Dve žene dnevno preminu u Srbiji zbog karcinoma grlića materice. Srbija je tu u samom evropskom vrhu. Ipak, na besplatnu vakcinaciju protiv humanog papiloma virusa, koji je najčešći uzrok ovog kancera, pristalo je samo 40.000 roditelja u Srbiji.
Jer, vakcina funkcioniše tako da je primaju deca od devet do 19 godina, odnosno u periodu neposredno pred ili u prvim godinama od kada su postali seksualno aktivni. Vakcina ne leči, ali je visoko efikasna prevencija ovog kancera.
Tu se izgleda i krije srpska caka.
Jer, HPV se najčešće prenosi seksualnim kontaktom, a u mnogo manjem broju slučajeva pri kontaktu kože na kožu ili izuzetno retko preko zaraženih površina.
Tako, svaki roditelj koji odvede dete da ga vakciniše protiv ovog virusa se, avaj, odaje – priznaje da će njegova ćerka ili sin u nekom trenutku života, sutradan ili za 20 godina – imati seksualne odnose.
Od kada je država omogućila bespatnu vakcinu za decu od 9 do 19 godina, dakle tri godine unazad, vakcinisano je svega osam odsto dece. Od tog procenta, tri četvrtine su devojčice, a jedna četvrtina su dečaci. To je i napredak, pre oko godinu dana je stopa vakcinisanosti bila – malo više od tri odsto.
Šta nam je
Gorica Đokić, predsednica Uduženja „Progovori“, koje se bavi borbom protiv raka jajnika i grlića materice za „Vreme“ kaže da veruje da su nepoverenje i slaba informisanost neki od razloga za tako mali obuhvat vakcinacije.
„Ako imamo u vidu da je u Srbiji više stotina hiljada dece u mapiranim godištima, to svakako nije dovoljno“, kaže objašnjava Đokić.
Ona dodaje da je potrebno i objasniti roditeljima da HPV inficira osobe oba pola, a to se čini kontaktom sluzokože na sluzokožu i kože na kožu u genitalnoj regiji.
„Takođe, važno je naglasiti da HPV može preneti inficirana osoba iako nema znakova ili simptoma infekcije i da je HPV infekcija koju prezervativ ne može zaustaviti“, apeluje Đokić.
Pored raka grlića materice, ovaj virus može da izazove i rak anusa, penisa, vratne regije, vulve, vagine, usne duplje i ždrela. Takođe, određeni tipovi HPV su uzročnici genitalanih bradavica, odnosno kondiloma.
Verovatno se upravo u ovim izrazima krije i deo problema – roditelji bi trebalo da sednu za sto sa detetom i da razgovaraju o seksu, kondomima, genitalnoj regiji, kondilomima, odnosima kože na kožu i sluzokože na sluzokošu, pre nego što odvedu dete na vakcinaciju.
Nije sramota
Da je stid jako prisutan u Srbiji kada je pomene ovaj virus, jer samo ima veze sa seksualnom aktivnošću, shvatili su i iz države.
„Ne zaboravite, nije sramota imati HPV! Štaviše, HPV je priča koja se tiče svih nas“, objavila je na društvenim mrežama platforma HPV-ne info. Ovo je državni projekat Ministarstva zdravlja, Ministarstva prosvete i Batuta.
Oni dodaju da će čak 80 odsto seksualno aktivne populacije u nekom trenutku dobiti HPV infekciju, i to najmanje jednom u životu.
„Zato je važno da otvoreno pričamo i budemo informisani o prevenciji, pre svega o HPV vakcini i redovnim ginekološkim pregledima“, pišu iz HPV-ne info.
Iva Parađanin Lilić, autorka podkasta „Tampon zona“ kaže za „Vreme“ da u Srbiji definitivno postoji društvena stigma.
„Stigma je tu jer se radi o virusu koji se prenosi seksualnim putem“, govori ona. „Ljudi su needukovani, mišljenja formiraju na različitim pseudomedicinskim forumima i sadržaju na društvenim mrežama.“
A mogu da spasu sopstveno dete
Priroda virusa je takva da je mnogo veći broj obolelih među ženama nego muškarcima, koji najčešće nemaju nikakve simptome iako su pozitivni na HPV. Ipak, jako je važno da se i muška populacija vakciniše jer su i oni prenosioci virusa.
Dok roditelji razmišljaju kako će ih neko drugi gledati ako se odluče za vakcinu, u Srbiji 1.500 žena godišnje oboli, a čak 500 premine od kancera grlića materice. Vakcina bi dugoročno izlečila naciju jer bi nova pokoljenja jednostavno bila otporna na virus. Tako bi roditelji praktično sadašnjom vakcinacijom potencijalno spasili i sopstveno dete u budućnosti.
„Države koje uspešno sprovode skrining i imunizaciju vakcinom protiv HPV-a beleže drastičan pad obolevanja, čak 90 odsto manje karcinoma grlića materice i 98 odsto manju cirkulaciju najrizičnijih tipova virusa“, objašnjava Gorica Đokić, koje se bavi borbom protiv raka jajnika i grlića materice.
Neinformisanost o vakcini Iva Parađanin Lilić naziva i neodgovornošću prema deci i mladima.
„Naše društvo ignoriše činjenicu da možemo da sprečimo rak tom vakcinom. Prevencija je velika nepoznanica našeg zdravstvenog sistema, koji je poslednju deceniju fokusiran samo da sanira štetu kada do strašnih posledica dođe“, kaže ona.
Zato je često odlučujući faktor, da se roditelji odluče da im dete primi ovu vakcinu – savet pedijatara, ali Parađanin Lilić dodaje da i jedan deo ovih medicinskih radnika nije dovoljno informisan o presuđujućem značaju vakcine.
Mogu li deca sama da odu
Preporučljivo je da se vakcina primi što ranije, pre nego što se dođe u kontakt sa virusom i da deca od 15 godina mogu i sama da dođu na vakcinaciju, ali poželjno da se ta odluka donese u krugu porodice.
„Jasno je da nam je neophodna edukacija na svim nivoima – stručne i opšte javnosti. Potreban je veliki broj edukacija, tribina, konfererencija, ali i stalno u medijima govoriti ovoj temi“, dodaje Đokić.
Jako je važno, misli ona, i da se krene u edukaciju i po školama, zajedno sa Ministarstvom zdravlja i Ministarstvom prosvete, kako bi se što više razgovaralo sa roditeljima i decom. Da bi im se objasnio značaj i korist vakcine protiv HPV, ali i da bi se što više govorilo o opasnostima koje nosi ovaj virus. Jer, iako u velikom broju slučajeva simptoma nema, kod nekih žena i muškaraca može da uzrokuje teške, pa i smrtonosne oblike karcinoma.
Je li vakcina bezbedna
Đokić misli da treba upoznati roditelje o zdravstvenim rizicima za našu decu – na taj način ih štitimo dok odrastaju.
„Govoriti o primerima zemljama koje su vakcinu uvele još skoro pre dve decenije i u kojima je skoro iskorenjen rak grlica materica, kao što su Australija i skandinavske zemlje“, objašnjava predsednica Uduženja koje se bavi borom protiv raka jajnika i grlića materice.
Ono što najviše interesuje roditelje je pitanje da Ii je vakcina bezbedna. Vakcina je bezbedna i o tome govore mnogobrojne naučne studije, kao i preko pola milijarde datih doza ove vakcine u svetu.
Svetska zdravstvena organizacija preporučuje vakcinaciju protiv HPV-a za decu od devet do 14 godina, ali i tri doze za mlade od 15 do 26.
„Samo edukacijom možemo da otklonimo predrasude, a temelj toga je nauka i znanje. Zdravlje počinje i završava se znanjem“, kaže Gorica Đokić. „Visoka stopa vakcinacije je ključna za očuvanje zdravlja odnosno stvaranje kolektivnog imuniteta. Svetska zdravstvena organizacija je postavila strategiju za eliminaciju HPV-a.“
SZO je strategiju nazvala „90-70-90“. To je inicijativa da se do 2030. godine 90 odsto devojčica uzrasta do 15 godina vakciniše protiv HPV-a, 70 odsto žena bude obuhvaćeno skriningom za rano otkrivanje raka grlića materice i 90 odsto žena sa prekanceroznim promenama ili rakom grlića materice na vreme uđe u protokole lečenja.
Udruženje „Progovori“ misli da vakcina protiv HPV-a treba da bude obavezna, ali da do toga treba doći. Podneli su inicijativu da se status vakcine protv ovog virusa izjednači sa statusom vakcina u kalendaru obavezne imunizacije.
Imunolog Miloš Marković je za „Tampon zonu“ objasnio da roditelji ne treba da se plaše jer ovo nije nova vakcina, koja se tek ispituje ili je tek izašla iz laboratorije.
„Vakcina protiv HPV-a je odobrena još 2006. godine i već se daje 16-17 godina u nekim zemljama“, rekao je on.
Gde smo po broju obolelih od HPV-a
Srbija je od 49 evropskih zemalja na 29 mestu po broju zaraženih HPV virusom, pokazuje „HPV atlas“, koju je izradio Evropski parlamentarni forum. Ovu institucija okuplja mrežu poslanika širom Evrope, sa sedištem u Briselu.
Naša država se našla u društvu slično rangiranih država poput Litvanije, Andore, Kipra, Grčke, Gruzije, Slovačke, Rumunije i Španije.
Iako nismo u samom vrhu na broju obolelih od HPV-a, jesmo po broju obolelih od raka grlića materice, što je najopasnija posledica virusa. Verovatno je tome doprineo i zdravstveni sistem u kojem se karcinomi identifikuju i leče tek u poodmakloj fazi.