Studenti su skinuli redarske prsluke, mrak je pao u Beogradu, a nepoznati ljudi navukli su majice, šlemove i fantomke preko lica. Krenuli su, kažu, u građansku neposlušnost.
Ko je bio na ulici
„Stojimo ovde i čekamo da nas pusti policija”, kaže za „Vreme” jedan od okupljenih kod Crkve svetog Marka, gde narod stoji naspram kordona policije. Mladić na sebi ima masku.
„Ideja je da pomerimo više taj Ćacilend. Ostajemo koliko i oni, ovo mora da se završi”, dodaje.
I drugi muškarci masovno nose majice preko lica. Na pitanje zašto su sakrili lica kažu – neko zbog suzavca, nego da sakrije identitet. Ipak, na dalja pitanja, šta su im planovi, od koga se kriju – režimskih ili drugih medija ili policije kažu „ne znamo mi, pitajte studente”.
Ipak, narod iza ovih prvih redova maskiranih deluje građanski. Nadaju se, kažu, da će policija spustiti štitove, i pustiti ih u Ćacilend, da ga rasformiraju.
Reporterka „Vremena” je razgovarala sa grupama ljudi, pokušavajući da utvrdi šta oni misle. Ipak, okupljenima nije baš najjasnije šta je ideja ovog naknadnog okupljanja, osim da se istraje.
„Rekli su vam da hoće da uđu u Ćacilend? Pa dobro, nije to loša ideja, ali mi nismo baš ljudi spremni na silu. A koji su ovi ispred – ne znamo. Ne znamo ni da li su naši”, kaže jedan gospodin.
Njegova žena odgovara da su spremni svakako da ostanu, dok mlađi par za „Vreme” dobacuje „ostaće i oni, mogu celu noć”. Ore se nacionalističke poruke, čuje se „Aco Šiptaru” i „prodao si Kosovo”.
Imajte obraza, pustite nas
U ekipi ima i miroljubivih građana. Neki od njih pokušavaju da pričaju sa policijom.
„Ljudi, ja nikome ne želim zlo. Molim vas, spustite štitove. Imate li vi porodice? Kako ćete se pogledati u ogledalo? Molim vas, očistite se. Dođite kod nas, dođite kod nas”, govori policiji jedan mladić već deset minuta. „Ja nemam ništa, nisam se u životu potukao, ne želim nikom da naudim.”
Podižu ruke masovno i nastavljaju razgovor sa organima reda. Policija ih, pomalo gleda u oči, a pomalo skreće pogled.
„Nemoj kod Londona nikako”
Nije svuda ovako mirno. Ljudi koji dolaze iz pravca Londona trče i govore – nemojte dole nikako. Ipak, stiže informacija da se policija povlači iz Resavske.
„Šta da ti kažem, ostajemo pa šta bude”, kaže „Vremenu” jedan momak.
U dnu Resavske se čuju povici, topovski udari. Pominje se da je jedan momak povređen. U trenutku kreće masa da trči i svi viču – skreći desno! Ispostavi se, nije ništa, samo je oboren kontejner. Svi viču da je jedan momak izboden na ulici, dole ispod Ćacilenda.
Alo, nema snimanja
Ipak, policija je krenula da nadire sa obe strane ulice. Ideja im je da suzbiju narod i opkole ga potpuno. Mnogi ljudi su pobegli u ulaze da ih ne bi oterali iz ove ulice, ali je Žandarmerija upala u ulaz.
„Izlazite svi”, drali su se. „Ajde, ajde, ne možete nam biti iza leđa.”
Izbacili su ljude i poslali ih gore ka vrhu ulice u nameri da ih sve rasteraju. Izbacili su i reporterku „Vremena” i zabranili snimanje.
„Ne zamima me što ste mediji, snimanja nema“, rekao je policijac u civilu.
Razlupane glave
Kod Londona je haos. Razlupane flaše, ali i glave. Momak stoji dok mu policija stavlja lisice, a Hitna pomoć zavija glavu. Okolo su policijski kordoni, a pored njih bačena odeća, obuća, plastike, svakakvo đubre, pa čak i krompiri.
„Idemo kući, nema ovde poente, da se naklapamo sa pandurima”, kaže jedan momak.
Dalje, Ulicom kralja Milana zloslutno je mračno. Tek se od Ćacilenda vidi grupa ljudi, dok se odatle ore narodnjaci do daske. To upravo iz Pionirskog parka izlaze okupljeni sa „književne večeri” naprednjaka. Idu pognute glave, umorni su.