
Pregled nedelje
Otac, sin i neljudski režim
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Gestom pumpanja na Vimbldonu Novak Đoković je na sebe navukao kletve i uvrede režima Aleksandra Vučića. Stavljen je u isti koš sa „blokaderima-teroristima“ i „antisrbima“
Najbolje bi bilo da Aleksandar Vučić, Siniša Mali, Ana Brnabić i, recimo, povratnica na listu predsednikovih miljenika Zorana Mihajlović, večerašnji meč između Novaka Đokovića i Aleksa de Minora u osmini finala Vimbldona gledaju zajedno i komentarišu ga u programu uživo iz studija TV Informer. I da zdušno sa domaćinom Draganom J. Vučićevićem navijaju za Australijanca.
D. J. bi mogao da se dere „slomi nogu Kurtijev plaćeniće“, „dao bog da ti se zglob izvrne antisrbine“, „šljamu jedan koji podržavaš blokadere-teroriste“, da o Noletu kokodače sve ono, čime inače čašćava one koji se ne sviđaju Vučiću.
Mihajlović bi mogla da raspreda ono što je već rekla na istoj televiziji: „Novak Đoković se stavio na stranu onih koji vrše nasilje u zemlji i koji hoće nezavisno Kosovo“.
Pa kada najbolji teniser svih vremena promaši neki udarac, da cupkaju od sreće i zlurado se cerekaju.
Mogao bi Vučić da naredi članovima Vlade za koje nema mesta u klevetničkom studiju da zajednički gledaju meč, recimo u Ministarstvu unutrašnjih poslova, a Dačiću da u pauzama između gejmova peva patriotske pesme.
I svi da nose kačkete, jedni sa natpisom „Rasturi izdajnika, De Minore!“, a drugi „Uaaaa Đoković!“.
Nole u oku
Jer, koliko mora sve njih da iritira što na svetskoj sceni jedan od najboljih sportista svih vremena, koji je još poznat po svom patriotizmu, gestom pumpanja podržava studentske proteste koje je gore navedena ekipica kvalifikovala kao pokušaj rušenja države Srbije.
Koliko li njih samo žesti što je Novak Đoković najavio da će svaku svoju pobedu na Vimbldonu da proslavlja baš tako – gestom koji simboliše ono što na ulicama širom Srbije uzvikuju studenti i građani kojima je dosta do srži korumpirane naprednjačke vlasti: „Pumpaj!“
I to u trenutku kada je posle protesta koji traju već duže od sedam meseci građanska neposlušnost počela da se valja Srbijom, kada policja građane koji protestuju na ulicama juri kao zečeve.
Šta će da pomisli jedan takav policajac kada vidi kako se doskorašnja ikona cele Srbije pred kojom se i Vučić klanjao svrstala na stranu onih, koje on mora da hapsi jer su mu tako naredili.
Kako Nole kaže
Ako Novak Đoković smatra za shodno da otvoreno podržava studentsku pobunu, koliko li će samo da se pokoleba onih, koji su gledajući samo Pink, Informer i RTS poverovali predsedniku Republike da je na delu iz inostranstva plaćeni pokušaj urušavanja srpstva?
Koliko će zbog Novakovog pumpanja samo novinara svetskih redakcija, koji inače prate samo sport, da se zainteresuju za obračun diktatorske vlasti sa akademskom zajednicom u Srbiji?
Za prave razloge zašto se on sa porodicom seli u Atinu, da tamo uradi ono što ne želi više u rodnom Beogradu?
Ne može se preceniti uticaj Đokovića na preispitivanje onih koji još uvek brane neodbranjivo: truli sistem samovlasti jednog čoveka. Baš kao i na izazivanje pozornosti svetske javnosti na borbu dobra protiv zla u Srbiji.
Dakle, naprednjaci, protrljajte amajlije i zapalite sveće da Đoković ne osvoji 25. grend slem, da vam njegovo pumpanje ne izađe na nos.
A za sve ostale važi: „Puuuuumpaj Nole!

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve