
Nemačka
Strani studenti kao izvor prihoda
Jedna nova studija pokazuje da strani studenti daju ogroman doprinos nemačkom budžetu, ako ostanu da rade, ali i tamo je kriza
Ideja gradonačelnika Beograda Aleksandra Šapića da kovčeg sa telom Josipa Broza Tita bude uklonjen iz Kuće cveća mnogima se nije dopala, pa ni predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, iako s njim deli odbojnost prema „komunističkom režimu“
Iskopavanje Tita? O toj ideji koju opet podgreva gradonačelnik Beograda Aleksandar Šapić, u Muzeju Jugoslavije sigurno niko ne misli ništa dobro.
Doduše, Muzej u sklopu kojeg je Kuća cveća s grobom jugoslovenskog maršala i doživotnog predsednika Josipa Broza Tita, ne želi da zvanično odgovara na upite novinara o toj temi.
Ali, da je ideja ludost misli prodavac koji ispred muzeja na Dedinju nudi partizanske kape, značke s petokrakom i jugoslovenske zastave. Isto misli i čuvar. I svi posetioci.
Stranci koje je reporter DW zatekao u muzeju – iz Nemačke, Filipina, Japana i Hrvatske – nisu ni čuli za sve te diskusije.
Oni domaći jesu i ne dopada im se. Miodrag Elezović (70), slikar koji je u posetu muzeju poveo ćerku i dve unuke, prekrstio se pred Titovim grobom. Pravo Broza da i dalje počiva tu gde jeste branio je argumentacijom tako dalekom pokojniku.
„Uklanjanje groba bilo bi skrnavljenje. U pravoslavlju je grob svetinja i ne sme da se dira. Šapićeve priče su političke, ali ovaj narod bi morao da poštuje grob i tradiciju“, kaže Elezović za DW.
„Nećemo valjda da pomeramo sad sve grobove? Ko želi na grob Brozu, neka dođe. Ko ne želi – ne mora“, kaže on jednostavno, dodajući da su Tito i Jovanka Broz pisali istoriju Jugoslavije te da na Dedinju treba da ostanu.
Vučić je rekao svoje
Od ekshumacije Tita neće biti ništa. Ako to nije bilo jasno ranije, jeste od pre nekoliko dana kada je predsednik Aleksandar Vučić za Politiko rekao da da „nikada nije bio ljubitelj komunista i komunističkog režima“, ali da je Tito deo istorije.
„Živeo je ovde, sahranjen je ovde i ostaće deo jugoslovenske i srpske istorije“, rekao je Vučić, odbacujući Šapićevu ideju.
Gradonačelnik Beograda Šapić s predsednikom deli odbojnost prema „komunističkom režimu“ pa se već drugi put u kratkom periodu pobrinuo da dobaci do svih srpskih, regionalnih, a i pokojeg evropskog medija inicijativom da se Tito mrtav preseli.
To bi, kaže Šapić, finansirao grad, baš kao i preseljenje Grobnice narodnih heroja s Kalemegdana. Šlag na torti među tim gradonačelnikovim idejama bilo bi podizanje spomenika Dragoljubu Draži Mihailoviću u parku podno Terazija.
Tema je opet podelila srpsku političku scenu. Šef Socijalista Ivica Dačić izjavio je da je naravno protiv, te da Srbija ima preče izazove od otvaranja starih tema.
Političke igrice
Ako Srbija ima preče teme, možda ih trenutno nema Šapić na čije upravljanje gradom postoji mnogo kritika – od privatizacije zemljišta i divlje gradnje, do saobraćajnog haosa.
„Ko zna koji je ovo put da Tita šalju u Kumrovec ili tako nešto“, kaže istoričar Stefan Radojković.
„Kad padne rejting, onda je dobro izvaditi teme u kojima si kao patriota, a koje polarišu, pa potpaljuješ biračko telo. Još ako se opozicija upeca na te gluposti – puna kapa“, navodi Radojković u razgovoru za DW.
On podseća da su vlasti Srpske napredne stranke postigle ponešto na terenu spomeničkog patriotizma – spomenik Caru Nikolaju, Borislavu Pekiću na Cvetnom trgu i, kao kruna, divovska statua Stefana Nemanje pred bivšom zgradom Železničke stanice.
„Za to su potrebne sitne pare, a politički profit je krupan. Cilj je da narod kaže ’vidi kako brinu o našoj istoriji’“, smatra Radojković.
Privatni Čiča Draža
U jednom je Šapić nesumnjivo u pravu – u Srbiji su, zvanično, izjednačeni partizanski i ravnogorski pokret otpora. Desilo se to pre punih dvadeset godina, dakle za vreme „bivših vlasti“, kada su u Skupštini jedino socijalisti glasali protiv.
S vremena na vreme se podigne prašina na tu temu, recimo kada su sudovi rehabilitovali Dragoljuba Mihailovića i Nikolu Kalabića ili se bavili Milanom Nedićem.
Bez obzira na to što je i rehabilitovan i ravnopravan, Mihailović, kojeg fanovi zovu Čiča Draža, u Beogradu ima samo spomen-sobu u privatnom prostoru u Bregalničkoj ulici na Vračaru, gde mu je ranije bila kuća.
Otvaranje tog „muzeja“ privuklo je prošlog oktobra par hiljada ljudi sa sve četničkom ikonografijom. Kad je reporter DW ovih dana obilazio Bregalničku, tamo nije bilo nikog osim Draže u izlogu.
„Ne verujem da će se skoro podizati neki javni spomenik Draži Mihailoviću“, kaže Radojković. „A ove privatne inicijative su – privatne, imale ili nemale podršku vlasti.“
On misli da predsednik Vučić – bez čijeg odobrenja nema upuštanja u takve ideološke avanture – naprosto nema interes da se sada zbilja bavi Brozom i Mihailovićem.
Muzej Jugoslavije i Kuća cveća su inače među najčešćim destinacijama turista koji dolaze u Beograd. Prošle godine je oboren rekord s više od 120.000 posetilaca.
Izvor: DW
Jedna nova studija pokazuje da strani studenti daju ogroman doprinos nemačkom budžetu, ako ostanu da rade, ali i tamo je kriza
U Agenciji za privredne registre upisana su dva novoosnovana udruženja koja imenima podsećaju na naziv budućeg pokreta predsednika Srbije Aleksandra Vučića - Pokret za narod i Pokret za narod i državu, sa istim sedištem i istim zakonskim zastupnikom
Na zgradu Pošte Kosova u Zvečanu bačene su ručne bombe. Za počiniocima traga kosovska Antiteroristička jedinica
Studenti u blokadi tvrde da njihovi zahtevi nisu ispunjeni, vlast da jesu. Studenti ne žele da odustanu od borbe, vlast čini sve ne bi li pobunu koja se proširila na čitavo društvo ugušila. Studenti kažu da vlast povećava stepen nasilja
Kako je Srpska pravoslavna crkva oblikovala kulturu sećanja poslednjih decenija? Zašto je Peti oktobar bio praznik za Crkvu i kako je Vučić opet sabio SPC u ćošak? O tome u novoj knjizi piše Karin Roginer Hofmajster
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve