Vučić je, preko svog ideološkog i političkog oca Vojislava Šešelja ponovo oživeo „Laufera“ i „radikalsku informativnu službu“ – i to gde bi drugo nego na televiziji Informer, koja je u vlasništvu njegovog medijskog „čeda“ Dragana J. Vučićevića, osobe koja je služila sve režime od 5. oktobra 2000. godine naovamo.
Za mlađe čitaoce, koji ne pamte, Šešelj je pred odlazak u Hag izdao knjigu „Laufer mi javlja“, gde je objavljivao dokumenta Resora državne bezbednosti MUP Srbije o raznim političarima iz tadašnje vladajuće Demokratske opozicije Srbije (DOS). Većina stvari tu je bila istinita i zasnovana na činjenicama, ali bilo je i onog što je Šešelj „dopisivao“.
Kad je otišao u Hag, objavljena je i knjiga „Laufer me nije zaboravio“, pod uredničkom palicom Aleksandra Vučića.
Onog trenutka kada su se radikali raspali i Vučić, posle nekoliko sedmica „tihovanja“ prešao u novoformiranu Srpsku naprednu stranku, „laufer“ je prestao da postoji. Kako i zašto – to znaju ljudi iz BIA. „‘Laufer‘ nije bio samo jedan, bila su ih najmanje trojica, od kojih dvojica više nisu živi. Njihovim odlaskom iz Službe, penzionisanjem, prestali su da dobijaju informacije, a onda su penzionisani i ljudi koji su im davali podatke“, kaže za „Vreme“ jedan od bivših visokopozicioniranih pripadnika BIA.
Dobro, staro strašilo Šešelj
I onda se Šešelj ponovo prisetio „Laufera“, u svojoj propagandi protiv studenata, koju sa neviđenom količinom mržnje seje preko televizija sa nacionalnom frekvencijom, i onih sa provajderskih kanala, poput „Informera“.
Pa je tako „ekskluzivno“ otkrio da ga je „radikalska informativna služba – Laufer“ (navodno ponovo obnovljena nepostojeća organizacija) izvestila da je Vučić održao sastanak sa celim policijskim vrhom i da je ultimativno naredio – „ili da se danas pohapse svi napadači na studente kod studentskog doma (na Miloša Pavlovića – vođu ‘ćacija’), ili će svi biti posmenjivani“, i da je zato policija krenula u akciju.
Autor ovog teksta je pričao sa nekoliko policijskih funkcionera, koji bi po prirodi posla morali da budu upoznati sa takvim sastankom, i svi su to demantovali.
„Vučić preko Šešelja pokušava da nas zastraši. A Šešelj opet, ne shvata da ovo više nisu devedesete, za njega je vreme stalo i njegov intelekt je zaustavljen na tom vremenu, nije se ‘resetovao’. Ne zna da ovde ima mladih, časnih policajaca koji neće da budu prozivani zbog nezakonitih radnji. Oni su školovani, završili Policijsku akademiju, i neće slepo da slušaju naredbe svojih šefova, koji su postavljeni na funkciju zbog toga što su bespogovorno lojalni, a saradnici ih zovu ‘cepanice’“, tvrdi policijski pukovnik pred penzijom.
Vučić i vrh policije
Vučić je, eventualno, tvrdi drugi izvor, mogao da se na neki način obrati funkcionerima Policijske uprave za grad Beograd, da se konferencijskom vezom uključi na sastanak koji je sa njima držao načelnik Veselin Milić, nekadašnji njegov savetnik i čovek od poverenja. Ali ni Milić nije tako naivan, on je sačuvao svoj opstanak na funkciji zbog „fioke“ koju ima, a u kojoj se nalazi svašta, mnoge nepodopštine pripadnika Vučićeve „kaste“.
Slično opstaje i bivši direktor policije Milorad Veljović, aktuelni Vučićev savetnik za bezbednost, njegova „fioka“ je prepuna.
Izvori „Vremena“ iz MUP-a ukazuju na činjenicu da na sastanke na kojima se odlučuje o raznim akcijama protiv studenata i učesnika protesta već duže vreme ne zovu komandanta Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) pukovnika Spasoja Vulevića, jer su procenili da on nije „njihov“, odnosno da poštuje samo zakon i da se svojevremeno suprostavio tadašnjem ministru odbrane Bratislavu Gašiću da upotrebi jedinicu protiv demonstranata, objašnjavajući mu da to, po zakonu i internim propisima, nije namena SAJ.
Otpor u policiji
Poverenje Vučića u policiju, pogotovo onu u Beogradu, već duže vreme se „kruni“, i on to u svojim javnim nastupima, a to je otprilike pet puta nedeljno, ni ne krije. Jer su policajci, odnosno njihovi šefovi, u više navrata odbili da protivzakonito primene silu nad učesnicima protesta, a istovremeno su je sproveli nad SNS jurišnicima, pripadnicima partijskih „SA odreda“ (Šturmabtajlung, paravojne formacije Hitlerove Nacionalsocijalističke partije). Sad je otvoreno počeo da proziva policiju da je na strani „blokadera“.
Vulevića je prozvao još krajem prošle godine, kao i pomoćnika direktora policije generala Bogoljuba Živkovića, čiji sin je aktivan u protestima na Pravnom fakultetu, optužujući ih da su na strani opozicije. I kad su Živkovićevog sina prebili batinaši SNS-a, a slučaj policijski podveden kao „navijački obračun“, na delo je stupila Vučićeva mašinerija, tvrdeći da su „fašisti i nacisti“ pretukli „Miloša ćacija“.
U dva po ponoći se u Urgentnom stvorio ministar Zlatibor Lončar, sa sve kamerama najopskurnijih režimskih medijskh tablioda – Pink, Informer, Alo, Novosti i sličnih. I krenula je hajka, koja je morala da završi hapšenjem 18 studenata. A „Miloš ćaci“, koji je izjavu davao iz invalidskih kolica, pojavio se ujutro kod Vučića, zdrav i čio, a posle je u „Ćacilendu“ ugostio i predsednicu Skupštine Anu Brnabić, koja je pokazala, još jednom, svoje pravo lice – osobe ogrezle u mržnju, jezički nepotkovane i mislima nepovezane.
Policija u Studentskom gradu
Šta na sve to kažu policajci – jedan od njih upućuje na činjenicu da „Miloša ćacija“ i u divljem kampu u Pionirskom parku stalno čuva policija, i prati ga kud se kreće, kao i pripadnici BIA.
„Pogledaj snimak iz onog kafića u ‘Studenjaku‘, kad su počeli da mu dobacuju, policajci su mu prišli, popričali, nešto zapisali i otišli. Nisu procenili da je ugrožen. Možda je i to razlog što se Vučić obrušio na policiju. Ali najgori od svih je Dačić, za koga se ne zna da li će pre da se dodvori Vučiću, ili će potajno da se prikloni studentima. Ne bi mu bilo prvi put“.
Dačićeva koleginica sa studija, koja je bila u studentskom domu kao i on, ukazuje na zaboravljenu činjenicu da je dovoljno da se u „Studenjaku“ okupi pet ljudi i počne da viče „ua“, sa povodom ili bez i da se odmah skupe ostali i krenu u protest. „Ivica je to zaboravio“, konstatuje ona i dodaje da bi on tog naprečac mogao da se seti ako stvari krenu loše po režim.
Ali, u svakom slučaju, Šešeljev „Laufer“ se ponovo vratio na scenu i taj opskurni lik, osuđen za ratne zločine će, u odsudnoj odbrani Vučića (zlobnici bi rekli – u zamenu za debelu sinekuru u evrima), tek početi da blati policiju i tužilaštvo, jer njegovo političko i ideološko čedo napokon shvata da tu postoje ljudi kojima je zakon iznad pogodnosti.
„Može da me smeni, meni neće naškoditi, postaviće me na formalno više mesto, sa većom platom. I šta je time dobio, samo nezadovoljstvo mojih nekad potčinjenih, kojima je za šefa postavio neku ‘cepanicu’. A ta ‘cepanica’ ne može da napreduje, zna se šta su ‘cepanice’ – traju dok ne izgore“, ilustrativno objašnjava aktivni oficir policije.