

Vrelina
RHMZ: Spremite se na veoma visoke temperature do 2. jula
Toplotni talas u narednim danima može doprineti porastu opasnosti od iniciranja i širenja požara na otvorenom, navodi se u saopštenju RHMZ




Zašto škole ne bi bile vlasnice udžbenika pa da ih onda pozajmljuju đacima? Tako bi knjige trajale nekoliko generacija, a roditelji ne bi plaćali papreno
Krajem septembra Kosovska ulica, iza Skupštine Srbije, još je bila načičkana kombijima iz kojih se prodaju polovni udžbenici. Ova improvizovana tržnica ima decenijsku tradiciju, a komunalna milicija je uglavnom ne dira.
„Udžbenici su 20 do 30 odsto jeftiniji nego u knjižari“, kaže nam jedan prodavac.
Ali, zašto je još ovde kad je školska godina uveliko počela? „Zato što nastavnici taktiziraju sa knjigama. Roditelji dobijaju nepotpune liste i nabavka traje bogami i do novembra“, tvrdi on.
Zašto novo?
U Srbiji su za nabavku udžbenika zaduženi – roditelji. Oni ih i plaćaju. Katkad škole, tek kao posrednici, organizuju zbirno naručivanje.
Na razne načine – recimo promenama udžbenika – roditelji se podstiču da uvek kupuju novo. Borba izdavača je nemilosrdna i konkurencija je velika, ali je ukupan kolač veliki – između 35 i 50 miliona evra godišnje.
Kako je za naš njuzleter Međuvreme rekla jedna učiteljica i autorka udžbenika, u mlađim razredima se češće kupuju nove knjige jer ih je mnogo radnih – za dopisivanje, crtanje, bojenje…
„U starijim razredima je veći broj udžbenika koji može da se nasleđuje i to jedan broj roditelja koristi“, kaže ona.
Kako je u Nemačkoj
U Nemačkoj su, recimo, škole vlasnice udžbenika. Roditelji plate sitnu participaciju, i njihova deca dobijaju knjige – na korišćenje. One su zavedene poput knjiga u biblioteci i na kraju godine se vraćaju.
Smatra se da jedan udžbenik može bez problema da izdrži pet generacija, kako se i vidi ispod na slici pečata u jednom gimnazijskom udžbeniku.


Ali, prodavac u Kosovskoj ulici nam kaže da bi i to u Srbiji bilo nemoguće.
„Neke knjige mogu da izdrže najviše dve generacije. Imamo izdanja Zavoda za udžbenike od pre dve, tri decenije – u odličnom stanju. Ali danas, recimo izdanja Kleta i Logosa… vizit-karta je izdržljivija od njihovih korica“, tvrdi on.
„Najjeftiniji papir, korica i boje… mislim da to rade namerno da bi stalno prodavali novo“, ubeđen je ovaj čovek koji živi od preprodaje starog.
Princip – snađi se
Učiteljica sa kojom smo pričali kaže da je izdavačima u interesu da prodaju što više – od toga žive.
Kaže, najveća frka i pritisak dižu se kad dođe vreme da se odaberu udžbenici na period od četiri godine. „Umeju nastavnici da podilaze izdavačima, a i neki direktori. Ali, to je teško dokazivo“, kaže ona.
Ranije su bile učestale priče o poklonima koje izdavači šalju, konferencijama na koje pozivaju direktore i slično.
No, ova učiteljica kaže da se većina škola drži pravila da se udžbenici biraju na četiri godine. Ranije, kad su mogli da se menjaju svake godine, to je tek bio haos.
Organizovanog nasleđivanja knjiga preko škole nema, premda bi to bilo u interesu džepa roditelja, a i životne sredine – što tolike knjige da se štampaju ako ne moraju.
Tako ostaje princip „snađi se“. Ili svrati u Kosovsku, malo je jeftinije.


Toplotni talas u narednim danima može doprineti porastu opasnosti od iniciranja i širenja požara na otvorenom, navodi se u saopštenju RHMZ


Širom zapadne Srbije, stotine istražnih bušotina za litijum i bor odražavaju rastući talas stranih direktnih investicija u rudarstvo i eksploataciju resursa. To je, između ostalog tema skupa „Zajednički prostori: Skup za budućnost bez ekstraktivizma“


Prilagođavanje pravosuđa osobama sa invaliditetom nije posebna pogodnost. To je osnovni uslov jednakosti pred zakonom. Arhitektonski, informaciono i komunikacijski pristupačni pravosudni organi i pružaoci pravne pomoći, razumljiv i dostojanstven postupak i podrška u komunikaciji i kretanju kroz procedure ne daju osobi sa invaliditetom prednost. Oni samo otklanjaju prepreke sa kojima se osobe bez invaliditeta ne suočavaju
O Frenku Zapi se i dalje pišu knjige, njegova muzika se izvodi i sluša širom sveta, on je prepoznat kao nesuđeni političar i društveni kritičar čiji je svaki intervju doneo novu originalnu misao, vođa benda koji je držao najkomplikovanije audicije, dirigent sa samosvojnim pristupom


Kada je sagovornik “Vremena” došao u Srbiju, imao je 16 godina i nije imao nikog svog. U školi, u kojoj nije razumeo ni reč srpskog, mogao je samo da gleda u zidove. Danas na srpskom sanja, završava master studije i ima prijatelje na svakom koraku
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve