
Pregled nedelje
Kosjerić: Može li još jedan pokušaj da promeni sve
Mogu li studenti i opozicija da nadoknade 51 glas na ponovljenim izborima na biračkom mestu broj 25 u Kojeriću? Da li je to nemoguća misija ili još jedan pokušaj koji menja sve
Srpska Vlada je izabrala komandanta „Belih orlova“ Dragoslava Bokana za predsednika Upravnog odbora Narodnog pozorišta ne bi li se u njemu orilo „Aco Srbine“ umesto „Ruke su vam krvave“
Dragoslav Bokan je novi predsednik Upravnog odbora Narodnog pozorišta. Tako je odlučila Vlada Srbije.
Nije fejk vest, istina je – eno piše u „Službenom glasniku“.
Odluka je bez obrazloženja, ali se može zaključiti da Vlada Srbije smatra da će za državni Nacionalni teatar biti najbolje ako o njegovoj sudbini odlučuje agresivni desničar i kriminogena ličnost. Jer Bokan jeste filmski režiser, ali je između ostalog i osnivač i komandant paravojne formacije „Beli orlovi“.
Bokan je sve ono što pozorište nije. I zato je ova odluka Vlade Srbije sramna po Vladu Srbije.
Ovo društvo zna Dragoslava Bokana iz devedesetih, kada je sa svojom paravojnom formacijom „Beli orlovi“ delovao na ratištu u Hrvatskoj, a ne u pozorištu. Režirao je zato dva skupa povodom godišnjice Oluje. Uostalom, i on sam kaže da je „najponosniji u svom životu“ na period iz rata.
Bokan je dva puta optuživan: jednom zbog ilegalnog oružja u njegovom stanu pa je osuđen uslovno na šest meseci zatvora, a drugi put je zbog organizovanja i pomaganja razbojništva osuđen na godinu dana zatvora što je oborio Apelacioni sud.
Narodno pozorište ne podržava kriminal niti će ga ikad podržavati. Narodno pozorište ne promoviše mržnju i rat, već umetnost, zajedništvo, i sve ostalo dobro po ljude.
Idealan naprednjak
Da li su ministri Macutove vlade koji su glasali za Bokana znali ko je on? Sto posto da jesu. Pa ipak, nisu videli ništa, baš ništa sporno u Bokanovoj biografiji. Naprotiv. Odlučili su da je baš on pravi čovek za Narodno pozorište.
Naravno da se ne zna šta o svemu ovome misli resorni ministar Nikola Selaković, a još manje da li je glasao za Bokana. Ali izgleda da se nije usprotivio, jer da jeste, čulo bi se. I više ne bi bio ministar. Stvarno, kako će on da sarađuje sa čovekom koji kaže da je u svojoj karijeri najponosniji na svoj ratni period?
Verovatno – odlično, zato što za aktuelnu vlast postoji samo sadašnjost. I to njihova. A Bokan je tu totalno idealan.
Kad je Srpska napredna stranka zavladala Srbijom, brzo se uspeo na sam vrh grupe propagatora SNS-a i Aleksandra Vučića. Što mu je bilo uzvraćeno. Postao je predsednik Instituta za nacionalnu strategiju, na čijem sajtu piše da se bavi sistematskom kulturom sećanja i srpskim stratištima i stradanjima. Pre dve godine je, na užas akademske zajednice, imenovan za člana Saveta Filološkog fakulteta u Beogradu.
Sad je postao predsednik tela koje upravlja Narodnim pozorištem, koje odlučuje o predstavama, o sastavu ansambla, o gostovanjima, saradnji sa drugim pozorištima, o raspodeli budžeta – o životu Narodnog pozorišta.
Vojnik države
Bokan je zadovoljan odlukom Vlade. Bio bi zadovoljan i da je izabran za običnog člana, kaže, jer on je „vojnik države“.
A ansambl Narodnog pozorišta je zaprepašćen. Strepe da će Bokan svojim ideološkim opredeljenjem uticati na repertoar. Doživeli su ga kao kaznu. I kao bič. Zato što se nisu pokorili, zato što su se usudili da pogledaju u oči vlasti i da joj kažu da hoće da pomognu publici da slobodno misli. I da zbog toga ne treba da se boji. Zato što su bili na strani studenata, i zato što su štrajkovali protiv vlasti.
Vlast im zato sada šalje nekog ko će da ih natera da misle kako im se kaže.
Nekog ko je rekao da u građanskom ratu „nema ništa loše“, ko tvrdi da su opozicionari „malograđanski snobovi, ultra-urbane gradske face, nafurani buntovnici bez razloga, nihilisti i anarhisti“ i koji je studentima, tim „zajapurenim klincima“ pred 15. mart poručio da će „na najteži mogući način, na svojoj koži, razumeti šta je to država“.
Zbog toga Srpska vlada u Bokanu vidi pravog čoveka za Narodno pozorište. Šta je koga briga za umetnost i kulturu. Jedino bitno da se glumci i ostali lezilebovići uteraju u red. Da i oni na svojoj koži osete šta je to država. Pa da pognu glavu pred onim ko ih plaća i da na kraju predstave viču „Aco Srbine“ a ne „Ruke su vam krvave“.
Postavljanjen Bokana da vedri i mrači po Natrodnom pozorištu je upozorenje šta sledi drugimk pozorištima ako se milom ne pokore. Jer Aleksandar Vučić je odavno, i to više puta, najavio da će svima koji stoje na putu „napretka Srbije“ pokazati šta je država. A predsednikova se mora slušati.
Mogu li studenti i opozicija da nadoknade 51 glas na ponovljenim izborima na biračkom mestu broj 25 u Kojeriću? Da li je to nemoguća misija ili još jedan pokušaj koji menja sve
Šta će Vučić kad mu istekne drugi predsednički mandat 2027. godine. Ustav ne predviđa treći. Da neće možda u političku penziju
Nema Aleksandar Vučić toliko batinaša, crnih džipova, plaćenih ćacija da pokrpe sve rupe koje je svojom nezajažljivom i nestabilnom prirodom napravio
Dramatičan apel zaposlenih u Junajted mediji pokazuje šta može da se desi kad medije kontrolišu režim i korporacije. Srbiji se dešava sada. Ako publika to ne prepozna, preti još crnji medijski mrak
Aleksandru Vučiću sada ostaju samo stari, provereni metodi klasičnih diktatura jer ove moderne metode zaluđivanja i trovanja javnosti trokiraju. I to mu se, međutim, obija o glavu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve