
Pregled nedelje
Otac, sin i neljudski režim
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić konačno je počeo formiranje nekakvog pokreta sa nekim profesorima. Super, njih niko ne zna pa ne može da ih gađa jajima
I to se desilo!
Posle skoro tri godine glasina pa najava, prvi među nama se dao u formiranje nekakvog pokreta „za narod i državu“ ili „državu i narod“, ko bi upamtio, a i nije previše bitno.
Bitno je da je Vučićev poduhvat „rebrendiranja“ konačno počeo dok on i njegovi više na ulicu ne smeju da izađu da ne bi dobili jaje u glavu.
„Rebrendiranje“, dakle, nikad potrebnije i šteta je što Aleksandar Vučić ne ide do kraja u tome – pa da rebrendira i samog sebe. Recimo, da nalepi lažne brkove i skloni se sa vlasti pa pokuša da živi povučeno u Jajincima.
Ovako je to okasneli pokušaj da se predsednik, marketinški dakako, izdvoji od nevoljene stranke od koje već dugo ima veći rejting.
Narod ima lepši izraz
Koncept je da između vođe i naroda ne treba da postoji posrednik. I ovi dosadašnji – parlament, recimo – tretirani su kao smetnja direktnoj vezi narodnog korpusa i vođe.
Kažem, to marketinški stručnjaci zovu „rebrendiranje“, ali narod kaže em lepše em tačnije – isto sranje, drugo pakovanje.
Vučić je u pokret za nešto i nešto pozvao nekolike profesore bliske vlastima čiji je najveći kvalitet da šira javnost za njih nema pojma. Mogu, takoreći, da prođu ulicom, a da ih niko ne opsuje ili ne gađa jajima.
Planovi za taj pokret bivali su sve skromniji i skromniji, da bi to na kraju ostao čisti beg Vučića od stranke koja mu i dalje treba samo kao sistem korbača za uterivanje ljudi na biračka mesta.
Drugi poslovi, recimo bludničenje nad svakim tenderom, odavno su autsorsovani u mali krug ljudi od poverenja. Za to stranka i ne treba.
U Srbiji postoji jedna tema
Ako će se iz tog pokreta roditi išta konkretno, a ono možda nekakva ekspertska vlada, ili barem mandatar. Jer tu vreme curi, a Vučić na izbore ne sme.
Inače će od tog pokreta ostati čudo od tri dana, kao i oko tobože jeftinih stanova za studente, dobijanja kreditnog rejtinga i sličnih dimnih zavesa kroz koje i dalje izbija – nikad jače – Vučićev najveći problem.
Pobuna koja je iz studentske prerasla u opštu Vučiću poručuje ono što je on godinama govorio o opoziciji – neće ga narod. U ovom ili onom pakovanju, svejedno.
Uostalom, jedina aktuelna pakovanja su ona od po deset ili dvadeset jaja.

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve