Štrajk advokata zbog toga što je njihovom kolegi iz Užica Radovanu Novakoviću određen pritvor do 30 dana trajaće do 12. jula u podne, a tada će se znati i da li će štrajk biti nastavljen, ukoliko Novaković ne bude pušten, kažu sagovornici „Vremena“.
Advokat Nikola Dagović, branilac advokata i odbornika Radovana Novakovića i aktiviste Marka Radovanovića, kaže da se – nakon izjave predsednika Srbije Aleksandra Vučića da ga „nije briga“ za štrajk – očekuje neki konkretan predlog i pravac u kome će se stvar dalje razvijati, ali da se o tome još ništa ne zna.
Svako Vučićevo pojavljivanje na televiziji je pritisak na celu javnost
Dagović je ocenio da svako Vučićevo pojavljivanje na televiziji ne samo advokati, već i svi građani doživljavaju kao vrstu pritiska, i naglašava da je očigledno da se u borbu protiv takvih pritisaka mora uključiti kompletno društvo.
„Ne možemo mi, kao advokati, objašnjavati da su oni nezavisna grana vlast, ako oni sami sebe ne osećaju tako, ako ne osećaju da nisu zavisni ni od izvršne ni od zakonodavne vlasti“, kaže Dagović.
On ukazuje da je vrlo zanimljiva struktura ljudi koji su uhapšeni u Užicu.
„Tu su advokat koji je i odbornik, zatim drugog odbornika opozicione stranke, jedan student, jedan profesor i jednog bajkera, Marka Radovanovića. Ti ljudi nisu uradili zaista ništa da bi došlo do svega ovoga. Policija je postupala protivzakonito, blokirala je saobraćajnicu po naredbi ministra, a nikakvog preteranog nasilja nije bilo, a policija se, na kraju krajeva i sama sklonila. Jedino nasilje počinila je kraljevačka Žandarmerija koja je na brutalan način sklanjala građane koji su mirno sedeli na ulici“, kaže Dagović.
Klasični politički zatvorenici
On naglašava da su te noći u Užicu, oni ljudi koji su uhapšeni, do kasno u noć protestovali ispred policijske stanice.
„Novaković, koga optužuju da je napao policajca i da će ponovo napasti policajca, zbog čege mu je i određen pritvor, te noći je razgovarao sa nekolicinom policajaca, zbog toga što su prethodno uhapšena dva građana Užica, i zbog čega se insistiralo na njihovom hapšenju. Ovde je reč o klasičnim policijskim zatvorenicima. Poruka je da se ne bunimo, da ostanemo kod kuće i da se sklonimo sa ulice ako se na njoj protivzakonito pojavi policija, a u ovom našem kraju takva poruka se ne prihvata lako“, kaže Dagović.
Kada je reč o određivanju pritivora, Dagović napominje da je sud u Užicu vrlo specifičan po tome, i ukazuje da određivanje pritvora za Novakovića i ostale nije značajno drugačija od ostalih odluka kada se pojavi predlog za određivanje pritvora.
„Ova odluka je značajno drugačija, jer nije obrazložena, nisu dati jasni razlozi zbog kojih je ona doneta. Praksa u Užicu, da se predloži pritvor kao krajnja mera, veoma je česta, ali se, nažalost, pritvor kao krajnja mera koristi na svaki drugi način osim kao krajnja mera. Cilj sklanjanja sa ulica onih koji su pritvoreni je namera da se narod skloni sa ulica, jer se smatra da su pritvoreni vođe naroda, iako oni to nisu. Svakodenvne protesta i govore na njima organizuje zbog građana Užica“, kaže Dagović.
Truli kompromis
On napominje da postoje i druge mere osim pritvora kojima bi pritvoreni bili sklonjeni sa ulica, ali naglašava da misli da, koliko god nema razloga za pritvorom, toliko nema razloga ni za bilo kojom drugom, blažom merom.
„To bi samo predstavljao kompromis koji je truo, jer bismo prihvatili blažu meru, a posledica je na kraju ista – onemogućavanje ljudima da slobodno izražavaju svoje mišljenje i da se okupljaju“, zaključuje Dagović.
Olako određivanje pritvora
Advokat Marko Pantić kaže za „Vreme“ da on i njegove kolege očekuju da Novaković bude pušten što pre.
„Kao što se zna, pritvor je mera za obezbeđenje prisustva okrivljenog u nekom krivičnom postupku i za nesmetano vođenje tog postupka. Svrha zbog koje je određen pritvor apsolutno može da se ispuni i blažom merom, kao što je zabrana učestvovanja na protestima ili zabrana napuštanja stana, takozvana nanogica, i zato nema potreba da kolega Novaković bude u pritvoru“, ističe Pantić.
On ocenjuje da se u slučaju Novakovića, ali i u drugim brojnim slučajevima mera pritvora previše olako određuje, jer se koristi kao sredstvo zastrašivanja kako onih kojima je pritvor određen, tako i prema neograničenom broju drugih ljudi.
„Ta mera poručuje da, ako je advokat u pritvoru – svi možete biti u pritvoru. Ako je namera da se ljudi merama spreče da učestvuju na protestima, onda postoje i druge mere osim pritvora, pošto ne postoji realna bojazan da će Novaković svaki put odlaziti na protest u želji da se sukobi sa policijom. Čak i da postoji, to se može rešiti stavljanjem nanogice, jer niko iz kuće ne može da se sukobi ni sa kim. Tek onda, ako neko prekrši meru zabrane napuštanja stana, trebalo bi da bude određen pritvor“; kaže Pantić.
On upozorava da je neselektivno određivanje pritvora generalno problem u našem pravosudnom sistemu.
„Važno je napomenuti da pritvor nije kazna. Ako se sprovede ceo postupak, tužilac dokaže da je osumnjičeni kriv i sud presudi da osuđeni treba da ide u zatvor, onda tu nije ništa sporno. Pritvor je često vrsta faktičkog prejudiciranja osuđujuće presude, a u Novakovićevom slučaju možda nema nijednog dokaza da je on kriv“, zaključuje Pantić.