
TV manijak
Malo svetlo u uglu ekranaTreba ohrabriti kolege i koleginice iz javnog servisa u pokušajima da profesionalno rade svoj posao. Naravno, postoji i nagomilano, opravdano nezadovoljstvo građana radom javnog servisa prethodnih godina
Dragan Ilić je diplomirani psiholog i novinar. Radio je na Radio i TV B92, zatim je osnovao produkciju Supermiš. Za Vreme piše kolumnu "TV Manijak" od 2002. godine. Dugogodišnji je autor i voditelj jutarnjeg programa "Buđenje", a sa kolegama radi TV šou "4 i po muškarca" već osam sezona. Oženjen suprugom Živanom i otac Danila i Matije.
Treba ohrabriti kolege i koleginice iz javnog servisa u pokušajima da profesionalno rade svoj posao. Naravno, postoji i nagomilano, opravdano nezadovoljstvo građana radom javnog servisa prethodnih godina
Crvenim srednjim prstom je kao putokazima praktično ocrtan povratak u škole i na fakultete. Bilo je potrebno manje od par dana da se ova kampanja zaustavi, jer je ona praktično političko samoubistvo
Zakerberg je zevao u dekolte dami do sebe, Mask je pravio grimase i pozdravljao odlazak na Mars, nazdravljalo se iz specijalnih čaša sa zlatnim obodom koje su prisutni dobili za uspomenu
Bez obzira na aktuelnu raspodelu moći, vlasti i ovlasti, u medijima u Hrvatskoj, prvenstveno onim državnim, mogli ste videti i čuti predstavnike vlasti i opozicije. Postoje preferencije i uticaji, ali se oni ne mogu uporediti sa medijskim jednoumljem u Srbiji
U Novom Sadu je poginulo 15 ljudi u padu nadstrešnice i više ništa nije bilo smešno. Iznuđene su ostavke, a sveopšta paraliza mogla se videti i na primeru Dana žalosti – jedan u u Srbiji, tri u Vojvodini. Manjak empatije pokazao je premijer, koji je pokušao da razmere tragedije meri smrću 15, 155, ili 15000 ljudi. Na studente su poslati batinaši, a RTS je bez zadrške prenosio optužbe da su plaćenici. Međutim, desilo se upravo suprotno, jer je talas nezadovoljstva samo postajao jači. Zato će studentski protesti i plenumi obeležiti kraj ove godine i doček nove, između straha i nade, koja se pojavila, baš kao i empatija i solidarnost
Bez trunke želje da predviđam političku budućnost Aleksandra Vučića, mogu samo da primetim ogromnu potrebu za prisustvom u medijima, iz čega je moguće izvesti logičan zaključak da Predsednik svoj politički život percipira isključivo kroz medije
Koga će na Zapadu biti briga za stanje demokratije ili prava žena u Siriji kada se već govori o skidanju ove države sa liste rizičnih zemalja da bi se sprečio priliv novih izbeglica
Studenti ove generacije protesta pokazali su da su veoma zainteresovani za društvena pitanja, sudbinu zemlje, pokazali su saosećanje i daleko su od apatije. Za one koji umeju da slušaju, održali su i lekciju o integritetu institucija i promovisanju političkog dijaloga
Nije bitno kakav osećaj ja imam dok prepoznajem ljude i događaje, snimke i svedočenja, još od vremena B92, dok Legija traži uslovni otpust jer je odrobijao 20 godina
Alija Balijagić ne može biti ni junak, ni hajduk, već samo dokaz nemoći države da kontroliše ekstremno nasilje. On je samo do kraja razgolićena slika surove društvene stvarnosti koja razume samo strah
Vučič pozvao Trampa u goste, što pre, mada ne znamo da li je obećao da će doći. Ima da bude sve po redu – od hleba i pogače do Ivice koji će da peva i spremi novi set fotografija od prošlog susreta, kao onomad u Njujorku
Nikada nisam video besmisleniju odluku od trodnevne žalosti u Vojvodini, dok je u ostatku Srbije ona trajala samo jedan dan. Gde to tačno teritorijalno prestajemo da tugujemo – kad pređemo most u Beškoj ili plačemo skroz do Banovaca? Paradoksalno, gledaoci u Vojvodini imaju klasičnu muziku i izmenjen program, dok na kanalima sa nacionalnom frekvencijom cepa veselje
Pred relativno nepoznatim sagovornikom, pred kamerama, tokom šišanja, deca su nam, kao i glumci u predstavi ili optuženi na sudu, ispričala priču o strahu i neizvesnosti
Sukob se prikazuje umesto dijaloga, agresija umesto nežnosti. Dokaz za ovu tezu imamo u svim segmentima programa, od rijalitija preko političkih debata do dramatizacije sportskih događaja i vremenske prognoze. Postoji neprestana trgovina pažnjom kroz eksplicitno prikazivanje nasilja
Da li ćete u Dnevniku RTS videti obraćanje predsednika dok u ćošku ekrana stoji Pink ili Informer, pošto se državni zvaničnici mnogo češće viđaju na ovim kanalima, kao gosti jutarnjeg programa ili Kolegijuma u neprestanom sazivu
U govoru ministarke Handanović taksativno su nabrojane sve izjave prolitijumskih stručnjaka koje ste mogli čuti i videti na gostovanjima prethodnih meseci. Zaista, neko je sistematski i uporno zaluđivao istim poluistinama gledaoce na svim kanalima redom
Zlo je očigledno, banalno, visceralno, taj svet elitne prostitucije, novobogataša, korumpirane policije, besnih bogataša i uplašene sirotinje veoma brzo i lako se razgolićuje i pokazuje u svojoj surovosti
Kako objasniti nestvarnu dihotomiju u kojoj se prepliću ružičasti gala provod u kojem Mitrović poput Velikog Getsbija u doba ekonomske depresije toči šampanjac dok političari poziraju sa najjeftinijom podrigušom ili sa dva jajeta bez kobaje. Za mene je posebno zanimljivo što smo u medijima politiku sveli bukvalno na hranu kao metaforu za preživljavanje. Koncept gala/socijala umesto toga neprekidno pokušava da nas uveri u nekoliko iracionalnih pretpostavki
“Megatrend” ne možete ugasiti, baš kao što se jedan ministar kulture opekao kada je pokušao samo da ograniči emitovanje rijalitija na Pinku. Nova elita ima svoje diplome i svoj ružičasti rijaliti svet
Seks, glamur, senzacionalizam i neograničen prostor za političku propagandu omogućio je Mitroviću da napravi ogroman medijski konglomerat i postane najuticajniji komercijalni medij na Balkanu
Svi oni eksperti, vojni penzioneri, putinofili, teoretičari zavera, osobe sa nanogicom, plaćeni i neplaćeni analitičari sjatili su se na najveću žurku gde se potvrdilo da je Informer danas epicentar Vučićeve propagande, dok Pink može da pretenduje samo na laskavu titulu “opijuma za narod”
Stvorio je univerzum prvenstveno radeći na likovima, sa glumcima, gde je jedan detalj, poput Šojićevih brkova, sakoa ili frizure bio okidač da se stvori malo remek-delo. To je zapravo ono što je Siniša Pavić bio, alkar koji je umeo da pogodi “u sridu”, kako kažu u njegovom rodnom Sinju, i kroz male ekrane pred Jugoslovene stavi ogledalo u kojem su se prepoznavali
Šepurenje RTS-a rezultatima gledanosti mogli ste videti tokom trajanja Olimpijskih igara, što veoma podseća na izjave Vučića i njegove vlade kada kritikuju opoziciju što ne gradi puteve i vrtiće. Rejtinzi su postali nekakvo merilo kvaliteta programa RTS-a, koji je jedini imao pravo da emituje prenose
Otvaranje Olimpijade u Parizu u svom je šarenilu praznik slobode za koju stalno traje borba, za razliku od sletova na nekim od ranijih ceremonija, jer su oni uvek ogledalo totalitarizma
Godinama unazad praksa pokazuje da se u Americi konačni rezultati u anketama posle TV sučeljavanja kandidata razlikuju od rezultata predsedničkih izbora za maksimalno tri odsto
Cela istorija naše države, od Jakova Nenadovića do danas, zapravo je istorija policije koja je uvek i nepogrešivo umela da zaštiti vlast a ne državu, uvek po leđima građana. Nikada nije ni pomislila da je odgovorna za kršenje prava građana, a fantastično je umela da se dodvori svakoj vlasti, nudeći svoje usluge
Emocije su eksplodirale, Predsednik je ispratio fudbalere, a u reklamama selektor Stojković šalje orla sa šajkačom da pozove naše prvotimce. Da se razumemo, šajkaču na glavi ima orao, a ne Piksi