
Komentar
Autoimuna bolest Srbije
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić konačno je počeo formiranje nekakvog pokreta sa nekim profesorima. Super, njih niko ne zna pa ne može da ih gađa jajima
I to se desilo!
Posle skoro tri godine glasina pa najava, prvi među nama se dao u formiranje nekakvog pokreta „za narod i državu“ ili „državu i narod“, ko bi upamtio, a i nije previše bitno.
Bitno je da je Vučićev poduhvat „rebrendiranja“ konačno počeo dok on i njegovi više na ulicu ne smeju da izađu da ne bi dobili jaje u glavu.
„Rebrendiranje“, dakle, nikad potrebnije i šteta je što Aleksandar Vučić ne ide do kraja u tome – pa da rebrendira i samog sebe. Recimo, da nalepi lažne brkove i skloni se sa vlasti pa pokuša da živi povučeno u Jajincima.
Ovako je to okasneli pokušaj da se predsednik, marketinški dakako, izdvoji od nevoljene stranke od koje već dugo ima veći rejting.
Narod ima lepši izraz
Koncept je da između vođe i naroda ne treba da postoji posrednik. I ovi dosadašnji – parlament, recimo – tretirani su kao smetnja direktnoj vezi narodnog korpusa i vođe.
Kažem, to marketinški stručnjaci zovu „rebrendiranje“, ali narod kaže em lepše em tačnije – isto sranje, drugo pakovanje.
Vučić je u pokret za nešto i nešto pozvao nekolike profesore bliske vlastima čiji je najveći kvalitet da šira javnost za njih nema pojma. Mogu, takoreći, da prođu ulicom, a da ih niko ne opsuje ili ne gađa jajima.
Planovi za taj pokret bivali su sve skromniji i skromniji, da bi to na kraju ostao čisti beg Vučića od stranke koja mu i dalje treba samo kao sistem korbača za uterivanje ljudi na biračka mesta.
Drugi poslovi, recimo bludničenje nad svakim tenderom, odavno su autsorsovani u mali krug ljudi od poverenja. Za to stranka i ne treba.
U Srbiji postoji jedna tema
Ako će se iz tog pokreta roditi išta konkretno, a ono možda nekakva ekspertska vlada, ili barem mandatar. Jer tu vreme curi, a Vučić na izbore ne sme.
Inače će od tog pokreta ostati čudo od tri dana, kao i oko tobože jeftinih stanova za studente, dobijanja kreditnog rejtinga i sličnih dimnih zavesa kroz koje i dalje izbija – nikad jače – Vučićev najveći problem.
Pobuna koja je iz studentske prerasla u opštu Vučiću poručuje ono što je on godinama govorio o opoziciji – neće ga narod. U ovom ili onom pakovanju, svejedno.
Uostalom, jedina aktuelna pakovanja su ona od po deset ili dvadeset jaja.
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba
Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše. Ista je to politika, samo prilagođena vremenu
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić abolira siledžije i ludake koji prebijaju i gaze studente, dok iste te studente hapsi. Narodu u pobuni više ni goli život nije zagarantovan – ali ceh će na kraju platiti ovaj režim
Protesti u Srbiji ne nameću više pitanja „da li“ i „ako”, oni su postali sistemski događaji. Trpeljivost u društvu preokrenula se u nezajažljivu potrebu za normalnošću, za pravnom državom
Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu
Šta sve nismo znali o njima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve