img
Loader
Beograd, 20°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Roman

Rođeni da izbegavaju senke

07. jun 2023, 22:11 Zoran Janković
Screenshot_20230124_192359_com.android.gallery3d_edit_981027798981552gore
Copied

Frank Buis: Gutači vetra prevela Jovana Ilić Vaganar 2023.

Barem povremeno književnost (ona narativna) mora da se vrati jednom od svojih uporišnih idejnih stubova – motivu pobune i, dalje, smislenosti i prekopotrebnosti istog, ostavljajući pritom za sobom vazda privlačne a često nepopravljivo varljive pokušaje da se što je preciznije i temeljnije ovaploti nekako uvek skliska stvarnost, pa još neretko i u postmodernoj i najčešće dekonstrukcionističkoj “oblandi”. Na toj tački bi mogla da bude mapirana priča o posebnosti romana Gutači vetra Franka Buisa (s francuskog prevela Jovana Ilić, objavila kuća Vaganar). Ovaj Buisov roman na prvom mestu problematizuje otpor (pa još i konkretizovan i u biti krajnje opipljiv) tiraniji i tlačenju, što ga dodatno izdvaja iz većeg dela aktuelne ponude, mahom sputane odrednicama takozvane stvarnosne proze, koja, kao takva, nužno prati datosti stvarnosti kakva jeste, a u njoj je, na uzorku makar ovih par decenija novog veka, zbilja malo primera i dokaza suštinskog otpora.

Screenshot_20230124_192359_com.android.gallery3d_edit_981027798981552
…


Gutači vetra u ruhu prevashodno parabole, a u formi društvene hronike i kroz priču o četvoro srodnika, gotovo pa samoniklih, koji dižu bunu i kreću u boj protiv tiranina Džojsa koji u neveseloj dolini nazvanoj Gur Noar, uz pomoć straha, nasilja, te svojih plaćenika i satrapa, tlači i izrabljuje sve oko sebe, dakle, između ostalog, pripovednu književnost vraćaju tom, kanda, i zatureno-zaboravljenom cilju – podsećanju na ipak nemali ljudski potencijal da osvaja slobodu, da ustaje protiv nepravde i iskorišćavanja zarad ne nužno samo sitnosoptveničkih ciljeva onih probranih i bezočnih. A posebno je da Buis u tu vlastitu bitku protiv sveopšteg samozaborava dobrog dela nas na ovaj ili onaj način obespravljenih i uniženih ne kreće sa pozicija eklatantne i samoproklamovane levice, već idejni i ideološki okvir iznalazi u znatno široj i potentnijoj sferi univerzalno shvaćenog čovekoljublja. Osim toga, a to u Gutačima vetra nije samo puki začin ili ukras, Buis je i osvedočeni pobornik vere u ljudsku iskrenu vezanost za pojam ličnih sloboda; tako Mabel, jedino žensko unutar te borbene četvorke bundžija koji stižu iz izrazito disfunkcionalne porodice, biva opisana i sledećim rečima: “Bila je slobodna i verovala da je dovoljno jaka da podnese sve lošiji glas koji ju je bio, i koji se dao naslutiti u ispitivačkim pogledima ljudi koje je sretala u gradu, najčešće žena, svih uzrasta i ogorčenih zbog ugaslih snova, brižljivo prišivenih negde na naličju njihove duše. Bila je jaka, slobodna, hrabra i nesvesna, ukoliko nedostatak svesti možemo da podvedemo pod hrabrost. Mabel je želela da živi kako je disala, jednostavno ne razmišljajući o načinu na koji je kiseonik ulazio u njena pluća. Bila je rođena da izbegava senke, da ih odvoji od teškog postolja, i to je činila bez napora.”

foto: ringier, snežana krstić
Frank Buis


Važno je istaći barem još dva iznimno značajna stilska i druga aspekta ovog odličnog i “zanatski” besprekorno u delo sprovedenog romana; to se, kao prvo, odnosi na utisak da Gutači vetra predstavljaju brižljivu i ubedljivu mešavinu francuskog noara i vesterna (doživljenog na američki način). Ovo iznova odvaja prostor za digresiju u vidu razmišljanja i priče o tom dvojakom procesu vesternizacije sa dve strane Atlantika – naime, noar je, ukoliko se u žižu stave njegovi sveukupni dometi, kao i njegov uticaj na umetnost i popularnu kulturu recentnijih dana, u svojoj biti jednako i američki i francuski, a nesporan je njegov uticaj i na vestern kao ipak samosvojan američki žanr. Vestern sa sobom nosi sveden zaplet, sa jasno postavljenim i određenim antagonistima, što, pak, u viđenju i izvođenju umešnih i samosvesnih autora ostavlja podosta prostora za nadogradnju u drugim dimenzijama priče, naravno uključujući tu i što iznijansiraniju karakterizaciju, a sve to je zbilja lako uočiti i ispratiti u ovom delu (engleski prevod naslova to dodatno naglašava – Wind Drinkers). Tako u jednom od pasaža u čijem je središtu zlikovac / arhetipski negativac po imenu Džojs nailazimo i na ove redove: “Džojs je iz iskustva znao da čovek može samo na sebe da računa.

Ako bi mu se ikada dogodilo da u to i posumnja, prošlost bi ga vraćala u sopstvene okvire i na taj način čuvala od bilo kakvog duhovnog ispada. Prošlost koju će zauvek čuvati pod velom tajne. Smatrao je da čovek mora da zna dokle može da ide, da pomera granice, da se sam dokaže. Već neko vreme postao je svestan da to nije dovoljno, da čovek ne može sam sebi nešto trajno dokazati, da je pogled drugih jedina vrednost prema kojoj se sopstveno dostojanstvo upravlja, a on se uvek suprotstavljao tim pogledima.”

Ima tu i podosta drugih primera i dokaza pominjane vesternizacije/amerikanizacije, počev od imena i toponima, a lako je primetna i Buisova namera da priču ustroji na filmski način, što se ponajpre ogleda u ritmu pripovedanja, dramaturškoj postavci i tretmanu likova, te “komponovanju” pripovednog kadra, dosta filmu nalik. Tu je, međutim, i ono što je ipak daleko važnije – Buis je Gutače vetra, premda dovoljno precizno smeštene u francuske okvire tokom sredine prošlog veka, lako i sigurno doveo do kote univerzalnosti. Ako sve pomenuto nije dovoljno, neka bude navedeno da je Buis, u ovom svom melanholičnom epu, na tragu zaostavštine velikog Žan-Patrika Manšeta, spremio izazove i za nepopravljivo zahtevne čitaoce – recimo, dijalog je dat bez jasnih odrednica ko to tačno govori, pa još i bez preciznije interpunkcije. I sve to u ni tri stotine stranica izvrsnog teksta na osvedočeno važne teme i motive.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Nagrada

01.jun 2026. S. Ć.

Arhitektonski događaj 2025: „Amfiteatar kulture“ Josifovskog kao javna artikulacija bunta

Po oceni žirija Društva arhitekata Beograda, „Amfiteatar kulture“ Andreja Josifovskog Pijaniste je arhitektonski događaj 2025. jer prevazilazi okvir umetničke instalacije i postaje kritički komentar stanja kulture i kulturne politike u gradu

Novi Pazar

31.maj 2026. S. Ć.

Mikser festival u Novom Pazaru: Zvuk „Novog svijeta“

Jubilarni 15. Mikser festival biće održan u Novom Pazaru, gradu mladosti. Učestvuju Partibjekersi, Vroom, Marčelo, Amira Medunjanin i slični, a na programu su i pozorišne predstave

Oktobarski salon

31.maj 2026. Sonja Ćirić

Oktobarski salon je u opasnosti, odgovorna je gradska vlast

Četiri meseca pre početka 61. Oktobarskog salona nisu počele pripreme ove najveće likovne manifestacije u državi, a budžet je umanjen četiri puta

Ekspo

30.maj 2026. S. Ć.

Konkurs za programe kulture Ekspa: Premije nisu male, a svi su pozvani

Na konkurs za projekte kulture za Ekspo pozvana je celokupna kulturna scena, a ponuđene su premije od pola do osam miliona dinara

Intervju

29.maj 2026. Sonja Ćirić

Jovana Karaulić: Naša je obaveza da javno imenujemo ono što se dešava

Zašto opozicione stranke i ostali uporno ukazuju vlasti da ne radi po zakonu i kako treba, ako ih vlast ignoriše? Jovana Karaulić iz DS-a kaže da bi ćutanje značilo pristajanje na normalizaciju urušavanja institucija

Komentar
Naprednjaci u predizbornoj kampanji

Pregled nedelje

Kederi i štuke – naprednjački lanac ishrane

Kako se autolimar iz Nove Pazove našao u slučaju Milić, jednoj od najvećih afera u novijoj istoriji? Šta je za običnog naprednjaka deset hiljada evra, a šta za glavešine SNS-a? Ko su kederi i štuke u tom lancu ishrane

Filip Švarm

Komentar

Videla sam komšiju u Ćacilendu

Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu

Marija L. Janković

Komentar

Prikaze Vučićevih košmara

U subotu je konstituisano političko telo koje će posmrtne ostatke Vučićevog režima da otpremi na đubrište istorije. Eto, to se dogodilo 23. maja

Ivan Milenković
Vidi sve
Vreme 1847
Poslednje izdanje

“Ti i ja, Slavija”

Simbol pobune i narodne volje Pretplati se
Slučaj Veselina Milića

Policijski crni labud u predsednikovom bazenu

In memoriam

Prof. Dragoljub Mićunović Mićun

Intervju: Vesna Pusić

Srbija je spremna za političke promene

Reportaža

Kota 2525: bitka na Kajmakčalanu

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1847 27.05 2026.
Vreme 1846 20.05 2026.
Vreme 1845 13.05 2026.
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure