

Nemačka
Prepolovljena prognoza privrednog rasta
Umesto ranije predviđanih 1,3 procenta, nemačka ekonomija ove godine će porasti samo 0,6 odsto




Srbi navijaju za Donalda Trampa, a svi ostali u regionu za Kamalu Haris. Ali, ko god da se useli u Belu kuću neće promeniti bogzna šta u odnosu prema Zapadnom Balkanu
Jovana Jeremić poletela je u Ameriku u četvrtak (31. oktobar), uz mnogo pompe ispraćena tekstovima u tabloidima.
Pinkova voditeljka, poznata po jutarnjem programu u kojem svima deli lekcije, cupka, peva i plače, najavila je spektakularno izveštavanje o izborimana kojima se odlučuje da li će u Beloj kući u naredne četiri godine stanovati Kamala Haris ili Donald Tramp.
No, sve se to ne da porediti sa interesovanjem na koje su u Srbiji i susedstvu nailazili prvi predsednički izbori na kojima se Tramp pojavio, oni pre osam godina.
Tada su u Beogradu tabloidi čestitali pobedu bilbordom sa natpisom „Trampe, Srbine“, a šef Srpske radikalne stranke Vojislav Šešelj organizovao je mitinge podrške u majici sa Trampovim likom.
„Prvi put kad je Tramp pobedio Hilari Klinton, to je bilo više navijanje protiv Hilari Klinton u Srbiji. Ali, sada Tramp nije sasvim nov“, kaže Dejan Jović, profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti, a piše DW.
„Izneverene su nade u velike promene koje su možda imali neki u Srbiji ili Republici Srpskoj. Jer, tokom prvog Trampovog mandata nije se dogodilo ništa dramatično po region. Niti su Sjedinjene Države povukle priznanje nezavisnosti Kosova, niti bilo šta slično“, priča Jović.
Isto tako, kad je kormilo preuzeo Džozef Bajden, opet se nije bogzna šta desilo u drugom pravcu. Naprotiv, podseća Jović, američki ambasador Kristofer Hil imao je dosta blagonaklon odnos prema srpskom predsedniku Aleksandru Vučiću.
Danas, kaže, Zapadni Balkan u kampanji u SAD ne igra baš nikakvu ulogu. Mnogo su dublje i hitnije krize u Ukrajini i na Bliskom istoku, dok se nad svime pomalja senka mogućeg sukoba sa Kinom.
Sve je dobro dok je mirno
Dok je naBalkanu mirno, region neće posebno zanimati nikoga u Beloj kući, kaže nam Stevan Nedeljković iz Centra za studije SAD na beogradskom Fakultetu političkih nauka.
„Strateški interesi SAD u našem regionu jesu stabilnost i cementirana zapadna orijentacija zapadnobalkanske šestorke“, kaže Nedeljković za DW. „Dokle god ti interesi nisu ugroženi, Amerikanci će kormilo na Zapadnom Balkanu prepustiti Evropljanima.“
Prvi Trampov mandat, kažu naši sagovornici, mogao je da razveje prevelike nade u Beogradu i Banjaluci, ali i strahove u ostalim prestonicama Zapadnog Balkana da će Bela kuća postati „prosrpska“.
Istina, Trampov čovek za region Ričard Grenel – koji se kotira dobro za visoke pozicije ako Tramp opet pobedi – ostvario je bliske veze u Beogradu i isticao se tvitovima.
To je, može biti, njemu i Trampovom zetu Džaredu Kušneru donelo isplativi biznis da grade hotelski kompleks u centru Beograda, na mestu Generalštaba uništenog u bombardovanju 1999. godine.
No, slične poslove Kušner ima i na albanskom priobalju, pa je pitanje koliko oni podrazumevaju i političku podršku Trampa, ukoliko pobedi.
Iako je Kušner možda tragao za mestom gde najbolje može da zaradi, Nedeljković kaže da će sigurno i Beograd i Tirana imati određena očekivanja ako tast Tramp pobedi.
„Ruku na srce, takvi biznis-instrumenti za ostvarivanje političkih ili nacionalnih interesa nisu novina ni u našem regionu, ni u američkoj politici“, dodaje on.
Svako ima svoj recept za „reviziju“
Zvanični Beograd je – nakon promašenih „opklada“ na poslednja dva ciklusa predsedničkih izbora u Americi – ovog puta uzdržaniji i gaji veze i sa demokratskim i sa republikanskim establišmentom.
Premda ne očekuje velike potrese u regionu, Nedeljković kaže da možda najviše nemira ima u Prištini, u vlastima Aljbina Kurtija. „I to usled čvrstih veza pojedinih republikanaca sa vlastima u Beogradu, ali i sa Hašimom Tačijem.“
Dejan Jović kaže da mnogi u regionu gaje nade u „reviziju“ politike SAD prema Balkanu, ali da su im ideje sasvim različite. Bošnjaci, kaže, žele napuštanje Dejtona u korist više centralizovane države. U Srbiji bi se radovali zaokretu u odnosu prema Kosovu.
„Neki žele konačni ulazak u EU, kraj neizvesnosti koja dugo vlada oko proširenja“, nabraja ovaj profesor. Ali, sve su nade na dugom štapu.
Samo Srbi navijaju za Trampa
Nedavno ispitivanje javnog mnjenja koje je u četiri zemlje regiona obavio Valicon pokazuje da samo srpski građani ubedljivo navijaju za Trampa.
Dok se u Sloveniji i Hrvatskoj većina nada pobedi Haris nad Trampom (56-18%, odnosno 46-29%), u BiH je, očekivano, tesno sa 36 odsto za Haris i 32 za Trampa. U Srbiji je pak Tramp mnogo omiljeniji od demokratkinje (49-13).
Obojica naših sagovornika kažu da Srbi većinski Demokrate povezuju prevashodno sa bračnim parom Klinton i bombardovanjem 1999. godine.
Ima i treća stvar, kaže Dejan Jović, i ona nije ograničena samo na Balkan već se može posmatrati širom Evrope. „Mnogi misle da bi bilo dobro što pre okončati rat u Ukrajini i vide Trampa kao nekog ko to može da ubrza, bez obzira kako tačno i šta bi to značilo za Ukrajinu i EU. Naprosto, očekuju da Tramp može postići neki dogovor sa Vladimirom Putinom.“
Iščekujući ishod izbora, publika u Srbiji mogla je da gleda Jovanu Jeremić kako sa maskom u Njujorku čeka Noć veštica i kako se javlja ispred Trampove kule.
Cenjenoj publici je otkrila da je navodno spavala u hotelskoj sobi u kojoj je umro Nikola Tesla i da je, ni manje ni više, spavala u „Teslinom krevetu“.


Umesto ranije predviđanih 1,3 procenta, nemačka ekonomija ove godine će porasti samo 0,6 odsto


Tramp je u obraćanju naciji iz Bele kuće rekao da će SAD uništiti sve iranske elektrane i da će gađati naftna postrojenja, ako se sa iranskim liderima ne postigne dogovor


“Moramo da dejstvujemo brzo i punom silom da okupiramo teritoriju, odatle sve proteramo, sve uništimo i pretvorimo je u mrtvu zonu”, kaže penzionisani izraelski general Uzi Dajan. Zašto se veći broj Izraelaca tome ne suprotstavi? Zašto ista ta većina poziva Irance da u ime slobode i progresa izađu na ulice i sruše teokratsku vlast, a nemo posmatra kako Izrael gubi atribut “jedine demokratije Bliskog istoka”


Estonija, članica NATO-a i Evropske unije koja se graniči sa Rusijom, živi između priprema za najgori scenario i svakodnevice koja je još uvek mirna. Dok država ulaže u odbranu, najveće podele ne pravi granica već jezik, generacije i identiteti


Rođena je u Odesi iste 1889. godine kao i Čarli Čaplin, Tolstojeva Krojcerova sonata i Ajfelov toranj, pisala precizno o radosti prve ljubavi i o bolu slomljenog srca, tri puta se udavala i bila najbolja prijateljica tuđih muževa, suočila se sa smrću prvog muža pesnika Nikolaja Gumiljova i robovanjem sina, gubila nadu bez samosažaljenja, lični bol i tragedije svoje nacije pretvorila u besmrtne stihove, u starosti bila dostojanstvena u samoći i umrla je 5. marta 1966, istog dana i istog meseca kad je 1953. umro Josif Staljin – na dan koji je pri kraju života redovno svečano obeležavala
Režimski Napad i odbrana Beogradskog univerziteta
Ne boje se kriminala, boje se obrazovanja Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve