Borba protiv korupcije, najavljena kao veliko čišćenje Srbije, bavi se zapravo sitnijom korupcijom, pokazuje matematika.
Tokom februara su hapšeni bivše rukovodstvo grada Niša, Elektroprivrede Srbije, zvaničnik Sekretarijata za legalizaciju u Beogradu, nekoliko biznismena i policajaca.
Ali, to se teško može nazvati i vrhom ledenog brega.
„Svi predmeti iz februara u okviru ove najnovije borbe protiv korupcije: ukupna protivpravna imovinska korist 21,6 miliona evra“, računa Zlatko Minić iz organizacije Transparentnost Srbija.
Kako je saopštilo Ministarstvo unutrašnjih poslova, uhapšene su 153 osobe u okviru 23 predmeta. Šteta je oko 3,5 milijardi dinara, a stečena koristi oko 2,5 milijarde dinara – dakle nešto više od dvadeset miliona evra.
Minić se na Tviteru zapitao gde su krupniji slučajevi: „Cena renoviranja Železničke stanice u Novom Sadu porasla 12,5 miliona evra sa ugovorene do one koju su saopštili Vučić i Vesić. Druge mnogo veće projekte da ne pominjemo.“
Slaba vera u borbu protiv korupcije
Profesorka krivičnog prava Vanja Bajović kaže da joj, poučenoj ranijim iskustvima, „odlučna ‘borba protiv korupcije’ i serija hapšenja poslednjih dana više liči na marketinški trik osmišljen da umiri usplamsalu i prilično besnu javnost“.
„Setimo se samo ranijih slučajeva – koliko smo puta gledali spektakularna hapšenja sa kamerama, uz dramatične naslove, da bi ti isti slučajevi kasnije završavali u tišini, zastarelošću ili oslobađajućim presudama“, rekla je Bajović za Al Džaziru.
U prevodu, hapšenja su jedno – ali tek treba da se vidi koliko će uhapšenih biti osuđeno i koliko će navodno proneverenih para država moći da povrati.
Inače, ni čitaoci našeg njuzletera Međuvreme ne veruju u borbu protiv korupcije.
Nedavno je 60 odsto čitalaca reklo da ne veruje dok ne vidi krupne ribe u mreži. Njih 10 odsto kaže da je dobro da padnu bar neki, a 29 odsto da ih zanima samo da vlast ode. Samo jedan odsto veruje u borbu protiv korupcije.