img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

In memoriam: Alfred Brendel (1931–2025)

Vodič kroz svet muzičkih ideja

24. jul 2025, 00:10 Stefan Cvetković
Copied

Dokazujući da umetnost ne treba da bude ni sentimentalni odraz doživljaja interpretatora niti dražesna zvučna igra, već u prvom redu istinita i tačna u sublimaciji života, Brendel je koliko na koncertima, toliko i na brojnim nosačima zvuka, možda više nego bilo koji pijanista pre njega, otkrio svu kompleksnost klasične muzike kao živog ogledala evropske istorije i kulture

“Ako pripadam nekoj tradiciji, to je tradicija u kojoj delo govori izvođaču šta da radi, ne onoj u kojoj izvođač govori delu kakvo bi trebalo da bude ili kompozitoru šta je trebalo da napiše…” Ovaj iskaz Alfreda Brendela, jednog od najosobenijih intelektualaca među pijanistima 20. veka, možda najjezgrovitije sažima njegovo poimanje vlastite uloge muzičkog interpretatora. Trebalo bi, međutim, odmah reći da tradicija na koju se Brendel kao njen apologeta pozivao uistinu nije ni postojala, ili se, tačnije rečeno, u vreme kada je stasavao tek nalazila u povoju. Jer, sredinom prošlog veka na sceni se odvijala radikalna promena paradigme pijanističke profesije. U toj promeni izvođač se više nije nalazio ispred muzičkog dela kao sredstva kojim je obezbeđivao ličnu afirmaciju već se povlačio iza, preuzimajući na sebe ulogu agilnog zastupnika. Pijanizam, drugim rečima, više nije mogao da opstane kao praksa estetizacije građanske dokolice, kao prozaična manifestacija virtuozne akrobatike u kojoj je umeće samog izvođača na prvom mestu. Kretanje kroz kanon umetničkog nasleđa zapadne kulture (što je već bio dovršen proces), iziskivalo je i nove funkcije izvođača kao “kustosa” te tradicije, kao vodiča i tumača velike umetnosti prošlosti koja je pozivala na otkrivanje onog neistraženog u njoj samoj. A Alfred Brendel je, čini se, urođenom radoznalošću i okretnim duhom na samom početku profesionalnog puta bio gotovo predodređen za ovakav poziv.

foto: wikipedia
…

Na sceni se pojavio početkom pedesetih godina kao umetnik koji nije bio opterećen nasleđem bilo kakve pijanističke škole ni u repertoarskom niti u stilističkom smislu. Iz pozicije slobodnog intelektualca zavidne erudicije i očito samosvojne izvođačke tehnike, uspeo je da samostalno definiše sopstvenu misiju u duhu novog vremena. Kao i u slučaju svojih generacijskih kolega poput Glena Gulda i nešto starijeg Paula Badure-Škode, Brendel je sredinom veka individualnom praksom utirao put nepovratnom preobražaju pijanizma, ukazujući na odgovornost koju izvođač, kao prosvećeni posrednik između dela i slušaoca, treba da preuzme na sebe.

APATRID

Rođen u Češkoj, u porodici mešovitog porekla u kojoj su se generacijama spajali austrijski, nemački, češki i italijanski geni, Alfred Brendel je ostao imun na svoje nacionalno određenje, ali i sve druge klasifikacije i kalupe. Zanimljivo je da, sticajem životnih okolnosti, ni muzičko obrazovanje nije započeo u nekom od velikih evropskih muzičkih centara već u Zagrebu, kod Sofije Deželić, gradu u koji se kao dečak jedno vreme nastanio sa roditeljima. Nastaviće potom na konzervatorijumu u Gracu, u klasi danas slabo poznate Ludovike fon Kana, verovatno jedinog pedagoga pod čijim je mentorstvom proveo nešto duže vreme. Ni kratkotrajna usavršavanja krajem poratnih četrdesetih godina kod nekoliko pijanista, među kojima se kao zvučnija imena izdvajaju jedino Edvin Fišer i Paul Baumgartner, nisu mu ponudila nikakav celovit sistem znanja, pa kvalifikacija da je uistinu bio samouki pijanista nije sasvim netačna. Mnogo je, uostalom, okolnosti u Brendelovoj biografiji srećno trasiralo njegov uistinu nezavisan životni i profesionalni put, određujući mu poglede i na sopstveni identitet koji je, ako ga je već morao imenovati, najradije definisao “srednjeevropskim”. Formiran u vremenu ideoloških previranja koja su obeležila sredinu proteklog veka, Brendel je iz njih izašao kao kosmopolita, koliko zahvaljujući porodičnoj genealogiji, toliko i napajanjem najširom filozofskom, književnom i likovnom tradicijom starog kontinenta, prema kojoj je osećao ogroman afinitet. Ne čudi stoga što je ovaj slobodni duh reakciju na nacističke sentimente koji su šezdesetih godina još uvek provejavali Bečom, u kojem je proveo prve godine internacionalne afirmacije, iskazao rezolutno, trajnim preseljenjem u Veliku Britaniju, izjašnjavajući se do kraja života kao apatrid. Ostrvo, međutim, koje je mnogo ranije prisvojio, bilo je uistinu samo ono njegovo, unutrašnje ostrvo na kojem se izolovao od ostatka pijanističkog sveta. Samosvest kao kontrateža dogmi, originalnost kao suprotnost konvenciji, racionalnost kao brana spontanosti bile su ose Brendelove misaone simetrije, ose oko kojih je u koncentričnim krugovima, punih šezdeset godina, razvijao svoj pijanistički, ali i srazmerno obiman spisateljski opus. Enciklopedijskog znanja, Alfred Brendel je – u vremenu u kojem se fokus na klasičnu muziku sa lakih nota preusmeravao ka njenim kompleksnim stranicama – posezao upravo za kapitalnim delima muzičke istorije, u prvom redu za delima Hajdna, Mocarta, Betovena, Šuberta i Lista, svojih omiljenih muzičkih sagovornika. O Listovom opusu, do tada vrednovanom uglavnom u koordinatama isprazne romantičarske virtuoznosti, bio je jedan od prvih koji je progovorio na argumentovano afirmativan način, navodeći da je ovaj pesnik klavirskog mišljenja u istorijskoj perspektivi bio sasvim pogrešno shvaćen. Vođen modernističkom utopijom potrage za “istinom” muzičkog dela, Brendel ju je ispitivao na presecima poetičkih impulsa stvaralaca, kao i estetskih pojavnosti istine u zvuku, zahvatajući često čitave klavirske opuse odabranih kompozitora, te nudeći publici svoja celovita kuratorska tumačenja muzičkih značenja literature – na samom instrumentu.

ISTINA BEZ UKRASA

Nedotaknut konzervativnim učenjima velikih pijanističkih škola koje su, svaka za sebe, propagirale odgovarajuće stilove pervertirajući ih, vremenom, u maniristička čitanja literature unutar sve očiglednijih slepih ulica klavirskog izvođenja, Brendel je svoj interpretativni stil izgradio preskačući konvencije, na konceptualnim osnovama koje je sam pronašao. Kao savremenik strukturalizma on je, naime, potragu za smislom muzičkog dela tražio upravo u njegovom unutrašnjem ustrojstvu. Struktura muzičkog teksta imala je za Alfreda Brendela značenje ontološkog određenja koje se nalazi u samom zapisu. Za njega je, zbog toga, upravo partitura, koju je smatrao jedinim opipljivim otiskom kompozitorove ideje i jedinim prostorom mogućih značenja dela, predstavljala jasan putokaz u zaobilaženju proizvoljnih tumačenja. Preciznom reprodukcijom partiture za instrumentom, Brendel je nastojao da pred publikom otelotvori “autentični” smisao literature. U duboko tehnološki uznapredovalom 20. veku, u dosezanju date preciznosti pomagali su mu, kako je isticao, upravo snimci prema kojima se odnosio autokritički, korigujući svoja dalja nastojanja za realizacijom savršenog zvučnog otiska dela. Modernistička vera u mogućnost progresa produbljivala je i njegove interpretativne uvide.

Ipak, za ovog velikog pijanistu objektivni čin tumačenja iziskivao je i odlazak iza same partiture, upuštanje u njeno poetičko zaleđe određeno stilistikom epohe i intencijom samog autora. Kao tipičan modernista koji je u prvom redu gajio veru u snagu razuma, Brendel je gradio interpretacije koje su se odlikovale snažnom tonskom logikom, čvrstim zvukom koji nije pogodan za ornamente i dopadljive spoljašnje efekte. Dokazujući da umetnost ne treba da bude ni sentimentalni odraz doživljaja interpretatora niti dražesna zvučna igra, već u prvom redu istinita i tačna u sublimaciji života, Brendel je koliko na koncertima toliko i na brojnim nosačima zvuka, možda više nego bilo koji pijanista pre njega, otkrio svu kompleksnost klasične muzike kao živog ogledala evropske istorije i kulture.

Ima velikana koji svetom prošpartaju poput kometa, čija je pojava iznenadna i koji po nepisanom pravilu nestaju zajedno sa epohom koju su snažno osvetili svojim blještavim tragom. Njihove pojave su, čini se, bez anticipacije i uglavnom revolucionarne prirode. Postoje, međutim i oni drugi, čija je umetnost kompleksnija, sazdana na sintezi prikupljenih znanja, koji su upućeni na to da svetom putuju duže i da posle smrti ostaju poput gusto ispisanih knjiga kakve čitaoca uvek iznova pozivaju na nova listanja. Devedeset i pet godina Brendelovog putovanja premostilo je više epoha dosežući do praga nove epohe koja se otvara pred nama. U njoj će nam, izvesno, njegovo nasleđe ponuditi idilično sećanje na veru sa kojom je čovečanstvo, ne tako davno, tajnu života tražilo i pronalazilo upravo u gustim naborima umetnosti…

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Slučaj Generalštab

15.april 2026. Sonja Ćirić

Šta traže Selakovićevi revizori u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture

Od prethodnog ročišta, u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture svakodnevno borave revizori Ministarstva kulture. Ne zna se da li traže nešto određeno

Izložba

15.april 2026. Sonja Ćirić

„Generacija ’79“: Izložba ih je okupila

Nisu se družili 40 godina, a onda je slučaj hteo da se spoje zbog zajedničke izložbe „Generacija ’79“ - klasa sa Grafike Fakulteta primenjenih umetnosti

Kadrovi

14.april 2026. S. Ć.

Nova v.d. direktorka Kulturnog centra Beograda je glumica Jovana Petronijević

Nova v.d. direktorka Kulturnog centra Beograda, glumica Jovana Petronijević, poznata je po ulozi u „Kursadžijama“. Njeno iskustvo u vođenju ustanove kulture nije poznato

Lični stav

14.april 2026. Tihomir Dičić

Gradnja u Košutnjaku preti da ugrozi depo Jugoslovenske kinoteke

Planirana gradnja u ulici Miloja Zakića na Košutnjaku ugrožava bunkere u kojima se čuvaju nitratni filmovi arhiva Jugoslovenske kinoteke. Za ovaj previd možemo da krivimo raspis konkursa

Muzej Jugoslavije

14.april 2026. S. Ć.

Obavezno posetite Muzej Jugoslavije, preporučuje svetski magazin „Travel“

„Travel + Leisure", jedan od najuticajnijih svetskih magazina iz oblasti putovanja i kulture, uvrstio je Muzej Jugoslavije među svetske muzeje koje obavezno treba posetiti

Komentar
Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Andrej Ivanji

Pregled nedelje

Bez organizacije nema pobede

Raspiše li Vučić izbore za leto, studentski pokret i zborovi moraju biti spremni. Iskustva stečena u Kuli, Sevojnu ili Aranđelovcu su dragocena, ali ne i dovoljna. Današnji mali propusti, već sutra mogu biti fatalni. U pitanju je budućnost Srbije

Filip Švarm
N1, Nova, Radar, Danas

Komentar

Davljenje N1 i drugih: Sve ide po planu

Upisivanje Brenta Sadlera kao direktora medija Junajted grupe je pretposlednji korak u puzajućem davljenju kritičkih medija. Vlast to neće spasiti, ali je barem publika dobila važnu lekciju

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1840-1841
Poslednje izdanje

Politički preokreti

Univerzitet na crti sa režimom Pretplati se
Izbori u Mađarskoj

Može li se pobediti izborna autokratija

Politički život

Kakve su pouke sa lokalnih izbora

Intervju: Predrag Pega Popović

Jugoslavija je bila velika, ozbiljna zemlja

Duh Vremena: Šest decenija od smrti Ane Ahmatove (3)

Odjek pesme Ane Ahmatove o teškoj epohi i samoći udvoje

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.
Vreme 1829 21.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure