Preporuka
Don Kihote, maštoglavi idalgo
Nedavno izdanje priče o Servantesovom plemiću iz Mačve, osim o ovom braniocu potčinjenih i slobodne volje, govori i o veštini prevođenja klasičnog dela svetske literature. Prevodilac je Alreksandra Mančić
Njegova ljubav prema umetnosti i umetniku kao stvaraocu dominirala je u svakom njegovom konceptu. Uočavao je i prepoznavao nove pojave i ohrabrivao mlade umetnike da slobodno eksperimentišu i istražuju
Novosadski saloni, Likovne jeseni, Dunavski dijalozi, Godišnje izložbe Likovnog kruga Udruženja umetnika Petrovaradinske tvrđave, dodele nagrada “Sava Šumanović”, na stotine izložbi što mladih i još neafirmisanih, što doajena umetnosti poput Mire Brtke, Milana Konjovića, Jovana Soldatovića, Zuzke Medveđove… tokom više od pet decenija bili su nezamislivi bez Save Stepanova, teoretičara umetnosti i likovnog kritičara iz Novog Sada koji je u ponedeljak 10. juna preminuo u 73. godini.
Njegov odlazak je nenadoknadiv gubitak za kulturnu scenu Novog Sada i Vojvodine jer je on, više od pola veka, bio ne samo hroničar ovdašnje likovne scene već je bio i aktivni učesnik umetničkih zbivanja i procesa.
“Njegova ljubav prema umetnosti i umetniku kao stvaraocu dominirala je u svakom njegovom konceptu. Uočavao je i prepoznavao nove pojave i ohrabrivao mlade umetnike da slobodno eksperimentišu i istražuju”, izjavila je Vesna Latinović, urednica Galerije “BelArt” čiji je stalni saradnik bio Stepanov u proteklim decenijama.
Slikar i konzervator Danilo Vuksanović iz Galerije Matice srpske, gde je i sam Sava Stepanov počeo svoju karijeru, napisao je da je “Sava Stepanov tragao za rečima koje će njemu samom i drugima pojasniti šta je to stvaralački napor koji se već vekovima otima na trnovitom putu umetnosti”.
“Potreba za rečju bila je zapravo težnja da se obuhvati umetnička misao u dokumentarnom mozaiku svakodnevne prolaznosti”, istakao je Vuksanović.
Od kasnih sedamdesetih godina 20. veka do danas, Sava Stepanov objavio je veliki broj tekstova kojima je nastojao da prati glavne umetničke tokove i aktere na našoj umetničkoj sceni. Radio je u Galeriji Matice srpske, kao urednik u Foto-galeriji (1979–1993), bio je direktor Centra za vizuelnu kulturu “Zlatno oko” (1993–2010), te rukovodilac Galerije “Most” u Zavodu za kulturu Vojvodine (2011–2014), danas Kulturnom centru Vojvodine “Miloš Crnjanski”. U periodu od 1977. do 1981. godine bio je urednik Likovnog salona Tribine mladih u Novom Sadu.
Galerija Matice srpske je pre pet godina primila od njega jedinstven dar – Poklon–zbirku likovnog kritičara i kolekcionara Save Stepanova. Poklon-zbirka Save Stepanova ne donosi dela jednog autora, što je uobičajena praksa Poklon-zbirki u Galeriji Matice srpske, već se sastoji od niza različitih autora i umetničkih dela, i daje pregled razvoja postmoderne i savremene umetničke misli na srpskom umetničkom prostoru. Tim činom je publici poklonio 75 umetničkih dela, slika, skulptura, grafika i radova u različitim formama novih medija, od 57 umetnika, nastalih na vojvođanskom umetničkom prostoru od šezdesetih godina prošlog veka do danas. Tada, 2019. godine, prilikom otvaranja izložbe iz njegove Poklon-zbirke Galeriji Matice srpske, Stepanov je objašnjavao novinarima kako on nije bio kolekcionar u pravom smislu reči već da je njegova kolekcija umetnina nastala iz podrške umetnicima.
“Vlast je u tadašnjoj Jugoslaviji, pa i danas, prema savremenom stvaralaštvu uvek bila uzdržana, oprezna, čak sumnjičava, a neki put se taj oprez transformisao u neku vrstu želje za kontrolom, čak i određenom represijom. Druga krajnost odnosa vlasti prema umetnosti jeste nezainteresovanost i zanemarivanje istinskih umetničkih dometa. U takvim okolnostima delatnici u kulturi i umetnosti su upućeni jedni na druge. Tako smo mi u likovnoj umetnosti najčešće bili sami sebi podrška, a moja kolekcija je proizašla upavo iz takvih odnosa”, izjavio je tada Stepanov.
Za svoj dugogodišnji rad nagrađen je brojnim priznanjima, između ostalih, i Nagradom “Lazar Trifunović”.
Likovne kritike je objavljivao u časopisima “Polja”, “Dometi”, “Misao” i brojnim drugim publikacijama. Autor je brojnih kataloga i monografija. U okviru Izdavačke delatnosti Zavoda za kulturu Vojvodine objavljene su dve njegove studije: “O crtežu i crtačima” 2013. godine i “Umetnost bez granice” 2014. godine, a u štampi je njegova monografska knjiga Fenomen Konjović, koju Kulturni centar Vojvodine “Miloš Crnjanski” iz Novog Sada objavljuje ove godine.
Nedavno izdanje priče o Servantesovom plemiću iz Mačve, osim o ovom braniocu potčinjenih i slobodne volje, govori i o veštini prevođenja klasičnog dela svetske literature. Prevodilac je Alreksandra Mančić
Na upravo raspisanom tenderu nije naznačena procenjena vrednost rekonstrukcije, adaptacije i sanacije stare zgrade Glavne železničke stanice u Beogradu i promene namene u muzejski objekat. Sve treba da bude završeno za Expo
Gojko Božović je ovogodišnji dobitnik nagrade Velika bazjaška povelja koju dodeljuje Savez Srba u Rumuniji. Ta vest je skrenula pažnju i na veliko nastojanje srpske manjine u Rumuniji da ostanu povezani sa maticom
Nakon četvorogodišnjeg renoviranja opet je otvorena Biblioteka Foldžer u Vašingtonu, pa su sada prvi put izloženi njihovi najvredniji eksponati – retke knjige
Retrospektivna izložba Mire Brtke u Rimu ocenjena je kao događaj kulturne diplomatije. U Pekingu gostuje Muzej savremene umetnosti sa izložbom konceptualne umetnosti, a u Parizu, pred početak Olimpijdkih igara, predstavljena je arhivska građa o srpskim Olimpijcima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve