
Komentar
Imperijalna logika i kolektivna hipnoza
Da li je moguće da smo, posle hiljada godina imperijalnih poduhvata, sada, odjednom, toliko iznenađeni američkim upadom u Venecuelu, da ne možemo da dođemo do daha?

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić konačno je počeo formiranje nekakvog pokreta sa nekim profesorima. Super, njih niko ne zna pa ne može da ih gađa jajima
I to se desilo!
Posle skoro tri godine glasina pa najava, prvi među nama se dao u formiranje nekakvog pokreta „za narod i državu“ ili „državu i narod“, ko bi upamtio, a i nije previše bitno.
Bitno je da je Vučićev poduhvat „rebrendiranja“ konačno počeo dok on i njegovi više na ulicu ne smeju da izađu da ne bi dobili jaje u glavu.
„Rebrendiranje“, dakle, nikad potrebnije i šteta je što Aleksandar Vučić ne ide do kraja u tome – pa da rebrendira i samog sebe. Recimo, da nalepi lažne brkove i skloni se sa vlasti pa pokuša da živi povučeno u Jajincima.
Ovako je to okasneli pokušaj da se predsednik, marketinški dakako, izdvoji od nevoljene stranke od koje već dugo ima veći rejting.
Narod ima lepši izraz
Koncept je da između vođe i naroda ne treba da postoji posrednik. I ovi dosadašnji – parlament, recimo – tretirani su kao smetnja direktnoj vezi narodnog korpusa i vođe.
Kažem, to marketinški stručnjaci zovu „rebrendiranje“, ali narod kaže em lepše em tačnije – isto sranje, drugo pakovanje.
Vučić je u pokret za nešto i nešto pozvao nekolike profesore bliske vlastima čiji je najveći kvalitet da šira javnost za njih nema pojma. Mogu, takoreći, da prođu ulicom, a da ih niko ne opsuje ili ne gađa jajima.
Planovi za taj pokret bivali su sve skromniji i skromniji, da bi to na kraju ostao čisti beg Vučića od stranke koja mu i dalje treba samo kao sistem korbača za uterivanje ljudi na biračka mesta.
Drugi poslovi, recimo bludničenje nad svakim tenderom, odavno su autsorsovani u mali krug ljudi od poverenja. Za to stranka i ne treba.
U Srbiji postoji jedna tema
Ako će se iz tog pokreta roditi išta konkretno, a ono možda nekakva ekspertska vlada, ili barem mandatar. Jer tu vreme curi, a Vučić na izbore ne sme.
Inače će od tog pokreta ostati čudo od tri dana, kao i oko tobože jeftinih stanova za studente, dobijanja kreditnog rejtinga i sličnih dimnih zavesa kroz koje i dalje izbija – nikad jače – Vučićev najveći problem.
Pobuna koja je iz studentske prerasla u opštu Vučiću poručuje ono što je on godinama govorio o opoziciji – neće ga narod. U ovom ili onom pakovanju, svejedno.
Uostalom, jedina aktuelna pakovanja su ona od po deset ili dvadeset jaja.

Da li je moguće da smo, posle hiljada godina imperijalnih poduhvata, sada, odjednom, toliko iznenađeni američkim upadom u Venecuelu, da ne možemo da dođemo do daha?

Predsednik SAD Donald Tramp naredio je vojni napad na suverenu Venecuelu i otmicu njenog predsednika Nikolasa Madura. Neka se pripremi Gustavo Petro u Kolumbiji

Četiri simptoma ukazuju na propadanje režima Aleksandra Vučića. Da se još jednom poslužimo rečima mudrog Etjena de la Bosija: ljudi više ne žele tiranina.

Proglašavajući najveće ruglo svoje vladavine za najveću tekovinu slobodarske Srbije, Aleksandar Vučić je svirao kraj Ćacilendu

Ništa se ne dešava od onog što Vučić najavljuje, uključujući i obećanje da će dohakati N1 i Novoj S. Zato nemoć i frustraciju krije tvrdnjom da te dve televizije nije zabranio jer mu koristi njihov rad. Jadno, jeftino i prozirno
Intervju: Nenad Lajbenšperger, ličnost godine 2025.
Nemam prava da ćutim na nepravdu Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve