša… Zovemo ih batinaši, kapuljaši, ćaciji, huligani. Jutros je Raša Nedeljkov, govoreći o takvima, rekao da su kriminalci napali posmatrača CRTE, inače advokata.
Kriminalci, to je reč koja bolje stoji. Policija ih mahom štiti dok tuku građane. Toliko o
„organima reda“.
Ali Srbija ima građane. Konačno. I to mnogo njih. Vlast je nikad agresivnija, takav je svaki
nasilnik kojeg se spremate da ostavite. Ali u ovakvim uslovima nikada više posmatrača, ljudi spremnih da se bore, uprkos tome što mogu biti napadnuti, povređeni. Ovo je test za izbore koji dolaze. Teško da će danas, u ovakvim uslovima, SNS izgubiti. Jedna opština bila bi veliki uspeh. Ali pad glasova je siguran.
Međutim, vidimo da se ona energija od 15. marta 2025. ne rasipa tako lako. Do onih velikih
izbora, treba učiti sa terena, raditi na organizaciji. I ako on bude imao vremena, možda otići na kurs samoodbrane kod Vladana Slavkovića.
Pravo novinarstvo košta, a mi nećemo da nas kupe tajkuni i korporacije. Podržite nas jednokratnom ili mesečnom donacijom. Vreme za to je sada!',
'pageDate': '2026-03-29 16:43:59',
'pageAuthor': authors,
'visitorType': visitor_type,
});
console.log(post_id);
console.log('Pushed');
});