
Saradnja
Vučić: Srbija će biti uz RS i ići će evropskim putem
Briga o Republici Srpskoj i evropski put bile su teme Vučićevog govora na sednici Saveta za saradnju Srbije i Republike Srpske koja je održana odmah posle vojne parade
Sa slabim odzivom na „blokaderske” proteste u poslednje vreme pojačalo se likovanje režima da je pobedio „obojenu revoluciju” i da se po ulicama vrzma samo još „šaka jada blokadera”. Da li je to tako, ili u zatišju kuljaju pripreme za vrelu jesen
„Blokade u minijaturi: Šaka jada blokadera ispred Skupštine grada Beograda“.
Ovako je portal Informera opisao pokušaj blokade sednice Skupštine grada Beograda na koju su pozvali zborovi Beograda i udruženja aktivista u petak (19. septembar).
Tačno je da je u petak u 9 ujutro, za kada je bio zakazan protest, odziv građana bio nikakav. Tek nekoliko desetina ljudi okupilo se ovog jutra na Trgu Nikole Pašića, u nameri da blokira najavljenu sednicu skupštine. Cilj je bio da se onemogućavanjem održavanja sednice Skupštine dovede do raspuštanja gradskog parlamenta.
Tabloidi, koji inače već mesecima sviraju kraj i proglašavaju propast „obojene revolucije“, jedva su dočekali da iskoriste jutrošnji protest kao „još jedan dokaz“ debakla „blokadera“.
„Ovakva scena još jednom potvrđuje da blokade, najavljivane kao masovni događaji, u praksi privlače samo ograničen broj učesnika“, piše tako Informer.
Nešto slično je jutros rekao i predsednik Srbije Aleksandar Vučić u gostovanju na TV Blic. On je saopštio da se u četvrtak u celoj Srbiji skupilo 3150 „blokadera“.
„Nijedan skup nisu prijavili. Bilo je 24.000 kriminalnih skupova, a mi smo obezbeđivali bar 23.000. To jeste odgovorna odluka, ali nije u skladu sa zakonom. Ja sam je inicirao da bismo ih zaštitili“, rekao je Vučić i dodao da „oni ne mogu sada da priznaju da im je sve propalo zato što su isuviše energije i emocija uložili“.
„A propalo je i ne postoji više nikakva mogućnost za obojenu revoluciju“, izjavio je predsednik Srbije.
„Prsli kao lajsne“
Dok sa jedne strane seire nad „porazom blokadera“, režimski tabloidi pumpaju brojeve na skupovima protiv blokada koje organizuje Srpska napredna stranka. Informer, na primer, kaže da je prošle subote na skupovima protiv blokada bilo 145.000 ljudi koji zahtevaju „normalan život“.
Slične informacije kao papagaji nedeljama ponavljaju ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić i direktor policije Dragan Vasiljević. Počeli su sa brojem od 70.000, a svakog narednog vikenda licitirali su sve veći broj učesnika. Vučić im je sada dao domaći zadatak i unapred najavio da će na narednim protestima protiv blokada 27. septembra u 200 mesta biti 200.000 ljudi. Pa čik neka neko prebroji manje.
U četvrtak je neimenovani novinar Informera na istom portalu izvestio da su „zgubidani prsli kao lajsne – propala im blokada ispred Centralnog zatvora u Beogradu, pa napali ženu koja ih je snimala!“.
„Blokaderi su toliko besni što ne mogu da skupe ljude na svojim nasilnim protestima, pa su sada počeli da napadaju sve redom. Neda Perić (aktivistkinja Srpske napredne stranke) koja ih je snimala doživela je najgore uvrede, jer je samo htela da pokaže da su pukli i da ih je samo nekolicina“, pisao je Informer o protestu ispred Centralnog zatvora u Beogradu 18. septembra.
Likovanje režimskih medija i političara vlasti u potpunosti je u skladu sa narativom koji od početka plasiraju, a to je da su blokade malobrojne, nasilne, da nemaju poentu i da im se građani, načelno, protive.
Na stranu senzacionalistički i tendeciozni naslovi Informera, zaista se stiče utisak da su protesti u proteklom periodu izgubili na snazi. Da li je pitanju kraj „obojene revolucije“, kako mesecima najavljuju medijski udarnici režima, ili se radi samo o zatišju pred buru?
Burna jesen
Iskustvo govori da je verovatnije u pitanju ovo drugo, i to iz nekoliko razloga. Pre svega, bliži se 1. novembar, a sa njim i godišnjica pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu i smrti 16 ljudi, događaja koji je pokrenuo najveći talas protesta u novijoj srpskoj istoriji.
Studenti su do sada redovno protestima obeležavali prolazak svakog meseca od tragedije u Novom Sadu. Prema tome, nerelano je očekivati da godišnjica tog događaja ne bude obeležena velikim protestom, možda i na nivou istorijskih protesta od 15. marta ili 28. juna. Bes i tuga građana ne jenjavaju, a realno je očekivati da emocije budu na vrhuncu u danima uoči i nakon godišnjice.
Pogotovo zato što za pad nadstrešnice još uvek niko nije odgovarao, a istraga tapka u mestu. Kako je rečeno novinarima KRIK-a, razlog za to je zdravstveno stanje bivšeg ministra infrastrukture i jednog od okrivljenih u slučaju „nadstrešnica“ Gorana Vesića, zbog kojeg on i dalje nije saslušan.
„Ispitivanje svedoka moguće je nakon saslušanja svih osumnjičenih, pa kako kod osumnjičenog Vesića postoje razlozi koji predstavljaju smetnju za njegovo saslušanje, to nije bilo moguće zakazati ispitivanje svedoka”, odgovorili su iz Javnog tužilaštva za organizovani kriminal za KRIK.
Dalje, praksa je do sada pokazala da protesti redovno zamiru leti pa se, ako prežive letnju letargiju, pojačavaju na jesen i zimu.
Ovo leto je bilo vrelije nego inače, i to u svakom smislu. Umesto tradicionalnog zamiranja protesta, ulice širom Srbije postale su poprište direktnih sukoba demonstranata i naprednjaka, a gotovo svaki veći protest obeležen je prekomernom upotrebom policijske sile. Bes koji su građani osećali početkom leta nije nestao, samo je pojačan nasilnim akcijama režima.
Nasilno gušenje protesta
Aleksandar Vučić i njegove marionete imaju monopol nad nasiljem, potpunu kontrolu nad policijom i zasigurno barem jednim delom vojske. Jedno je reći da su građani besni zbog naprednjačkog nasilja, a drugo je očekivati da se zarad idela svojevoljno poturaju pod pendreke policajaca i palice batinaša.
Vučić se godinama unazad ustručavao od primene gole sile i državne represije. Duboko je kod njega ukorenjena trauma Petog oktobra kada je državna sila na kraju isprovocirala silu naroda spremnog na finalni obračun. Na gotovo sve masovne proteste u protekloj deceniji reagovao je uzdržano i strpljivo čekao da se izduvaju sami od sebe.
Vlast je pošla od toga da će istu sudbinu doživeti i protesti koje je izazvala smrt 16 ljudi pod nadstrešnicom Železničke stanice u Novom Sadu. Baš kao veliki protesti nakon masovnih ubistava u “Ribnikaru”, Duboni i Malom Orašju 3. i 4. maja 2023. pod nazivom “Srbija protiv nasilja”.
Kako su, međutim, demonstracije i blokade uzimale maha, nakon blokade dela srednjih škola i svih univerziteta, sve je glasnija bila struja u vrhu vlasti koja je od Vučića zahtevala da sa lanca pusti specijalne jedinice policije i paravojne formacije kriminalaca pod komandom SNS-a da uspostave ponovo vladavinu straha.
Logika je jasna: većina ljudi nije spremna na lične rizike, ako se demonstrira sila razrediće se protesti i na kraju izdahnuti.
U tu svrhu je 15. marta, uprkos silnim demantima vlasti, verovatno upotrebljeno i zvučno oružje.
Kada je bilo jasno da će masovne demonstracije i blokade uprkos tome preživeti i nakon Vidovdanskog protesta, doneta je konačna odluka da se pobuna kreše golom državnom silom u koordinaciji sa naprednjačkim batinašima. Dvanaestog avgusta inscenirani su sukobi u Vrbasu i Bačkoj palanci, što se pokazalo kao šablon za kasnije proteste u Beogradu i Novom Sadu.
Trenutno zatišje na strani pobunjene Srbije daje takvoj promeni kursa za pravo.
Zato vlast nastavlja da igra na kartu nasilnog gušenja protesta, zastrašivanja građana, a neke od njih i hapsi kako bi poslužili kao primer: evo šta će vam se desiti ako ne odstupite, to može biti bilo ko od vas. Tokom čitavog leta zatvarani su studenti i građani, neke od njih i dalje izjedaju stenice u ćelijama. Na vrat su im natovarene višegodišnje zatvorske kazne. U tom smislu, teško je na budućnost gledati optimistično.
Međutim, energija studenata nije iščezla, baš kao što nije ispario bes u društvu zbog svega što se događalo u posledniih 10 meseci. Iako je nastava počela i uveliko se odvijaju ispiti, plenumi se na fakultetima i dalje redovno održavaju, osmišljavaju se protestne akcije i radi se na studentskoj listi za vanredne parlamentarne izbore. Suštinska razlika između ovih, i svih ranijih demonstracija protiv režima Aleksandra Vučića, je da su danas mladi ljudi pokretačka snaga pobune.
Sve se kreće u susret 1. novembru. Čini se da bi taj dan mogao da se ispostavi kao prekretnica ovog talasa masovnih građanskih protesta protiv bezakonja i korumpirane naprednjačke vlasti koji predvode studenti.
Briga o Republici Srpskoj i evropski put bile su teme Vučićevog govora na sednici Saveta za saradnju Srbije i Republike Srpske koja je održana odmah posle vojne parade
Dodik je zakasnio, ali mu je ipak oslobođeno mesto do Vučića, na paradi je izvedena pokazna vežba iako joj tu nije mesto, 50 posto vojnih sredstava je bilo iz prošlog veka – utisci su koje građani nisu imali prilike da čuju o najnovijoj vojnoj paradi u Beogradu
Na zvaničnom sajtu VJT Beograd piše da je student Dimitrije Dimić iz Niša u bekstvu. Dimić se javio iz kućnog pritvora gde je sa nanogicom još od avgusta
Združeno i zaverenički upregli su sve moguće snage bezbednosne i pravne karike režima da što više studenata zadrže iza rešetaka
Sve u duhu „snage jedinstva“ Policijska brigada i Žandarmerija preprečile su put studentima koji su pošli na vojnu paradu i građanima koji su im se priključili. Došlo je do jurnjave po blokovima
Jovo Bakić, profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu
Imamo ljude koji će se obračunati s kriminalom Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve