„Pomerite se, molim vas, nemojte da pravite haos. Znate da moramo da vas sklonimo.“
Ovako se u subotu uveče, nakon protesta na Vidovdan, u Resavskog ulici u Beogradu, demonstrantima obratio jedan policajac, o čemu je svedočila reporterka „Vremena“.
Pobunjeni građani istrajavali su u nameri da ostanu na ulicama, a policija ih je u jednom trenutku, opkolila sa dve strane ove ulice. Policajac je zatim došao da razgovara i objasni situaciju, a ceo događaj izgledao je prilično civilizovano.
Ipak, samo nekoliko stotina metara dalje i deset minuta kasnije, drugi policajac, u civilu razdrao se:
„Izlazite svi napolje, alooo“, rekao je on ljudima koji su se sklonili u jedan ulaz, kako bi utekli policiji. Njegove kolege krenule su da izvlače ljude iz ulaza na silu, a reporterki je snimanje zabranjeno, čak i nakon što je rekla da snima za medije.
Opet, 15 minuta kasnije, kod Londona, policijski kordon stajao je naspram ljudi, a jednom od okupljenih bila je krvava glava. Iz okolne ulice krenuo je juriš druge ekipe, ispred kojih su bežali građani. Nekoliko trenutaka ranije, odnos policije i pobunjenih ljudi u toj drugoj ulici uopšte nije izgledao problematično.
Utisak je sad bio potpuno drugačiji. Policija je delovala besno, ubojito čak, krvnički je udarala, a u očima ljudi video je – iskonski strah.
Otkud tolika razlika u ponašanju organa reda? Je li samo do situacije i procene, ko od demonstranata izgleda kao nabrijan da napravi haos? Ili je nešto drugo po sredi – možda je i do policajaca samih?
„Batinaši-ubice“
U knjizi „Muzej živih ljudi“, Dragoljub Jovanović se potrudio da popiše sve ljude sa kojima je bio na Golom otoku posle rezolucije Informbiroa. On je opisao i svojevrsno pravilo koje su monstruozno osmislili upravnici zatvora.
Nove logoraše je na Golom otoku čekao topli zec, čim ih na kamenu obalu izbaci brod. Stari logoraši u dva reda, sa obavezom da svako udari svakog novog sapatnika.
Tako je Jovanović zatvorenike svrstavao na one koji lažiraju udarce u toplom zecu, ali i one koji biju i one koji sakate. Poslednje je zvao „batinaši-ubice“. Uglavnom su hteli da se tako dodvore, da pokažu da su oni „bolji logoraši“ koji tuku „bandu“.
Slično bi čovek mogao da pomisli kada gleda scene rasturanja blokada u Beogradu. Pojedini policajci lažiraju udarce, razgovaraju sa građanima, pokušavaju da im objasne da moraju da ih sklone sa ulice, da im je tako naređeno, pozivaju na red i mir.
Drugi pak udaraju pendrecima i štitovima, zaleću se, i kada situacija izgleda kao da će da eskalira, ali kada i uopšte ne izgleda tako. Poput one kojoj je reporterka „Vremena“ prisustvovala kod Londona. Ljudi se nisu opirali, nisu imali oružje, nisu nadirali u jeku, jednostavno su mirno pokušavali da prođu.
Krvnički i na novinare – baš zato što su novinari
Slično su prošli i medijski radnici.
Organizatora i asistenta snimatelja N1 Jovana Pavlovića je tokom protesta u Beogradu pripadnik policije udario pendrekom dok je ležao na zemlji u žutom press prsluku istovremeno identifikujući se kao novinar.
„U toj gužvi sam bio odgurnut s leđa, sapleo se i pao na zemlju. Kordon policije je počeo da me obilazi, ali se treći ili četvrti žandarm u nizu, iako me je već prošao, vratio tri-četiri koraka unazad i dok sam ležao na podu i predstavljao se kao novinar, zadao mi je dva udarca pendrekom u predelu levog ramena“, izjavio je Pavlović.
Novinar Danasa Vojin Radovanović pokušao je da zabeleži kamerom telefona jedno privođenje, a pripadnik Žandarmerije u civilu ga je uhvatio za ruku i odgurunuo, a kad je krenuo da se udalji, šutnuo ga je snažno u zadnjicu, saoštio je ANEM.
Takođe, ističe se i da je snimatelj novinske agencije FoNet Darko Pavlović udaren je nekoliko puta u leđa i zasut suzavcem, prilikom intervencije kordona Žandarmerije na raskrsnici kod Londona u centru Beograda.
„Stojeći sa strane, prislonjen uz drvo, Drekalović je, u žutom novinarskom prsluku, licem bio okrenut prema kordonu i snimao akciju Žandarmerije, kada ga je jedan od njih pendrekom udario po ruci kojom je pridržavao kameru, a potom štitom oborio na trotoar“, navodi se.
U igri su na ulici i psihološki faktori. Ni oklopljenoj policiji nije lako da trpi, a među njima ima i patoloških tipova koji bi da se istaknu i preporuče batinanjem.
Tuku samo maskirani u mraku
Možda nešto od toga može da se objasni i pojedinačnom procenom, da nije sijaset snimaka na društvenim mrežama gde se vide i kako su nastale one krvave glave i ko ih je zakrvavio.
Takvih snimaka je najviše bilo odmah posle protesta, tokom večeri 28. juna. Policija sa fantomkama hapsila je i tukla u mraku u Beogradu. Ipak, narednih dana nasilje je, pokazalo se, postajalo ređe. Kao da su dobili upustva da to ne rade, barem ne tokom dana.
Pojava maskiranih policajaca masovno je primećena poslednjih dana, a pokret Srce saopštio je da su time prekršene odredbe Zakona o policiji, koji jasno propisuje da policijski službenik u uniformi mora da ima vidljivu značku sa službenim brojem, kao i čin i natpis sa prezimenom.
„Policija se do sada pravdala da, kada su u opremi za razbijanje demonstracija, a to podrazumeva i nošenje pancira, nisu u mogućnosti da ispoštuju tu zakonsku odredbu. U jutrošnjem slučaju (30. jun) nije bilo pancira, šlemova, ni opreme za razbijanje demonstracija, već su nosili klasične, svakodnevne uniforme, ali sa fantomkama na licu i bez službenih obeležja, osim zalepljenog grba policije na majici kratkih rukava.“
Od koga se krijete
Pošto zakon jednako vredi za sve građane, uključujući i policajce, SRCE je upitalo ministra unutrašnjih poslova Ivicu Dačića i direktora policije Dragana Vasiljevića – „ko je od starešina odgovoran da policajci idu u postupanje kao kriminalci, maskirani i nepropisno odeveni, i šta će preduzeti tim povodom“.
„Uočljivo je i da su se policijski komandiri, koji su predvodili akcije, bili bez fantomki i sa službenim obeležjima. Pitanje tim policajcima je, ako su uopšte policajci – od koga se kriju, da li se boje prezira rodbine, komšija, prijatelja“, dodaju iz ovog pokreta.