Vojnim paradom Hrvatska obeležava 30. godišnjicu svog oslobođenja od delimične okupacije. Ta proslava, međutim, otvara brojna pitanja – o sadašnjoj poziciji Hrvatske, ali i o njenoj prošlosti.
Hrvatska idućih dana slavi 30. godišnjicu svoje vojno-policijske akcije Oluja, između ostalog i vojnim defileom, odnosno paradom oružanih snaga koja će se održati u četvrtak, 31. avgusta u Zagrebu. No, čini se da sama ta manifestacija ima više drugih motiva nego što je to puki, iako „okrugao“ navedeni jubilej.
Na primer, dogovoreno je masovno novo naoružavanje država-članica NATO. To će zahtevati više nego dvostruko veća ulaganja iz budžeta nego danas, pa je takav izdatak potrebno i koliko-toliko uverljivo opravdati, piše Dojče vele.
Za to će poslužiti neki od najnovijih komada skupe vojne tehnike koje je Hrvatska nabavila u poslednje vreme, ali parada svakako ima i funkciju popularizacije službe u vojsci uopšte. Naime, u toku su ubrzane pripreme za ponovno uvođenje obaveznog vojnog roka u toj zemlji. Ovo je četvrta parada u 34-godišnjoj istoriji Republike Hrvatske.
Sa nezavisnim političkim analitičarem Davorom Đenerom razgovarali smo o jednoj tezi koja se poslednjih nedelja potencira u delu javnosti – da se parada organizuje prvenstveno zbog poruke Srbiji, koja će zato uskoro, već u septembru, organizovati svoju paradu kao odgovor na tu poruku.
„Nema nikakvog razloga da se te dve parade upoređuju, naprosto zato što je Hrvatska u NATO, pa ne gradi samostalno svoj odbrambeni sistem, a ni primarno u odnosu na Srbiju. No, svakako je očigledno da Aleksandar Vučić jako insistira na tom poređenju“, kaže Đenero.
„Na primer, njemu je bilo veoma stalo do podatka da je po indeksima vojne spremnosti poslednjih godina Srbija prestigla Hrvatsku“, dodao je, „dok ovde nije bilo posebnog uzrujavanja zbog toga.“
Kao i neki drugi analitičari u Hrvatskoj, i Đenero smatra da realno nema mesta za tezu o ogledanju dve susedne zemlje kroz te manifestacije. Iz hrvatske perspektive, uveren je, težište je više na nekim drugim aspektima, koji su mnogo relevantniji od bilo kakvog povoda za novo komšijsko nadgornjavanje. „Oba se tiču konteksta NATO i nemaju veze sa Srbijom“, naglašava Đenero.
Tu se pre svega radi o novijem preslaganju odnosa u NATO nakon napada Rusije na Ukrajinu i početka drugog mandata američkog predsednika Donalda Trampa: „Protekao je period poznat kao Pax Americana, ali sada je sve postalo upitno i problematično, a pre svega trošak odbrane Evrope. S tim u vezi je i generalni redizajn ekonomsko-političkih odnosa između država i kontinenata. Hrvatska traži svoje mesto u tome. A posebno traži način da nekako kompenzuje predviđeni trošak za vojsku. Da iskoristi naoružavanje za razvoj svoje industrije.“
Bolni troškovi naoružavanja
„No, zasad u tome imamo samo dve bitne korporacije, HS Produkt i Šestan Buš, uz novitete iz firme Orka koji se čine zanimljivim. S druge strane, krajnje je neugodno to što je Hrvatska uništila svoju brodogradnju, pa sada više nema kapacitet za izgradnju sopstvene vojne flote. A mora je imati, već i zbog obalske straže“, zaključio je Davor Đenero.
Nameće se pretpostavka, u najmanju ruku, da će Hrvatska izvući deblji kraj u ekonomskom pogledu kada je reč o naoružavanju. Rast vojnog sistema biće teško opravdati, a posledice će se osetiti na civilnim javnim rashodima.
Ivan Šiber, stručnjak za političku psihologiju i marketing, te profesor emeritus Univerziteta u Zagrebu, smatra da upravo svedočimo tome kako cela Hrvatska pokušava da nađe uporišne tačke za opravdavanje logike vlasti i opšte situacije. A nju karakterišu, po njegovom mišljenju – jad i beda.
„Nisu to preteške reči“, kaže Šiber za DW, „jer je tako i politički, i ekonomski, i demografski, i svakako. Okrugla brojka godišnjice Oluje pritom je praktična za reklamu. No, uporedio bih tu paradu i njenu sigurno pozamašnu cenu s onim skromnim, marginalnim obeležavanjem pre dva i po meseca.“
Naš sagovornik misli time na proslavu 70 godina od završetka Drugog svetskog rata u Hrvatskoj. Vlast se prema tome odnosila dosta suzdržano.
„No, zato se po medijima moglo čitati kako to nije ni bilo oslobođenje, što je stav iza kojeg neformalno stoje najjače političke snage u zemlji. Po njima, Hrvatska počinje tek od 1991. godine, dok nam je cela preistorija tuga i žalost. Naravno, ja ovim primedbama ne želim da umanjim značaj Oluje ni njene proslave, ali nama je istorijska slika krajnje neuravnotežena, kao u SAD s Građanskim ratom“, smatra Ivan Šiber.
I dalje problem sa partizanima i ustašama
„Znate, tamo u filmovima i drugde uvek možete da osetite u prvom planu tu nekakvu patnju američkog Juga“, dodaje politikolog, „i njihovu tradiciju te očiti, izraziti resantiman. Ali, kada govorimo o Americi, u Hrvatskoj bi trebalo da znamo i to da je, na primer, kompletno irsko useljeništvo tamo bilo slano direktno na prvu liniju, u zamenu za državljanstvo! Pominjem to zbog današnjih najava nekih novih ratova, prema čemu u izvesnoj relaciji stoji i ova parada. No mi i dalje imamo problem s Drugim svetskim ratom, partizanima i ustašama, gde pobeda jednih automatski znači poraz drugih, bez kompromisa.“
Šiber insistira na stavu da prezentacija oružja ne može za Hrvatsku biti od tolikog značaja kao što bi to bilo dosledno zastupanje nacionalne politike i verodostojne pozicije u međunarodnim odnosima. „Hrvatska državna vlast mora da se uskladi s našim ustavom, da prestane da se stidi pobede u Drugom svetskom ratu, da se iskreno okrene tim vrednostima – pa će i parade doći na svoje“, rekao nam je o ovogodišnjoj proslavi Oluje i – nabavci novog oružja.
Iza te politike intenzivnog naoružavanja mora da stoji konkretna politika odnosa prema sopstvenoj prošlosti, s obzirom i na četrdesete i devedesete godine prošlog veka, ili će biti teško govoriti o nekoj budućnosti Hrvatske, uveren je Šiber.
Veliki letnji popust na „Vreme“!Samo kliknite ovde, odaberite pretplatu i podržite redakciju u nezavisnom radu.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Građani Beograda, Novog Sada, Kragujevca i Niša obeležavaju na ulici devet meseci od pada nadstrešnice na novosadskoj Železničkoj stanici, koji je doveo do smrti šesnaest osoba
Prošlo je nekoliko dana otkako su studenti Državnog univerziteta u Novom Pazaru izbačeni iz zgrade. Mnogo je nepoznanica, a iz kraljevačke firme za privatno obezbeđenje koje je angažovano, kažu za „Vreme“ da su ih zvali rukovodioci univerziteta
Među uhapšenima su bivši ministar, pomoćnica ministra, te osobe povezane sa firmama koje su izvodile radove na Železničkoj stanici u Novom Sadu, za nekima se i dalje traga, a postupkom je obuhvaćen i Goran Vesić, kome je sinoć pozlilo
Tužilaštvo je konačno počelo da prati trag novca i korupcije koja je možda dovela do pada nadstrešnice. Režimlije viču da je na delu “tužilački državni udar”, pokušaće da uzvrate udarac i biće, što reče Dragan J. Vučićević, „ili mi, ili oni“
Zbog čega Aleksandar Vučić organizuje nasilje ćacija i kapuljaša? Između ostalog i da bi tvrdio kako su „blokaderi“ izazvali revolt „tihe većine“. To bi mu predstavljalo povod za odvrtanje represije na maksimum sve tvrdeći da uspostavlja red i mir
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!