Zapadnobalkanska šestorka ostaje zaglavljena u čekaonici članstva u Evropskoj uniji, jer su pregovori usporeni do puzanja, otežani zamorom od proširenja u evropskim prestonicama, strahovima od imigracije i strahovima da bi novi članovi paralisali već glomazan proces donošenja odluka u bloku, piše Euroaktiv.
Ono što je EU potrebno je diferenciran pristup proširenju, koji nagrađuje istinski napredak, kažnjava korupciju i opstrukciju i priznaje integraciju kao politički izbor, a ne birokratski ritual, navodi se. Trenutni proces zarobljava region u neizvesnosti. Sistem „poglavlja“ sa svojim gustim pravnim kriterijumima ostavlja utisak napretka, ali je u praksi pretvorio pristupanje u farsu učešća.
Lideri Zapadnog Balkana zatvaraju poglavlja, prisustvuju samitima i izdaju saopštenja, ali se horizont punopravnog članstva stalno udaljava.
Masovan odlazak mladih
U međuvremenu, cena tog odlaganja raste, jer mladi ljudi masovno odlaze iscrpljujući talente iz regiona i smanjujući njegovu srednju klasu. Reforme pravosuđa i borbe protiv korupcije gube zamah kada vladajuće elite shvate da se članstvo neće materijalizovati u njihovim karijerama, što efikasno zaključava postojeće strukture moći.
Sve vreme poverenje javnosti u demokratske institucije posustaje, podstičući populističke narative da EU nema nameru da ikada otvori svoja vrata, navodi Euroaktiv. Brisel predstavlja proširenje kao dokaz transformativne moći Evrope, ali njegov neuspeh da ga ispuni potkopava upravo to obećanje.
EU ne može verodostojno propovedati demokratiju i vladavinu prava dok toleriše stagnaciju u svom susedstvu. Svako prekršeno obećanje i svaka odložena akcija umanjuje uticaj Unije, signalizirajući potencijalnim članicama da reforme možda neće biti nagrađene, a rivalskim silama da se evropske obaveze mogu bezbedno ignorisati.
Sa pristupanjem kao pokretnom metom, Srbija je produbila energetske veze sa Rusijom i kupuje kineske sisteme za nadzor, Milorad Dodik u Bosni otvoreno se udvara Moskvi, blokira reforme i flertuje sa secesijom, a Crna Gora je videla kako krediti Pekinga iz programa „Pojas i put“ pojačavaju finansijsku zavisnost, stvarajući polugu za Kinu unutar članice NATO. Svaka godina odlaganja daje Rusiji i Kini nove prilike da se učvrste na Zapadnom Balkanu.
Ako se ne kontroliše, region rizikuje da postane igralište za zlonamerne aktere koji koriste prednosti nejasnog procesa proširenja i administracije u Vašingtonu, koja je sve više u sukobu sa Briselom oko Rusije.
Odgovornost za ovo žalosno stanje stvari leži van Zapadnog Balkana. Sistem poglavlja stvara iluziju apolitičnog procesa, ali lideri sa obe strane znaju da je pristupanje u osnovi političko. EU ne može da nastavi da dozvoljava da ovi uski interesi diktiraju tempo proširenja. Tretiranje ZB kao inferiornih partnera – u suštini kao piona na evropskoj šahovskoj tabli – samo osnažuje anti-EU populiste. U Srbiji, najnaprednijoj od ekonomija zapadnobaltičke šestorke, podrška pristupanju dostigla je najniži nivo od samo 33 odsto.
Razlike među zemljama koje pretenduju na ulazak u EU
Ruski rat je podstakao lidere da ubrzaju pregovore o pristupanju sa Ukrajinom i Moldavijom i taj gest je imao težinu, ali je takođe podigao očekivanja u Tirani, Podgorici i Skoplju. Gorka istina je da se zemlja pod delimičnom okupacijom neće uskoro pridružiti Uniji, zbog čega Brisel mora dati prioritet kandidatima koji stoje u redu.
Plan rasta EU za 2023. godinu obećava šest milijardi evra grantova i kredita povezanih sa reformama, pa Crna Gora sada cilja na ulazak 2028, a Albanija 2030. godine, ali ti rokovi ostaju elastični, skloni odlaganju i često su taoci bilateralnih sporova. Ukoliko Brisel ne odredi stvarne rokove i ne sprovede ih, proširenje će i dalje izgledati kao pokretna meta i zapadnobalkanska šestorka će na kraju otići. Izbegavanje te sudbine zahteva tri koraka.
Prvo, razlikovati kandidate: Albanija, Severna Makedonija i Crna Gora, koje su sa izvesnim razlikom postigle najveći napredak, zaslužuju jasnije vremenske rokove i beneficije, dok države koje zaostaju treba da se suoče sa stvarnim posledicama zbog korupcije. Drugo, suočiti se sa onima koji kvare situaciju sankcionisanjem lidera poput Milorada Dodika i lidera bosanskih Hrvata Dragana Čovića, koji aktivno rade protiv evropskih interesa, i treće, povratiti političku odgovornost, jer proširenje nije tehnokratska vežba određivanja granica, već odluka o bezbednosti Evrope.
Zapadni Balkan neće čekati zauvek.
Odlaganje jača neliberalne aktere, produbljuje maligni uticaj i potkopava veru u Evropu. Ubrzano, diferencirano i politički odgovorno proširenje nije poklon nesavršenim demokratijama, već je najefikasniji alat koji Evropa ima da oblikuje svoju putanju i zaštiti sopstvenu budućnost.
Što duže Brisel okleva, to više prostora ostavlja Moskvi, Pekingu i Trampu i teže će biti održati region na evropskom putu, navodi Euroaktiv.
Izvor: Euroaktiv
Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!