Opozicija mahom ima veliko poverenje u studente, ali ima i drugačije viđenje kako se treba ponašati na narednim parlamentarnim izborima u Srbiji.
Tako je Vukašin Milićević, član Predsedništva Demokratske stranke i teolog koji je proteran sa Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta u Beogradu za „Vreme“, koje izlazi u četvrta, 2. oktobra, branio stav DS-a – da će bezrezervno podržati studente i neće praviti svoju listu.
„Imam veliko poverenje u studente. To je utkano u moj lični stav, koji studenti mesecima unazad već znaju, ali i stav Demokratske stranke. Nisam ni jedini koji poznaje studente i koji je radio sa njima“, kaže Milićević. „Studenti su stekli i moje političko poverenje jer sam bio svedok vrednosti za koje se zalažu. Tako da nisam imao dilemu treba li da ih podržimo.“
Na pitanje da li veruje da će ih u ovoj odluci podržati i druge stranke opozicije, rekao je da je uveren da je „najbolji način da se izborimo protiv vlasti da stvorimo jedinstveni građanski sud, a studenti su u ovom trenutku jedini koji mogu da ga predvode“.
„Nadam se da će ostatak opozicije krenuti našim putem jer verujem da je to jedini odgovoran politički postupak u ovom trenutku. Oni koji to ne budu uradili rizikuju da, nakon studentske pobede, ostanu bez političke perspektive.“
„Koordinacija“
Đorđe Pavićević, narodni poslanik ZLF-a i profesor na Fakultetu političkih nauka u Beogradu u autorskom tekstu u narednom broju „Vremena“ donosi predlog o „koordinaciji“ sa studentima.
„Naizgled bezazlena i nezahtevna reč koordinacija probudila je mnoge duhove“, piše Pavićević o predlogu ZLF-a da se uspostavi koordinacija za stvaranje jedinstvenog fronta protiv režima između trenutno nepovezanih i autonomnih aktera, odnosno svih koji su protiv režima.
Pavićević piše da se u teoriji zahtev za koordinacijom „tretira kao dosta blag i ne podrazumeva dublje povezivanje i saradnju, građenje formalnih koalicija ili čvršćih saveza“, ali da u praksi to može da bude i drugačije.
„Ključno pitanje nije postoji li, makar za deo političkih aktera, zajednički cilj. Postoje makar dva: prvi je skidanje kamena s vrata rušenjem nakaradnog režima na izborima, a drugi je uspostavljanje makar minimalnih pretpostavki za funkcionisanje institucija, pre svega onih od kojih zavise pošteni i slobodni izbori, ali i onih vezanih za normalizaciju života u Srbiji“, dodaje profesor FPN-a.
Govori i da samo onaj akter koji može da pobedi sam na izborima ne mora da ulazi u koordinaciju sa drugima.
Ovog oktobra „Vreme“ slavi i časti – čak 35 odsto popusta za naš 35. rođendan! Važi za polugodišnje i godišnje pretplate. Pretplatite se sada!