Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
Inspirisani Francuskom, aktuelna izložba Galerije Matice srpske u Novom Sadu, je priča o našim umetnicima prošlog veka koji su boravili, školovali se pa čak i izlagali u Parizu tadašnjem centru najnaprednijih umetničkih pokreta, ili samo sanjali o njemu.
Pariz ih je oblikovao svojim ulicama, parkovima i muzejima i načinom života. Istovremeno, formativno je uticao na njihove likovne poetike kroz brojne umetničke pokrete i ideje koji su se tada smenjivali na pariskoj sceni.
Na izložbi je više od 60 radova umetnika poput Save Šumanovića, Bogdana Šuputa, Petra Dobrovića, Milana Konjovića, Peđe Milosavljevića, Ljubice Cuce Sokić, Lazara Vozarevića, Miće Popovića i skulptorskih dela Đorđa Jovanovića.
Najbrojniju celinu na izložbi čine dela srpskih modernista nastala u međuratnom periodu, a izložbom su obuhvaćena i dela iz prvih posleratnih godina.
Inspiraciju su pronalazili na svakom koraku – u ljudima, načinu života, monumentalnim zdanjima, širokim bulevarima, kafeima, ali i bogatom likovnom svetu.
U predgrađu Malakof ateljee su imali Kosta Hakman, Stojan Aralica, Jefto Perić, Petar Lubarda, Milo Milunović i Stojan Aralica, dok su na Monparnasu ateljee imali Sava Šumanović, Bogdan Šuput, Ljubica Cuca Sokić.
„U Parizu je čovek okružen mnoštvom dobrih slika, bogatim muzejima i izložbama, i sam Pariz je veoma pikturalan. U Parizu je svaka fleka, nekako na svom mestu“, napisala je Ljubica Cuca Sokić.
U pismu svom bratu Bogdan Šuput doživljaj Pariza opisuje sledećim rečima:“ Vratio sam se iz Raja. Ah, Pariz. Vratio sam se, jer znam da ću opet u njega doći“.
Sava Sumanovic, Engleskinje u Parizu, 1925.Sava Sumanovic „Engleskinje u Parizu“
Dive se zdanjima Pariza. Hakman na primer slika Novi most, a Cuca Sokić Notr Dam, onako kako ga je videla kroz prozor iz stana prijateljice Olge Kešeljević, Peđa Milosavljević fasade i krovove, Sava Šumanović je izabrao prirodu i trenutak dokolice građanske klase (Engleskinje u Parizu)…
U srpsko-francuskom katalogu koji prati izložbu, Ivana Rastović opisuje da je Bogdan Šuput zadivljen džezom i atmosferom noćnog kluba, slika Kafanu u Parizu. Činjenica da na slici predstavlja sebe sa Peđom Milosavljevićem, Cucom Sokić i Olgom Kešeljević, pokazuje da srpski slikari u Parizu nisu bili samo posmatrači već i aktivni učesnici dešavanja.
Ivan Tabakovic “ U pariskoj kafani“
Noćni svet Pariza beležili su Peđa Milosavljević i Ivan Tabaković, umetnici koji su, prema Milosavljevićevom sećanju, tokom noćnih sedeljki nosili blokove sa olovkom i beležili prizore i ljude, umakajući prste u belu kafu.
Ukratko, svaka izložena slika na izložbi Inspirisani Francuskom je priča o njenom autoru i o Parizu kakvog su ga doživeli naši umetnici prošlog veka.
Izložba je deo manifestacije Mesec frankofonije, realizovana je sa Francuskim institutom u Srbiji, a otvorena je do 26. maja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Kako to da je Radić javno izraženim mišljenjem izvršio krivično delo pripremanje dela protiv ustavnog uređenja i bezbednosti zemlje, a ministarka Paunović nije hvaljenjem etničkog čišćenja, širenjem nacionalne mržnje, narušavanjem sigurnosti Srba na Kosovu i ugleda Srbije? Vraća li režim državu u mentalno stanje devedesetih? U sav onaj čemer i jad, proterivanja i ostale ratne zločine počinjene u njeno ime
Umesto da nam hrana bude zadovoljstvo, upoznavanje novih ukusa, istorije i običaja, mesto porodičnog okupljanja, kuvanje i hranjenje postaje način da se ljudi podele na “naše” koji se drže tradicije, čitaj večite vlasti i “njihove” po belom svetu koji jedu te strane specijalitete, fala lepo, daj mi sarmu
Nekada upoznate ljude koji uvek imaju originalan pogled na stvari. Čujete ili pročitate samo nekoliko rečenica i odmah vam je jasno da ste u kontaktu s nekom nezavisnošću koja odbija papagajisanje, površnost i opštemestašenje. Možda je u pitanju preispitivanje pravila koja svi smatraju nedodirljivim, ili duhovitost koja na rutinsku situaciju baca novu svetlost, a može biti i moralna nepokolebljivost u trenucima grupnog konformizma
“Bolje vreme će doći i to je naša izabrana odluka, ali mi nemamo luksuz da to vreme čekamo. Moramo neprekidno da ga pozivamo i to je Reflektor u Srboleku. Adresa na koju pozivamo bolje vreme da dođe, da se upoznamo. Ako mu se dopadnemo, možda i ostane”
Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.