
Politika i kultura
Zbog protesta otkazani Filmski susreti u Nišu i Bašta fest
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Ni ja, ni svi režimu nepodobni, nemamo šta da očekujemo od režimu podobnih u FCS-a i njegovoj komisiji – kaže Zdravko Šotra, doajen ovdašnje kinematografije čiji film nije zadovoljio kriterijume FCS-a za sufinansiranje
Petočlana komisija Filmskog centra Srbije koja je ocenjivala 39 kandidata na konkursu Filmskog centra Srbije za dodelu sredstava za sufinansiranje proizvodnje dugometražnih filmova, odbila je njih – 35. U javnosti se komentariše da se oni nisu uklapali u SNS kriterijume Komisije.
Jedan od odbijenih je film Zdravka Šotre o Mileni Pavlović Barili.
O radu komisije, Zdravko Šotra za „Vreme“ kaže da „nema tu šta da se priča“.
„I producentu mog filma Miroslavu Mogoroviću i spisateljici Maji Herman Sekulić, po čijoj sam knjizi Devet života Milene Pavlović Barili radio scenario, rekao sam da ni ja, ni svi režimu nepodobni, nemamo šta da očekujemo od režimu podobnih u FCS-a i njegovoj komisiji.“
Kao primer navodi da je u komisiji je i „urednik RTS-a, kuće za koju sam radio preko 60 godina, a sada redovno odbijaju moje ponude. Između ostalog i adaptaciju Pištalovog romana o Tesli. Poslednji put gore spomenuti mi se javlja telefonom, glas mu drhti od sreće, kad mi saopštava da sam opet odbijen. Presuđuje mi osoba koja neće ostaviti nikakvog traga u toj kući.“
Komisija je ocenila da film produkcijske kuće „Zilion“ čiji je vlasnik Lazar Ristovski zaslužuje ubedljivo najviše državnog novca.
„Pa da je produkcija ’Ziliona’ zaista i bila najbolja, to joj ne bi bilo dovoljno da Laza nije tako jasno i preglasno kliktao glavnom šefu. Ko je nama ostalima kriv što nismo smogli snagu za tako što?“, komentariše Šotra.
Četiri odabrana filma bi trebalo da ukazuju na strategiju Filmskog centra Srbije.
„Nemojte, molim vas, govoriti o strategiji bilo koje ustanove u zemlji gde su sve institucije mrtve. Sve, od vlade, do FCS, pa i samog Ustava koji je pogažen. Jedina ustanova je ON“, kaže Zdravko Šotra.
Milena Pavlović Barili je tema koja se itekako uklapa u nameru Ministarstva kulture da istakne nacionalnu kulturu. Pa ipak, scenario Zdravka Šotre o ovoj slikarki nije zadovoljio ukus komisije.
„Čujem da su rekli da je scenario kabast. Milenin život je bio kratak, ali pun događanja, a odvija se na mnogo lokacija u svetu, ona raste u Požarevcu, pa na dvoru kralja Aleksandra, sa kojim su njeni preci u rodu. Zatim provodi desetak godina na relaciji Rim-Pariz, a poslednjih pet u Njujorku, gde umire u trideset šestoj godini.“
Da bi se snimili ti delovi, kaže „danas ne bi trebalo putovati u ta mesta, sve to rešava kompjuter, pa pojam “kabast” otpada. Na svom kratkom životnom putu, Milena sreće Aleksandra, Musolinija, Pikasa, Dalija, Virdžiniju Vulf, a druži se sa Kasuom, Valerijem i drugim znancima njenog oca Bruna. U Njujorku portretira mnoge pa i mladog kalja Petra, Rudolfa Valentina, a prijatelj joj je kompozitor Đan Karlo Menoti… Možda im je scenario kabast znanim ličnostima.“
Šotra kaže da je ovo „prva ruka scenarija i logično je da na njemu treba dalje raditi“.
„Ali i takav se veoma dopao i spisateljici i producentu. Terali su me da ga i režiram, iako sam se kleo da sam završio. Pošto se ne zna koliko će potrajati ’ovo’, ni koliko je ostalo meni, zamoliću producenta da Milenu poveri nekom boljem reditelju. Dužni smo Mileni, otišla je u svet, jer u Srbiji nije uspevala da dobije bilo kakvu službu“, zaključuje veliki Zdravko Šotra..
Organizatori dva letnja filmska festivala u Srbiji otkazali su ili odložili ovogodišnje planove zbog aktuelne krize u društvu. Kako politika utiče na scenu
Barak Obama je 2012. godine poslao svog ministra finansija da urazumi nemačkog kolegu koji je, protiv prezaduženih Grka, naglašavao moralni značaj trpljenja bola na kratke staze, zarad integriteta na duge staze. Ubeđivanje nije uspelo. U svakom slučaju, bez ordoliberalizma ne može se razumeti nastanak EU, kao ni nemačka pozicija u Evropi. Bez njega se, zapravo, ne može tumačiti ni XX vek
Pronalazak i širenje fotografije za Hoknija predstavlja trenutak u kome je optička slika samo fiksirana na papir uz pomoć hemijskih dodataka. Prateći likovne procedure, Hokni sugeriše da se modernost rađa upravo sa umetničkim oslobađanjem od optičkih aparatura i pomagala i povratkom na nesavršeni, manuelni izraz
Delajući unutar granica žanra (i zombi horora kao podžanrovskog skupa), te sopstvenih (mito)poetika, scenarista Aleks Garland i reditelj Deni Bojl nastavljaju sopstvenu priču mikrozapleta previše bavljenja uvek iritantnim eksplikatorskim zahtevima u kojima se gledaoci podsećaju na sve što je bilo u prethodnim filmovima. Pri tome, ama baš sve mora biti jasno, te, istovremeno, mora da zadovolji i nostalgičarski štimung kao nužan činilac u kreativno-poslovnim jednačinama ovog tipa
Irski bend “Fontaines D.C.” dolazi nam iz zemlje sa očiglednim viškom istorije i kulture, pa se otuda razumemo veoma dobro. Kada pevač Grijan Četen u jednom trenutku sa scene diskretno uzvikne: “Free Palestine!”, naša mlada publika spremno odgovara glasnim odobravanjem i kovitlacem palestinskih marama kefija, što ih mnogi ponosno nose oko vrata. Ali ovo zapravo uopšte nije demonstracija političkog aktivizma, kako bi neko mogao pomisliti. Samo mali podsetnik na to kako je sjajno kad ti velike nove zvezde na vrhuncu svoje karijere dođu u grad i podele sa tobom radost izuzetne muzike koju su sami stvorili, kao i svoje autentično ljudsko uverenje spram dirigovane svakidašnjice svuda unaokolo
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve